Desnica kreće u rušenje Plenkija, vodi ih Bruna Esih
Vrlo brzo nakon preuzimanje vlasti u Hrvatskoj, 2000. godine, Ivica Račan postao je meta ogorčenih napada s desnice. Na njega i Stipu Mesića krenuo je širok frontalni napad, a o epidemiji mržnje govori pjesma iz tih vremena:
"Oj, Ivica i Stipane, pojest će vas crne vrane,/ Dirnete li u svetosti, proklet će vas mrtve kosti./ Mi smo spremni za dom sveti boriti se i umrijeti,/ I Stožer vam poručuje, opet ćemo u oluje./ A crvene kriminalce svezat ćemo sve u lance,/ Hrvatska će opet cvasti kad crveni odu s vlasti./ I na kraju poslušajte: sveti rat nam ne dirajte".
Pjesma sadrži sve elemente desničarske demagogije. Već i površna analiza sadržaja omogućuje izuzetno zanimljive zaključke. "Hrvatska će opet cvasti kad crveni padnu s vlasti", kaže pjesnik. Što kažu brojke? Ivica Račan imao je stope rasta od pet, šest posto; kad je izgubio izbore, proračun mu je bio malo veći od 80 milijardi kuna. Kilometar autoceste stajao je četiri milijuna eura.
Čim se na vlast vratila domoljubna opcija, kilometar autoceste poskupio je na 12 milijuna eura, BDP je i dalje rastao, ali temeljem upumpavanja stranih kredita u infrastrukturu, na kojoj se moglo puno zaraditi - zna se kako - a javna je potrošnja nabujala. Danas hrvatski proračun iznosi više od 120 milijardi kuna, a na red je došlo vraćanje kredita koje Hrvatske autoceste očito ne mogu vratiti. Ivo Sanader prvi je priznao: u banani smo...
"Mi smo spremni za dom sveti, boriti se i umrijeti", to je još jedna od gromkih fraza koja zakriljuje ono bitno. Sad, kad rata nema, pjesnik iskazuje spremnost za borbu, ali se na pitanju fiskalnog domoljublja - plaćanja poreza - on iskazuje kao klasični manipulator, muljator koji se prema domovini ponaša jednako kao i prema Jugoslaviji. Od obje se države, naime, taje porezi, što je izravno antidržavna djelatnost. No u patetičnoj budnici ta se stvar ne spominje, porezi nemaju epsku težinu.
Konačno, stih "A Stožer vam poručuje, opet ćemo u Oluje" ne znači ništa drugo nego da će gomila samodeklariranih čuvara revolucije sutra izaći na ulicu ako im se prepriječi put državnoj blagajni ili ih se procesuira zbog neke klasične kriminalne svinjarije, utaje, tunelarenja, reketa i sličnog. Sad je meta podjednako intenzivne mržnje postao Andrej Plenković, kojega dio desnice smatra kukavičjim jajetom. Andrej Plenković je "truba", kaže nam jedan izvor blizak HDZ-ovoj desnici.
"Kako on može ponovno dobiti izbore? Tko može glasati za za njega? S Andrejem Plenkovićem HDZ je po drugi put u godinu dana srušio vlastitu Vladu. Pa tko će njima ponovno dati glas? Što on to radi sa strankom?" Bruna Esih, nova ikona desnice, napala je Plenkovića argumentom koji će najjače pogoditi srca pravih HDZ-ovaca. Oni HNS mrze više nego SDP i njima je koalicija sa strankom Vesne Pusić ponižavajuća.
"Ja sam svoje uvjete premijeru postavila već ranije i zna se kakav je moj stav. Sad se uvjeti mijenjaju, ne samo s obzirom na situaciju sinoć, nego se mijenjaju s obzirom na poziciju u kojoj jesam sama i najave da idemo s novom strankom na buduće parlamentarne izbore. Ovo sinoć je bilo javno sramoćenje vrha HDZ-a te njegovih birača i baze. To mi je jako žao jer se njih nije ništa pitalo", rekla je Bruna Esih dan nakon odbijenice HNS-a HDZ-u.
"Plenković je tu pokazao koliko mu nedostaje političko iskustvo. Trebao je sačekati da HNS iznese svoj stav, a ne srljati u savez s najnepoželjnijom strankom u državi, a onda još od nje dobiti onako ponižavajuću odbijenicu", kaže nam sugovornica iz stranke, koja nije protivnica Andreja Plenkovića, ali smatra da u Hrvatskoj nema pravog lidera.
Stranačka desnica procjenjuje da je Andrej Plenković otvorio bokove na nekoliko područja, ali još nije pravi trenutak za rušenje, Stoga će ga "kljucati" malo pomalo, čekajući pogodan trenutak koji bi, procjenjuju, mogao nastupiti s kolapsom Agrokora... U prvom redu, Plenković je za Badnjak prošle godine najavio kupnju Ine.
"Bio je to loš potez. Ni najuži tim tad nije znao što Plenković sprema. Kad je ujutro zvao Zdravka Marića, ministar financija nije znao da Plenković najavljuje operaciju takvog opsega, težine i takvog stupnja neizvjesnosti. Najavivši da kupujemo Inu, oslabio je našu pregovaračku poziciju. Onda se natezao s Mostom oko varijante, otkupa, novca, privatizacije dijela HEP-a, odnosno inicijalne javne ponude dionica - i gdje su sad svi ti planovi?", kaže naš sugovornik, izvan stranke, dobro upućen u Vladu.
Druga pogreška bila je izbacivanje Mosta iz Vlade bez pripremljenog drugog i trećeg poteza nakon toga. Da je Andrej Plenković raspisao izbore paraleleno s drugim krugom lokalnih izbora, nakon eliminacije Mosta dobio bi izbore trijumfalno, da je imao dogovorenu većinu nastavio bi rad s homogenom Vladom, ali on nije imao ni jedno ni drugo. Upustio se, na opće iznenađenje javnosti, u hazardersko preslagivanje većine, pretvorivši već izborenu pobjedu u noćnu moru.
Treća pogreška je neustavan i kontradiktoran "lex Agrokor", koji otvara vrata velikim tužbama protiv države. Takozvani strvinarski fondovi kupuju dugove posrnulih tvrtki, poput Agrokora, za deset centi dolar, potom tuže države, a onda čekaju, i po deset godina, da se parnice završe. Kad dobiju, njihovih se deset centi pretvara u 70, 80 ili dolar, a onda kreću u naplatu od država. Argentini su zapljenjivali brodove na otvorenome moru i u lukama. "Lex" nosi takav rizik.
No zasad su bitnije kratkoročne političke igre. Nema dvojbe da je u HDZ-u danas doista mnogo onih koji dijele stav Brune Esih, da je priča s HNS-om "sramoćenje stranke". "Plenković je trgujući s HNS-om ponizio stranku", riječi su koje su se mogle čuti od članova HDZ-a, no nitko ih još ne izgovara imenom i prezimenom. Sad mnogi podsjećaju i na Stierovu teoriju da se koalicija s Mostom nije smjela razbijati jer su oni "prirodni partneri" HDZ-a.
To nije beznačajno podsjećanje, ima i onih koji kažu da je baš negativan odjek priče s HNS-om dodatni vjetar u leđa Plenkovićevu šefu diplomacije, potvrda ispravnosti njegova inzistiranja na održanju koalicije s Mostom i da su Stierovi apetiti vrlo, vrlo visoki. Navodno je htio i vladati HDZ-om, ali je procijenio da nema šanse protiv Plenkovića.
Stier je, nedvojbeno, imao podršku dijela desnijih birača, tu je bio dio županijskih čelnika, tu je i predsjednica države, pa izvanstranačka desnica koja bi radija bila dijelom crnog, ekstremno desnog HDZ-a. Iz sjene na poziciju vreba i Miro Kovač, Stierov prethodnik, koji i dalje dobro kotira u stranci. Dobio je zavidan broj preferencijalnih glasova na prošlim izborima, navodno i on misli da može kontrolirati desnicu i centar. Kovač ima doktorat Sorbonne, bez afera je, za neke bi bio idealno rješenje. "Njega vam teren voli", kaže nam uvaženi član stranke.
No Stier nije beznačajan ni u kontekstu novog buđenja desnice, činjenice da je pregovorima s HNS-om Plenković protiv sebe konačno okrenuo tipove poput Brune Esih i Glasnovića. U očima onih koji žele umjereni HDZ bliži centru taj je podatak - dakako - pozitivan, ali krajnja desnica, ona koja bez krzmanja oživljava ustaštvo, sad se dodatno mobilizira protiv vrhuške stranke, protiv gremija u kojem je (barem oni to tako doživljavaju) Stier gurnut na stranu, a Šeks, Jandroković i Božinović vode igru.
Prvi je: nesposobnost, klijentelizam i korupcija u HNS-u i SDP-u. Drugi je različit svjetonazor - tim biračima nije prihvatljiv HNS-ov i SDP-ov odnos prema ženama i majčinstvu, braku i obitelji, zaštiti radničkih prava, poduzetništvu, komunističkom totalitarnom režimu, braniteljima i Domovinskom ratu, vjeri i Katoličkoj crkvi, izostanku solidarnosti sanajsiromašnijima, poplavljenima, ovršenima... Nije im prihvatljivo nametanje lijevo-liberalne ideologije kroz kulturu i obrazovanje.
Ipak, Plenković je - nastavlja Markić - odlučio suprotno volji tih birača, zahvaljujući kojima je postao premijer - vratiti HNS (i prijatelje...) na vlast, iako su izgubili izbore. A jučer je tvrdio da u predsjedništvu HDZ-a nije bilo ni jednog muškarca ili žene koji bi takvu njegovu odluku osporavali... Desničarski portal HOP nabraja Plenkoviću cijeli katalog smrtnih grijeha. Predbacuju mu angažman sina Gorana Milića, kćeri Ivana Mišetića i posinka Vladimira Šeksa kao utjecajnih ljudi stranačkoga gremija.
Andreja Plenkovića HOP opisuje kao Crnu Guju, čovjeka koji je pobjedom na parlamentarnim izborima izgubio svoju moć, pa s njim nitko ne želi. I Žarko Puhovski misli da najveća opasnost Plenkoviću dolazi s dvije pozicije: s desnice i iz njegove vlastite glave. "Plenković se ponaša kao da ima stranku u svojim rukama, a istodobno je gotovo sigurno da je HNS najomraženija stranka među biračima i članovima HDZ-a. Za mnogo ljudi u HDZ-u lakše je surađivati s SDP-om nego s HNS-om", rekao je za Index.
"Plenković", misli Puhovski, "pokazuje očiti strah od izbora. On ekstremnu desnicu potpuno izbacuje iz stranke i jača njezinu poziciju na sljedećim izborima (koji mogu biti ubrzo), a pogotovo ako je istina da bi resor ljudskih prava Vrdoljak preuzeo od Stiera", rekao je Puhovski u vrijeme pregovora Vrdoljaka i Plenkovića. Ti pregovori nisu uspjeli, ali nema sumnje da će Davor Ivo Stier pamtiti poniženje. Ivan Vrdoljak u nekoliko je dana, pak, prošao nezamislive putanje: nalikovao je na tobogan.
U četvrtak je podržavao Anku Mrak u rušenju Bandića, u petak je tvitom naštetio njezinoj kampanji, potom je dao izjavu da je samo spinao, onda je - nakon ustrajnih zakletvi da nikad neće koalirati s HDZ-om, predložio koaliciju s HDZ-om. Nakratko je figurirao kao pukovnik, potpredsjednik Vlade, obnovitelj kurikularne reforme, imao je većinu u predsjedništvu za koaliciju, a onda je Vesna Pusić tu većinu srušila i Vrdoljaka s mjesta wannabe potpredsjednika Vlade poslala u političku mirovinu.
Da je Plenković uzeo Vrdodljaka, time bi jako oslabio Stiera i ojačao radikalnu desnicu, a opet ne bi dobio ni približno pristojnu većinu s kojom bi mogao računati na godinu dana funkcioniranja u parlamentu, rekao je Žarko Puhovski. "Plenkovića ne razumijem, a pogotovo taj njegov očiti strah od izbora, jer bi prema svim pokazateljima dobro prošao na izborima", dodao je Puhovski.
Plenković se nalazi u paradoksalnoj situaciji: ostvario je veliku pobjedu na lokalnoj razini, a na nacionalnoj se muči formirati većinu. Dojučerašnji vođa opozicije hrli mu u zagrljaj i nudi koaliciju spasa, dok mu dasku sapunaju mangupi iz vlastitih redova. Najveća oporbena stranka je u rasulu. Ako riješi pitanje Vladine većine, do kraja godine je miran, a ako procijeni, može raspisati izbore u rujnu, pa izaći na njih početkom listopada.
Dotad može oblikovati i stranački vrh po svojim željama. Ako to učini, s nešto više mira moći će se posvetiti rješavanju problema koji će iskrsavati na sve strane. Stožer svih problema je Agrokor. Već je potopio jednu tvrtku, Zvečevo, čiji je menadžer otpremljen u Podravku, gdje je dobio sjajnu sinekuru.
Zdravko Mršić, koji bi kao lider SDP-a predstavljao silnu opasnost Plenkoviću, prebačen je u Agrokor. Agrokor je time dobio čovjeka iz lijeve ergele, što je "dokaz" da se nacionalni problemi rješavaju nesektaški, dok je HDZ s političke scene pomeo potencijalnu opasnost.
No, Agrokor je izvorište infekcije koju će biti teško riješiti. Tajna vlasništva, "inovativni" tokovi novca, kao i njegovo zagonetno "curenje" zagorčavat će nam život još dugo. Nije li bilo pametnije prepustiti rješavanje problema onima koji su ga i stvorili, Todoriću i bankama? Ovako su poteškoće socijalizirane, prebačene na teret društva. Plenković je preživio utakmicu s oporbom, savladat će, čini se, i desni udar iz stranke, ali majku svih bitaka vodit će s - Agrokorom.
No Bernardić gura zemlju prema izvanrednim izborima, što odgovara jedino njegovu izravnom protivniku Andreju Plenkoviću. Jesen će biti paklena, i to Plenkoviću nije dobar trenutak za izbore, ali on se zasad doima superiornim i unutarstranačkoj i međustranačkoj konkurenciji, pa se mora brinuti samo za to da ga ova prva ne sruši. Ona druga sigurno neće. Davor Bernardić nikad neće pobijediti ni Plenkovića ni HDZ, no sve se može u sekundi promijeniti.
Zoran Milanović je računao na sigurnu pobjedu protiv Karamarka, no HDZ mu je suprotstavio Plenkovića. Što ako Plenkoviću SDP ne suprotstavi Beru, nego Klisovića, Grbina ili Mršića? Odnos snaga zasad je dosta jasan. Hrvatska demokratska zajednica i dalje je najjača politička stranka u državi.
Ona, doduše, pokriva ruralna i slabije razvijena područja, no to znači da će i dalje zapošljavati najviše svojih ljudi u općinama, gradovima i županijama, a to stabilizira njezino glasačko tijelo, održavajući ga neprestano iznad ireduktibilnog minimuma od kojih 25 posto. Postoci preko toga ovise o kapacitetu prvog čovjeka i stranačkog vodstva. SDP je na lokalnim izborima potvrdio ocjenu o zabrinjavajućoj stagnaciji stranke, koja se i na lokalnoj i na nacionalnoj razini sve više doima izgubljenom. Uz Davora Bernardića mogu se pripremiti na potonuće.
Most je, čini se, krenuo putem Laburista. Uzletio je visoko, zadržao se "gore" razmjerno dugo, ali je, čini se, propustio moment u kojem je mogao postati velika nacionalna stranka. Njihova daljnja transformacija prema desnoj stranci, koja bi trebala biti izgrađena po formuli "djevičanski čisti HDZ", ne čini se realističnom.
Most je propustio provesti u život sugestiju Ivice Relkovića i iskoristiti male neovisne liste kao bazu, infrastrukturu, neophodnu za pohod na vrh države. Teško će opet dobiti takvu priliku. Hrvatska ostaje ista: zarobljena od istih stranaka, istih ljudi i pokreta, samu je sebe lišila mogućnosti ozbiljnije promjene. Što je najgore, nema ni novih ideja, vizija, projekata...