Ljeto 1995. godine bilo je to vrijeme kada se odlučivala sudbina ratova u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini. Dok je međunarodna zajednica bila paralizirana užasom genocida u Srebrenici, a bihaćka enklava, četiri puta veća i brojnija, brojala svoje posljednje dane pod opsadom, u pozadini se odvijala strateška partija šaha s golemim ulozima. U toj partiji, ključni su igrači bili hrvatsko vojno i političko vodstvo s jedne strane, te vojni vrhovi Republike Srpske i pobunjeničke "Republike Srpske Krajine" s druge. U srcu te napetosti krio se ambiciozan, ali tajan srpski plan: operacija "Vaganj 95", masivna ofenziva osmišljena da preokrene tijek rata i ostvari san o ujedinjenim srpskim zemljama. No, nisu znali da je svaki njihov potez promatran i da se hrvatski odgovor već priprema.

Velike srpske ambicije i "Direktiva br. 8"

Nakon što su u srpnju 1995. u operaciji "Krivaja" slomile enklave Srebrenicu i Žepu, snage bosanskih Srba, ojačane dragovoljcima iz Srbije, osjećale su se nadmoćno. Vjerovali su da je konačna pobjeda nadomak ruke. S tim uvjerenjem, general Ratko Mladić sazvao je 30. srpnja ključni sastanak u Bosanskom Petrovcu. Bio je to skup najviših vojnih i političkih dužnosnika dviju srpskih vojski. Uz Mladića, ondje su bili general Dušan Lončar i obavještajni pukovnik Mihajlo Knežević iz Knina, generali VRS-a Manojlo Milovanović, Momir Talić, Boško Kelečević i Zdravko Tolimir te, kao politička figura, Biljana Plavšić.

BJEŽAO 14 GODINA LOV NA RATKA MLADIĆA Dnevnik je skrio u zidu, Heckler & Koch u čarape

Na tom je sastanku Mladić predstavio svoj grandiozni plan, operaciju "Vaganj 95". Cilj nije bio samo taktička pobjeda, već strateški preokret kojim bi se osigurala dugoročna održivost Republike Srpske i RSK. Plan je predviđao angažman oko 80.000 vojnika u istodobnom napadu na više frontova. Prvi krak ofenzive trebao je krenuti iz smjera Banje Luke prema Kupresu i Livnu, s ciljem vraćanja nedavno izgubljenih Grahova i Glamoča. Drugi, još ambiciozniji, predviđao je prodor jedinica Drinskog, Istočnobosanskog i Hercegovačkog korpusa dolinom Neretve, sve do Metkovića i mora. Istovremeno bi se pojačao pritisak na bihaćku enklavu. Mladićeva namjera bila je, kako su zabilježili obavještajci, "razvući ustaške snage" i nanijeti im udarac na najosjetljivijim mjestima kako bi ih se "zauvijek natjeralo da razmisle kad će se odlučiti za rat sa Srbima". Uspjeh takve akcije drastično bi promijenio stratešku situaciju i vjerojatno omogućio stvaranje "Ujedinjene Republike Srpske".

Sve je bilo tempirano da se odigra neposredno prije raspoređivanja interventnih snaga UN-a, čime bi se "cementirale" nove linije razdvajanja i rezultati etničkog čišćenja. Mladić je bio toliko uvjeren u uspjeh da je tri dana kasnije, 3. kolovoza, izdao "Direktivu br. 8", kojom je naredio početak napada za 5. kolovoza u šest sati ujutro, naglasivši da će "cjelokupnom operacijom rukovoditi lično".

Hrvatski obavještajni šah-mat

Dok je Mladić u Bosanskom Petrovcu kovao svoje planove, nije ni slutio da hrvatska strana ne samo da zna za njih, već ih poznaje do najsitnijih detalja. Hrvatska izvještajna služba (HIS), pod vodstvom Miroslava Tuđmana, i cjelokupna obavještajna zajednica do ljeta 1995. godine ostvarile su potpunu informacijsku nadmoć. Tajni komunikacijski sustavi srpskih vojski, kako vojni tako i civilni, bili su pod nadzorom zahvaljujući tehnologiji koju su razvili hrvatski stručnjaci. Zahvaljujući HIS-ovim tajnim operacijama i elektroničkom izviđanju Hrvatske vojske, objedinjena obavještajna izvješća o Mladićevim namjerama stigla su na stol predsjednika Franje Tuđmana i ministra obrane Gojka Šuška samo nekoliko sati nakon sastanka.

DNEVNICI ZLOČINCA MLADIĆEVI TRANSKRIPTI 'Hrvati mi plaćaju rat s Bosancima. Ništa nije skupo'

Osim tehničke superiornosti, hrvatske službe vodile su i sofisticirani psihološki rat. Operacije poput "Tvrđave" i "Paxa" bile su osmišljene da slome moral na okupiranim područjima, nudeći izbor između mirne reintegracije i vojnog poraza. Sustavno su širene informacije o korumpiranosti i nesposobnosti vodstva RSK, poticano je nepovjerenje prema "starešinskom kadru" koji je već jednom "izdao" JNA, a sada će, tvrdilo se, izdati i vojsku "krajine". Učinak je bio poražavajući. Prema srpskim izvorima, te su operacije bile jedan od presudnih faktora za slom obrane. Zbog masovnih pojava izbjegavanja mobilizacije i prikrivenog slanja vojnih obveznika u Srbiju, RSK je napustilo oko 28.000 ljudi sposobnih za borbu, što je imalo katastrofalne posljedice na obrambene mogućnosti. Hrvatski analitičari u HIS-u odmah su shvatili da Mladićev megalomanski plan, temeljen na nerealnim procjenama i rivalitetu između zapovjedništava u Kninu i Banjoj Luci, predstavlja jedinstvenu priliku. Srpske snage bile su razvučene, a strateške rezerve pogrešno raspoređene. Znali su da je trenutak za odlučujući udarac savršen.

Gotovinin preventivni udar: Operacija "Ljeto '95"

Hrvatsko vodstvo nije čekalo. Umjesto pasivne obrane, odlučili su se za proaktivnu strategiju. Ključni potez povukao je general Ante Gotovina pokretanjem operacije "Ljeto '95" koja je trajala od 25. do 30. srpnja, točno u vrijeme dok je Mladić finalizirao svoje planove. Ova operacija, često viđena samo kao uvertira u Oluju, bila je zapravo briljantan preventivni udar. Oslobađanjem strateški važnih gradova Bosanskog Grahova i Glamoča, Hrvatske snage presjekle su glavnu komunikaciju između Knina i Banje Luke preko Drvara.

KRVAVI TRAG U ŠKABRNJI 'Ubit ću sve od 7 do 70' tako je govorio Mladić. Za Škabrnju nikad nije osuđen

Time je Knin, središte pobune, doveden u poluokruženje, a srpske snage natjerane su na hitnu reakciju. Morali su prekinuti operaciju "Mač" usmjerenu na zauzimanje Bihaća i prebaciti glavninu svojih elitnih snaga prema Grahovu kako bi zaštitili Knin. Mladić je, shvativši što se događa, hitno stigao u Knin i hrabrio svoje suborce, tvrdeći kako su Hrvati osvajanjem Grahova i Glamoča napravili "odlučujuću pogrešku u ratu". Njegova samouvjerenost bila je neutemeljena. General Mrkšić, zapovjednik SVK, bio je prisiljen 31. srpnja izdati zapovijed o pregrupiranju snaga kako bi zaustavio Gotovinin prodor, čime je dodatno oslabio druge dijelove fronte. Gotovinin potez potpuno je poremetio srpske pripreme za "Vaganj" i prisilio ih da igraju po hrvatskim pravilima.

Utrka s vremenom: Oluja kreće 25 sati ranije

S preciznim obavještajnim podacima o datumu i vremenu početka operacije "Vaganj" i sa strateškom prednošću ostvarenom u operaciji "Ljeto '95", predsjednik Tuđman donio je povijesnu odluku. Nije se moglo čekati. Dok su u Ženevi propadali posljednji mirovni pregovori jer su Milan Martić i Slobodan Milošević odbili plan Z-4, Hrvatska vojska bila je u najvišem stupnju pripravnosti. U zoru 4. kolovoza 1995. u pet sati, samo 25 sati prije nego što je Mladić planirao pokrenuti svoju ofenzivu, započela je vojno-redarstvena operacija Oluja. Snage od 80.000 vojnika, koje su trebale krenuti u osvajački pohod, zatečene su potpuno nespremne i umjesto napada, našle su se u kaotičnom povlačenju i obrani. Mladićev plan za preokret rata propao je i prije nego što je počeo.

UMRO KRVNIK Dok je Mladić bježao, kći mu se ubila njegovim najdražim pištoljem

Iako je Oluja furiozno oslobodila okupirana područja, priča o "Vaganju" imala je svoj krvavi epilog. Mladić nije odustajao. Snage koje su bile pripremljene za ofenzivu sada su iskorištene za jedini pravi srpski protuudar nakon Oluje. U noći s 12. na 13. kolovoza, elitne jedinice Vojske Republike Srpske - Druga drinska pješačka brigada, 65. zaštitni puk i 10. diverzantski odred - krenule su u žestok napad na području Bosanskog Grahova. Cilj je bio zauzeti strateški važan prijevoj Derale, presjeći komunikaciju Knin - Grahovo i stvoriti uvjete za daljnje napredovanje prema Livnu. Uslijedila je iznimno teška trodnevna bitka u kojoj su korišteni topništvo, zrakoplovstvo i oklopništvo.

Prvog dana, hrvatske snage pretrpjele su teške gubitke, s dvadeset poginulih i pedeset ranjenih pripadnika. Srpske snage uspjele su u jednom trenutku probiti linije i presjeći komunikaciju, dovodeći 141. brigadu HV-a, koja je podnijela najveći teret, u izuzetno težak položaj. No, hrvatsko zapovjedništvo, predvođeno general-bojnikom Rahimom Ademijem, reagiralo je brzo i odlučno.

ZVJERSTVA U SREBRENICI Umro zločinac: 'Ratko Mladić mi je dao čokoladu i onda mi ubio oca...'

​- Napad srpskih snaga se dogodio u noći s 12. na 13. kolovoza, a mi smo išli u kontranapad 14. kolovoza i to je bio najjači kontranapad koji je ikad izvela Hrvatska vojska za vrijeme Domovinskog rata - prisjetio se general Ademi.

U pomoć su hitno poslane 4. i 7. gardijska brigada. Nakon pregrupiranja, 14. kolovoza ujutro, ojačane hrvatske snage krenule su u silovit protunapad. U teškim borbama slomile su srpske elitne postrojbe, odbacile ih daleko iza početnih položaja i nastavile napredovati sve do prilaza Drvaru. Mladićev posljednji pokušaj da spasi situaciju pretvorio se u konačni poraz, koji je otvorio put operaciji "Maestral" i skorom završetku rata.

* uz korištenje AI-ja