Škabrnja je napadnuta u rano jutro 18. studenog 1991. godine iz dva smjera. Jedna kolona tenkova i oklopnih transportera s kamionima pješaštva došla je preko Zemunika Gornjeg, a druga iz smjera Biljana Donjih. Glavni udar i težište napada agresora, više stotina srpskih vojnika - pripadnika JNA i Srba iz okolnih sela, bili su na zapadnom ulazu u Škabrnju, kod zaseoka Ambar i Ražovljeve glavice, gdje su uz žestoku vatrenu potporu iz neprijateljskih uporišta i zrakoplovstva angažirane jake tenkovsko-pješačke snage četnika i JNA.
Mjesto je branilo tridesetak loše opremljenih branitelja koji su uspjeli uništiti jedan tenk i kamion s municijom, što je nakratko prekinulo napad.
Marko Miljanić, zapovjednik bataljuna ZNG u Škabrnji, čuo je u podrumu u kojem se nalazio u selu preko radio veze razgovor koji su vodili Tripko Čečović, zapovjednik benkovačke brigade vojske RSK i general Mladić. Razgovor su vodili otvoreno, ne koristeći šifre, o čemu je Miljanić na suđenju Slobodanu Miloševiću u Haagu svjedočio:
- Čečović je rekao da mu je eksplodirala rezerva municije i da ne može dalje, a Mladić mu je poručio: 'Čečoviću, nastavi napad, dobićeš rezervu municije. Ako se povučeš, streljaću te.' To su bile točno riječi. U tome podrumu u tome momentu je bilo još 60 civila kod mene, 60 žena, staraca i slušali su svi otvoreno taj razgovor. Nije, znači, bilo to da se nije čulo, čulo se je sve i jasno - kazao je Miljanić na suđenju Miloševiću.
“To je bija paka. Meni su ubili od majke oca i majku skupa na avliji. I konja. I to su ih mučki ubili. Kako sam ja vidija doli na patologiji, a ja sam prepoznava žrtve, oni su oboje bili vezani sa žicom rukama zada, na potiljak. I ubijeni obadvoje iz blizine”, pamti Zoran Ražov iz Škabrnje.
Do oslobođenja u Škabrnji je ubijeno 86 ljudi
Ukupno je u Domovinskom ratu Škabrnja imala 56 civilnih žrtava i 25 poginulih branitelja. Nakon rata još je šestero mještana stradalo od zaostalih minsko-eksplozivnih sredstava. Do oslobođenja u Vojno-redarstvenoj operaciji Oluja 1995. godine, u Škabrnji je ubijeno 86 osoba.
Za zločine u Škabrnji osuđena je samo nekadašnja medicinska sestra Zorana Banić. Bila je optužena i osuđena za kršenje međunarodnog prava, odnosno za sudjelovanje u napadu i ubijanju stanovništva u Škabrnji 18. studenoga 1991. Najprije je u odsutnosti osuđena na 20 godina zatvora, a po uhićenju u Švicarskoj 2001. i izručenju Hrvatskoj na ponovljenom suđenju bila je osuđena na 13 godina zatvora. Nakon poništenja te odluke na još jednom ponovljenom suđenju osuđena je na deset godina, a Vrhovni sud je smanjio tu kaznu na šest godina. Iz zatvora je izašla u listopadu 2007. godine.
Mladić: Pobit ću sve u Splitu, Zadru i Šibeniku od sedam do 70 godina!
Kao potpukovnik JNA Mladić je u Knin došao iz Makedonije u lipnju 1991. godine, preko ljeta je postao general i već u kolovozu razorio i spalio Kijevo i Vrliku. Hodao je u pancirki do koljena i strah ga je bilo dolaziti pregovarati na naš teritorij, sjeća se ratni šef obavještajne službe u Zadru koji je u vrijeme kada je tisuće granata padalo po Zadru svakodnevno s Mladićem bio na telefonskoj liniji, a išao je s njim pregovarati i uživo. Bivši načelnik obavještajne i kontraobavještajne službe Sektora Zadar Bože Krce za Zadarski list ispričao je kako je pregovarao s Mladićem.
“To je bilo nadmudrivanje. Pitao sam: ‘Di ti je ono ćale poginija?’ ‘Na Neretvi’, kaže. ‘Pa, na Neretvi su ginili četnici, nisu partizani.’ I onda je on skočio i rekao: ‘Pobit ću sve u Splitu, Zadru i Šibeniku od sedam do 70 godina!’ Ja sam ustao da idem ća. Da je on rekao da će pobiti sve MUP-ovce i gardiste, ja bi razgovara. Ali, da će pobit od sedam do 70 godina, to može samo ratni zločinac.”
Za ukupno 86-tero svirepo pobijenih mještana i mještanki Škabrnje i 14-tero u susjednom Nadinu nekadašnji zapovjednik 9. kninskog korpusa, koji je u studenom 1991. godine tenkovima pregazio to područje, nikada neće odgovarati.
