Smijenjene ministrice Gabrijela Žalac i Nada Murganić veoma su emotivno doživjele odlazak iz Vlade RH.

Žalac se nije pojavila na sjednici Vlade, ali je bila u ministarstvu i pripremala primopredaju. Ona se osjeća razočarano, a njeni suradnici kažu da se ne sjećaju kad je smijenjen netko s takvim uspjehom: podigla je korištenje novca EU fondova s devet na 71 posto. Žalac nije htjela pričati s novinarima zadnjih dana, a njeni suradnici u HDZ-u su, posjetimo, rekli kako je poručila da se osjeća kao “silovana i provučena kroz blato”.

Ove dvije ministrice, za razliku od Lovre Kuščevića, Gorana Marića i Tomislava Tolušića, koji odlaze na saborsku plaću od barem 15.000 kuna, nemaju zastupnički mandat. Ali zato imaju pravo dobivati punu plaću šest mjeseci nakon smjene, a zatim još pola plaće sljedećih šest mjeseci.

Bivša ministrica Žalac potvrdila je za 24sata da će pravo koristiti, a Murganić je rekla da će vidjeti. Ako obje iskoriste pravo i ne nađu novi posao, smjena dvije ministrice koštat će porezne obveznike 560.745 kuna. Uz to će plaćati i nove ministre.

Besramno razbacivanje 147.000 kuna troška jer je netko zaboravio produljiti ugovor

Žalac je imala neto plaću od 18.936 kuna, a s porezom i doprinosima to je 32.712 kuna. Korištenje prava “6+6” tako će koštati ukupno 294.408 kuna. Murganić je imala nižu plaću, 18.333 kune, a bruto bi njena smjena koštala 266.337 kuna.

Famozno pravo 6+6 našlo se na posebnom udaru kritika kada je SDP-ova Biljana Gaće za samo dva dana rada u Saboru, dok je mijenjala Predraga Matića, ostvarila pravo na 150.000 kuna plaće. Ona je dio svoje naknade iskoristila za donaciju Humanitarnoj udruzi Duga iz Vukovara za svakodnevno funkcioniranje Socijalne samoposluge. 

Krajem 2016. godine je to promijenjeno pa dužnosnici koji su na funkciji proveli manje od tri mjeseca nemaju pravo na naknadu.

Nisu samo ministri i saborski zastupnici koristili takva prava već je čak i smijenjeni Mate Radeljić bio u skupini onih savjetnika koji su zaposleni na Pantovčaku, imenovani su dužnosnici i dobivaju plaću iz proračuna.

Smjenom je ostao bez funkcije i utjecaja, ali plaću će još nastaviti primati jer planira iskoristiti svoje pravo “šest plus šest”. To znači da ima pravo, poput ministara i ostalih dužnosnika, na šest mjeseci pune plaće, a zatim još šest mjeseci pola plaće.

Žalac i Kuščević Nisu jedini: Njih dvoje ne znaju objasniti otkud im imovina

Pravo mu prestaje ako nađe novi posao, ali, primjerice, honorarno može raditi i primati istodobno plaću s Pantovčaka iako su ga odande otjerali.

Porezni obveznici su za savjete Radeljića predsjednici Kolindi Grabar Kitarović mjesečno izdvajali 32.342 kune bruto, a kad se odbiju mirovinski, zdravstveni i ostali doprinosi te porez i prirez, Radeljiću su ostajale 18.104 kune mjesečno. Ako bi iskoristio svoje puno pravo “šest plus šest”, to znači da ćemo njegov nerad nakon smjene platiti više od 291.000 kuna u bruto iznosu.

Ususret kampanji Savjeti za Kolindu kako izbjeći kletvu Ive Josipovića

Naravno da Radeljić nije izoliran primjer na Pantovčaku. U 2015. ukupno je po toj osnovi isplaćeno nešto manje od 2,06 milijuna kuna. Pravo na plaću “šest plus šest“ tijekom 2016. godine koristilo je 13 bivših dužnosnika na Pantovčaku, a sedam ga još uvijek koristi, navodi Ured predsjednice Republike Kolinde Grabar-Kitarović u odgovoru Hini.

Uz bivšeg predsjednika Josipovića u 2015. to su pravo koristili njegovi savjetnici Zlatko Gareljić, Saša Perković, Zrinka Vrabec Mojzeš i Tamara Obradović Mazal, bivša šefica ureda Danica Juričić Spasović, pročelnica ureda Danja Šilović Karić, pročelnik odjela Milodrag Pralas kao i pomoćnice u uredu bivšeg predsjednika Lea Šiljak, Petra Furdek, Ana Šimundža i Maja Kocijan te tajnica Sandra Krvavica.

Politički analitičar Žarko Puhovski branio je načelo 6+6 govoreći: "Jako je važno spriječiti da ljudi odmah po prestanku dužnosti odu u privatni sektor i prenose informacije koje imaju zato što su bili u vlasti".

Međutim, koliko dužnosnika je otišlo u privatni sektor nakon vlasti? Vjerojatno na prste jedne ruke možemo nabrojati saborske zastupnike kojima je iskustvo donošenja zakona pomoglo u kasnijem radu. Kad je Robert Podolnjak (sjećate se kad je on bio potpredsjednik Sabora?) u veljači 2016. godine rekao da je 48 saborskih zastupnika tražilo aktivaciju tog prava, on se pravdao da nisu uspjeli dovoljno brzo izmijeniti zakon koji regulira ta prava.

"Naša je namjera bila da zakon ide po hitnom postupku, kroz jedno čitanje, i to odmah nakon davanja povjerenja vladi, kao prva točka. Predložili smo to u trenutku kada smo smatrali da se zakon može odnositi na sve zastupnike osmog saziva. Da smo ga tada hitno donijeli, ni jedan od novih zastupnika ne bi mogao iskoristiti to pravo, no stav Domoljubne koalicije, ali i drugih stranaka bio je da zakon ne može ići izravno u Sabor, nego da prije toga mora ići na radna tijela, koja tada nisu bila konstituirana", kazao je Podolnjak.

Moramo postaviti pitanje: do kad ćemo plaćati nerad ljudima koji se ni radom nisu iskazali?