Drugi mandat Franje Tuđmana, izboren na predsjedničkim izborima 1997. godine i prekinut u prosincu 1999. godine, bio je mračna kulminacija autoritarne vladavine, obilježene zloupotrebom represivnog aparata, vrijeđanjem hrvatskih građana, podjelama u društvu, teorijama urote, frakcijskim ratovima u HDZ-u...

Drugi mandat HDZ-a, izboren na parlamentarnim izborima 1995. godine, označio je još dublje potonuće u bezakonje i siromaštvo, gospodarsku propast, demokratsko nazadovanje, zlouporabu pravosuđa, socijalnu nesigurnost... 

Drugi mandat Ive Sanadera, ostvaren pobjedom na izborima 2007. godine, otvorio je lavinu korupcijskih afera, kriminala, pljačke, političke samovolje, međunarodne blokade...

NEDODIRLJIVI PREMIJER Zašto bi itko uopće glasao za Andreja Plenkovića?

Da skratimo, drugi mandat u pravilu je gori od prethodnog. Tad se otpuštaju kočnice, odbacuje pristojnost, ukida obzirnost, još čvršće se grabi vlast i još više unazađuje društvo. 

A sad Andrej Plenković traži drugi mandat.

I to je nešto pred čime treba ozbiljno strepjeti. Jer ako je prvi mandat bio promašen, kompromitiran i kontaminiran, obilježen aferima, skandalima, žetončićima i odbačenim ministrima, drugi bi mogao biti samo još gori. Još opasniji. Još destruktivniji. Još zlokobniji. Tome nas je HDZ odavno naučio.

Plenković sada priprema teren za pobjedu na izborima, predstavlja novi program HDZ-a, paralelno čisteći za sobom ostatke Josipe Rimac i njezine afere s vjetroelektranama, ali i ribajući sa sebe prljavštinu u kojoj se valjao sa svojim koalicijskim partnerima i žetončićima u Hrvatskom saboru.

Još vjeruje da će moći čist kao suza utrčati u drugi mandat.

No ako je prvi mandat počeo porukom “Mogu što hoću”, poruka za drugi mandat mogla bi biti zastrašujuća.

Uoči izlaska na birališta glasači u pravilu razmišljaju o tome je li im danas pod ovom vlašću bolje nego prije četiri godine. Andrej Plenković, očekivano, sugerira kako je Hrvatska danas bolja zemlja nego 2016. godine. Premda statistike, brojke, istraživanja, a i slika njegove vlade u javnosti, govore nešto sasvim drugo. O čemu svjedoči i afera s Josipom Rimac. 

Pandemija korona virusa tek je nakratko zaustavila pad rejtinga Plenkovićeve vlade, nakratko pauzirajući uobičajene afere, ispade i optužbe. No sada korone više nema i HDZ nastavlja tamo gdje je stao. Čak se i SuperViliju Berošu prepolovila popularnost u anketama. Uskoro nitko više neće pitati za njega.

PLENKI NEĆE PRISTATI Škorini uvjeti za koaliciju s HDZ-om: Ja ću biti premijer!

Ovog tjedna Plenković servira novu porciju obećanja, koja su za barem 200 kuna izdašnija od SDP-ovih. Govori se o većim plaćama i mirovinama te manjim porezima i davanjima, kao što se to obećava u svakoj kampanji, na svakim izborima, u svim varijantama i kombinacijama. Kao na pokvarenoj ploči.

Međutim, ono po čemu će se Plenkovića ocjenjivati u ovoj kampanji nije obećanje za sutra, nego ponašanje u mandatu jučer. Ono od čega treba najviše strahovati jest drugi mandat HDZ-a i njegova predsjednika.

Siroti SDP nikad nije doživio drugi mandat. U dva navrata na jedvite jade doteturao je do kraja mandata, izmučen, izbatinan, posvađan i frustriran. Ivica Račan i Zoran Milanović jedva su se doteglili do cilja. 

Ali HDZ je uspio drugi mandat pretvarati u mračnu inačicu onog prvog. Razinu bahatosti, samovolje, autokracije, pohlepe i bezobzirnosti redovito je, kao po špranci, podizao na viši stupanj. I dok se u prvom mandatu još snalazio, orijentirao, obazirao na partnere, medije i javnost, u drugom mandatu odbacio je sve skrupule i zanemario sve obzire.

Činio je to Franjo Tuđman do svoje smrti, činio je to Ivo Sanader do svoje ostavke.

Sada je red na Andreju Plenkoviću.

Već u prvom mandatu uočili smo tendencije ponašanja kojima bi eventualna pobjeda na izborima dala potvrdu i novi zamah. Recimo, ono pobjedonosno trčanje u naručje ucijenjenom prebjegu Tomislavu Sauchi kad je prvi puta digao ruku za HDZ. Ili fizički obračun s Nikolom Grmojom. 

KORUPCIJA U SUSTAVU Istrage pucaju kad dođu do ljudi do kojih nisu smjele doći

Ili bojkotiranje, pa i sabotiranje, Povjerenstva za odlučivanje o sukobi interesa. Ili paktiranje s crnim vragovima, žetončićima, optuženicima i primitivcima samo radi održanja većine. Ili pritisak na DORH. Ili gaženje i pokoravanje institucija. Ili omalovažavanje političkih protivnika.

Ako je Plenkoviću sve to prošlo u prvom mandatu i zbog toga bude nagrađen na izborima za drugi mandat, sve ove tendencije mogle bi eksplodirati.

Sanader je prvom mandatu bio reformator, prijatelj manjina, suradnik Haškog suda, borac protiv ustaštva. U drugom mandatu je puknuo čir korupcije, kriminala, pohlepe, autokracije. Plenković je prvi mandat započeo kao onaj kojeg suhim zlatom treba platiti. Pa se do kraja mandata valjao u blatu afera i skandala.
A što nas čeka u drugom mandatu?

Hrvatski birači dva puta zaredom svojim glasovima ograničili su vladavinu predsjednika Republike na jedan mandat. Možda tu praksu primijene i na parlamentarne izbore. 

Vlast koja se često mijenja ne stigne se pokvariti.