Ruska tajna služba FSB objavila je seriju deklasificiranih dokumenata koji, kako tvrde, identificiraju ukrajinskog nacionalističkog vođu Dmitrija Kljačkivskog, poznatog i pod pseudonimom "Klim Savur", kao jednog od glavnih arhitekata masakra nad Poljacima u zapadnoj Ukrajini tijekom Drugog svjetskog rata. Objava ovih spisa dolazi u trenutku pojačanih napetosti između Poljske i Ukrajine oko interpretacije tragičnih događaja iz prošlosti, a Kijev i Varšava optužuju Moskvu da koristi povijest kao oružje za sijanje razdora među saveznicima. Materijali, objavljeni iz Središnjeg arhiva FSB-a, uključuju fotografije i dopise sovjetskih sigurnosnih službi iz razdoblja od 1943. do 1945. godine, koji prate napore da se identificira Kljačkivski te detalje operacije u kojoj je na kraju i ubijen.

Središnji dio objavljenog materijala odnosi se na proces identifikacije Kljačkivskog, koji je godinama djelovao pod različitim pseudonimima, što je sovjetskim vlastima otežavalo utvrđivanje njegova pravog identiteta. Među dokumentima se ističe grupna fotografija ukrajinske nacionalističke sportske organizacije "Sokol" iz 1938. godine, na kojoj se nalazi i Kljačkivski. Dopis iz srpnja 1944. godine detaljno opisuje kako su sovjetski agenti, koristeći tu fotografiju i informacije dobivene od unovačenog izvora, uspjeli s velikom sigurnošću potvrditi da je zapovjednik Ukrajinske pobunjeničke armije (UPA) koji djeluje pod imenima "Klim Savur" i "Ohrim" zapravo Dmitrij Kljačkivski.

"Kljačkivski Dmitrij Semenovič, rođen 1911. godine, pohađao je srednju školu u Poljskoj, završio sedam razreda. Zbog članstva i aktivnosti u ukrajinskim nacionalističkim organizacijama izbačen je iz škole i uhićen. U Zbaražu i drugdje radio je kao prodavač", navodi se u jednom od objavljenih dopisa.

Dokumenti dalje navode da je Kljačkivskog uhitio NKVD između 1939. i 1941. godine, iako se u to vrijeme ta informacija još uvijek provjeravala. Povijesni zapisi potvrđuju da je u tom razdoblju doista bio uhićen zbog nacionalističkih aktivnosti, prije nego što je uspio pobjeći iz sovjetskog zatvora tijekom ofenzive Wehrmachta 1941. godine. Navodi se i da je boravio u Lavovu tijekom ranog razdoblja njemačke okupacije te da su dvije njegove sestre tijekom rata živjele u Sjedinjenim Američkim Državama. Arhiv također sadrži izvještaj od 22. veljače 1945. o operaciji u kojoj je Kljačkivski ubijen u blizini sela Susk u zapadnoj Ukrajini. Prema tom dokumentu, sovjetska operativna skupina naišla je na tri naoružana muškarca dok je pretraživala područje u potrazi za nacističkim suradnicima. Sva trojica ubijena su u razmjeni vatre, a jedan od njih identificiran je kao Kljačkivski.

Krvava mrlja Drugog svjetskog rata

Događaji poznati kao Volinjski masakr predstavljaju jednu od najmračnijih epizoda Drugog svjetskog rata na području istočne Europe i trajan su izvor napetosti u poljsko-ukrajinskim odnosima. Između 1943. i 1944. godine, militanti iz Ukrajinske pobunjeničke armije (UPA), oružanog krila Organizacije ukrajinskih nacionalista (OUN), proveli su kampanju sustavnog etničkog čišćenja na području Volinije i Istočne Galicije. Procjenjuje se da je u tim pokoljima ubijeno najmanje sto tisuća etničkih Poljaka, uglavnom žena, djece i staraca.

Korijeni sukoba sežu u međuratno razdoblje, kada je politika Druge Poljske Republike prema ukrajinskoj manjini varirala od pokušaja asimilacije i pomirenja do otvorenih represija. Tridesetih godina prošlog stoljeća poljske su vlasti provodile kampanje "pacifikacije" u Galiciji, a u Voliniji je pokrenuta kampanja preobraćenja pravoslavnog stanovništva na katoličanstvo, pri čemu je uništeno preko 190 pravoslavnih crkava. S druge strane, postojali su i pokušaji politike tolerancije s ciljem osiguravanja lojalnosti Ukrajinaca poljskoj državi. No, nakon smrti Józefa Piłsudskog 1935. godine, represivnije mjere su prevladale. Gotovo sve administrativne pozicije, uključujući policiju, bile su rezervirane za Poljake, a poljski kolonisti poticani su na naseljavanje regije, što je dodatno pojačalo etničke napetosti.

S izbijanjem rata i slomom Poljske, a kasnije i njemačkom invazijom na Sovjetski Savez, OUN je vidio priliku za stvaranje neovisne ukrajinske države. Krajem 1942. godine, frakcija OUN-B pod vodstvom Stepana Bandere odlučila je formirati vlastite odrede. Te jedinice, koje su postale poznate kao UPA, brzo su preuzele kontrolu nad ruralnim područjima Volinije od Nijemaca. Nakon što su osigurali dominaciju, u proljeće 1943. započeli su masovne operacije protiv poljskog stanovništva. Prvi masovni pokolj dogodio se 9. veljače 1943. u naselju Parośle, gdje je jedinica UPA, pretvarajući se da su sovjetski partizani, ubila između 149 i 173 Poljaka. Uslijedili su napadi na desetke sela, a brutalnost je eskalirala. Metode su bile zastrašujuće: poljski stanovnici su okupljani i ubijani, a njihova sela pljačkana i spaljivana do temelja. Jedan od najzloglasnijih masakara dogodio se 28. veljače 1944. u selu Huta Pieniacka, gdje je, prema nekim procjenama, ubijeno preko tisuću civila. 

"S obzirom na uspjeh sovjetskih snaga, potrebno je ubrzati likvidaciju Poljaka, moraju biti potpuno izbrisani, njihova sela spaljena... samo poljsko stanovništvo mora biti uništeno", rekao je zapovjednik UPA Roman Šuhevič u svojoj je zapovijedi iz veljače 1944.

Objava FSB-ovih dokumenata, bez obzira na njihovu autentičnost, događa se u strateški odabranom trenutku. Moskva aktivno pokušava iskoristiti bolne povijesne točke kako bi potkopala jedinstvo između Kijeva i Varšave, ključnih saveznika u otporu ruskoj agresiji. Glasnogovornica ruskog Ministarstva vanjskih poslova, Marija Zaharova, izjavila je da objavljeni dokumenti služe kao podsjetnik Varšavi da naoružava "nasljednike ubojica vlastitih predaka".

S druge strane, reakcije u Ukrajini i Poljskoj bile su predvidljivo oprezne i skeptične. Ukrajina je unaprijed upozorila da Rusija planira objaviti krivotvorene dokumente s ciljem izazivanja napetosti. Andrij Kovalenko, voditelj ukrajinskog Centra za suzbijanje dezinformacija, izjavio je da je direktor FSB-a Aleksandar Bortnikov zadužen za "ruske informacijske operacije usmjerene na podjelu Poljske i Ukrajine". Vodeći ukrajinski portal Ukrainska Pravda objavu je nazvao "lažnim volinjskim dokumentima", tvrdeći da "ruska propaganda namjerno koristi manipulativnu terminologiju kako bi izazvala snažnu emocionalnu reakciju u poljskom društvu".

U Poljskoj je vijest dočekana s mješavinom skepticizma i poruge. Državna televizija TVP objavila je članak pod naslovom "Ono što je trebalo biti bomba, ispalo je ćorak", ističući da spisi, čak i ako su autentični, ne sadrže ništa novo. Povjesničar Damian Markowski s Instituta Pilecki izjavio je za portal Onet da u dokumentima "nema nikakve bombe". Poljski stručnjaci također podsjećaju da je dio materijala, poput navodnog svjedočenja o masakru u gradu Vladimir-Volinskom, Rusija objavila i prije nekoliko godina te su ga povjesničari odbacili kao nepouzdanog, jer se takav masakr u tom gradu nikada nije dogodio.

Temeljni spor između Poljske i Ukrajine ostaje neriješen.Varšava masakre u Voliniji službeno priznaje kao genocid, a Kijev slavi vođe OUN-a i UPA-e, poput Stepana Bandere, kao nacionalne heroje u borbi za neovisnost. Nedavna odluka ukrajinskog parlamenta o uspostavi nacionalnog panteona u kojem bi se komemorirale i kontroverzne nacionalističke ličnosti iz Drugog svjetskog rata izazvala je oštre kritike u Poljskoj. Poljski ministar obrane Władysław Kosiniak-Kamysz upozorio je da "Ukrajina neće ući u EU" sve dok nastavlja glorificirati figure poput Bandere.