Ivan Ćelić je 42-godišnji pročelnik Zavoda za dualne poremećaje Klinike za psihijatriju Vrapče. Ali on je i saborski zastupnik HDZ-a te tajnik zagrebačkog ogranka koji se ne libi iznijeti otvoreno svoje stavove čak i kad nisu u skladu sa stranačkom stegom. Zbog toga ili trpi prigovore ili mu čestitaju. Ćelić je završio Prirodoslovno matematičku gimnaziju u Metkoviću, a nakon završenog Medicinskog fakulteta ostaje živjeti i raditi u Zagrebu. U bolnici radi s najtežim ovisnicima iz Hrvatske koji nerijetko boluju i od nekog drugog psihičkog poremećaja. Sebe opisuje kao demokršćanina, bio je i glavni tajnik Hrvatskoga katoličkoga liječničkog društva, ali njegovi stavovi nisu rigidni. Ćelić je spreman otvoreno kritizirati i politiku s oltara, ali i kolege u stranci. Prvi se javno oglasio o neprihvatljivosti nasilja kod Alojza Tomaševića ili jedini javno rekao da Tomislav Karamarko ne zna staviti točku na kraju jedne ere. 

Teško se sjetiti da je netko iz HDZ-a objavio i jednu riječ na ćirilici, a vi ste za pravoslavni Božić objavili čitavu pjesmu. Kakve su bile reakcije i jeste li dobili kritike? 

Nisam dobio nikakve posebne kritike. Za mene su nacionalne manjine bogatstvo, a domoljublje se ne iskazuje mržnjom prema ljudima druge vjere ili nacije. Odmalena sam navikao da nama Božić prvo čestitaju prijatelji pravoslavci i da mi njima prvi čestitamo Božić 7. siječnja. Možda je to osjetljiva tema i zbog nedavnog Domovinskog rata, ali redovito reagiram ako se radi o društveno osjetljivim skupinama, a bilo kakav oblik mržnje i netrpeljivosti prema manjinama mi je neprihvatljiv. Želim živjeti u Hrvatskoj u kojoj nije važno tko je Srbin, a tko Hrvat, je li netko islamske ili pravoslavne vjeroispovijesti. Želim čovjeka gledati u njegovoj cjelini i po tome procjenjivati je li pozitivan ili negativan. 

NA BLOGU Todorić proziva Plenkija: "A što je napravio?"

Kako kao praktični katolik doživljavate poruke za Božić od, primjerice, biskupa Vlade Košića, koji priča o udbaško-komunističkoj eliti koja vlada Hrvatskom i protukatoličkim medijima? 

Košićev govor je ‘pretvrd’. Biskupi su pozvani, osobito za velike svetkovine, govoriti i o društveno aktualnim temama, a njihove poruke su, prije svega, upućene vjernicima. Iako razumijem njegove traume iz Domovinskog rata, puno mi je bliži govor dubrovačkog biskupa Mate Uzinića koji promiče kulturu dijaloga, otvorenog susreta s drugima, slijedeći nastojanja pape Franje. 

Treba li i može li Crkva postaviti kriterije za govor i ograditi se od žestoke političke retorike, te zašto to ne radi? 

Vrlo bi teško bilo postaviti takve kriterije. Službeni stav Crkve nikad nije bio i neće biti govor mržnje, a pojedinaca koji daju neprimjerene izjave je bilo i bit će. Crkva je reagirala na neke situacije, poput one kad je svećenik iz Slavonije koja se iseljava kupio Mercedes, a svećenik bi trebao biti oličenje Krista među narodom. Službeno se ogradila i od, po meni, potpuno neprihvatljivih misa za Antu Pavelića koje su poslužile kao platforme za skupove ljudi koji žele rehabilitirati ustaštvo. Ako se misa za Pavelića i drži, to može biti u krugu njegove obitelji, a nikako javni skup nostalgičara za NDH. 

Odmah nakon prijave supruge Mare osudili ste javno nasilje kolege župana Alojza Tomaševića. Smatrate li da je već ranije trebao podnijeti ostavku? 

Uvijek sam bio za nultu toleranciju na nasilje, a sad kao onaj koji obnaša javnu funkciju trebam biti još glasniji. To je moja moralna obveza, bez obzira na to o kome se radilo. Iako je kolega Tomašević general Hrvatske vojske, trebao je već davno dati ostavku na mjestu župana. Svatko od nas može učiniti pogrešku, ali nasilje je nedopustivo. Žao mi je što su političari iz drugih stranaka šutjeli kad su se iste stvari događale u njihovim redovima. Takve situacije ne bi trebale služiti za prikupljanje političkih poena, nego bi trebali imati konsenzus jednak za sve - nasilje nećemo tolerirati. 

Zašto stranke općenito imaju potrebu relativizirati grijehe svojih članova, a nemaju iste aršine za političke protivnike? 

To je, nažalost, točno. Nikako ne mogu prihvatiti čuvenu parolu ‘pojavu osuditi, druga spasiti’, iako je član političke stranke svojevrsni član jedne velike obitelji. Moramo doći do te razine da loše stvari osudimo, makar se radilo i o našem bratu ili sestri. Često me pitaju zašto to radim, ali nikakve relativizacije s moje strane ne dolaze u obzir. Već kad se pojave sumnje, odgovorne osobe u strankama bi trebale reagirati te tako poslati jasnu poruku i članstvu i javnosti. 

CRO DEMOSKOP Živom zidu popularnost opet raste

Što je potrebno da imamo političku kulturu kao u zapadnim zemljama da se političari sami maknu kad ih institucije optuže za pronevjere, rastrošnost ili nasilje, a ne da gledamo svaki put mučnu trakavicu hoće li i kako stranka reagirati nakon pritiska medija? I zašto se onima s jakom stranačkom bazom više gleda kroz prste? 

Činjenica je da lakše odu oni koji nemaju svoju bazu na terenu. Tu su važne dvije stvari. Prva je da smo demokratska zemlja tek 27 godina i da smo manjkavi u poštovanju demokratskih pravila. Tu spada kultura dijaloga koja podrazumijeva osudu bilo kakvih aberacija u društvu. Druga važna stvar je da još živimo u zemlji lokalnih šerifa bez obzira na to kojoj stranci ili nezavisnoj listi pripadali. Živimo u sustavu u kojem se nerijetko od spremačice do visoke stručne spreme zapošljava po političkoj podobnosti i tako se gradi mreža utjecaja. Politička podobnost je postojala i bit će, ali ne može biti presudna za posao. Najnoviji primjer u kojem se politička korupcija proklamirala kao nešto dobro i normalno nikako ne može voditi boljem društvu. Svi zajedno moramo raditi na jačanju političke kulture, a tu je presudna uloga medija koji trebaju pritisnuti još jače one koji su se ogriješili o zakon ili zlorabili svoj položaj. Već sad su neke stvari promijenjene nabolje, a vjerujem kako država bude sazrijevala, da će tako i svijest o neprihvatljivom ponašanju rasti. Globalno rečeno, našim političarima nedostaje vjerodostojnosti koju bi građani prepoznali i putem koje bi mogli kvalitetnije zagovarati svoje ideje. 

Vjerujem da mislite na HDZ-ova ličko-senjskog župana Darka Milinovića, koji je u biti središnjicu optužio da se ljudi iz Like iseljavaju jer se ne zapošljavaju stranački kadrovi po volji lokalnog HDZ-a? 

Milinović je čovjek s velikim političkim iskustvom i s puno političkih pobjeda iza sebe, a Lika predstavlja jednu od HDZovih utvrda. Razumijem njegovo nastojanje i zalaganje da se tijekom natječaja mogu predložiti i neki lokalni članovi ako su stručni i kompetentni. Ali apsolutno ne prihvaćam tezu da na javnom natječaju mora proći kandidat kojeg predlaže županijska organizacija. Dakle, predlaganje da, ali konačnu odluku mora donijeti stručno povjerenstvo. I zato pozdravljam reakciju predsjednika stranke Andreja Plenkovića da podrži ministra Tomislava Ćorića. 

Nastavak pročitajte na idućoj stranici.

Prozvali ste i bivšeg šefa Tomislava Karamarka, ali i neke druge bivše da ne mogu staviti točku na kraj jedne ere i da imaju mesijanski poremećaj. Kako se političari užive da su mesije? 

Čovjeku nekad treba dati položaj i novac da se otkrije njegovo pravo lice. Karamarko je bio legalno i legitimno izabran za predsjednika HDZ-a, pokušao je presložiti vladu i u tome nije uspio. Nakon toga je odgovorno dao ostavku. Reagirao sam na njegove najave o povratku da zaista ne zna staviti točku na kraj jedne ere, nego stavlja zareze. On može djelovati kao član dok se slaže s programom stranke. Može se i na unutarstranačkim izborima ponovno kandidirati za predsjednika, premda vjerujem da ima male šanse jer se ne mijenja selektor koji pobjeđuje. Članovi stranke dobro pamte gdje smo bili u ljeto 2016. godine. 

Ostalo je pitanje o uživljavanju u mesije i kako to izbjeći, može li se i premijeru to dogoditi? 

Najčešće pogreške su se događale nakon osvajanja uzastopnog drugog mandata. Svatko je u opasnosti da pogriješi, a to najviše ovisi o strukturi ličnosti, ali i timu ljudi s kojima se određeni premijer okruži. Premijerov tim treba biti stručan, kompetentan i otvoren za dijalog. U HDZ-u ima više od 200.000 članova i ne postoji područje u kojem nemamo eksperta za ministarsku poziciju. Da bi se pogreške izbjegle nužni su dosljedno poštovanje zakonodavnog okvira, stručnost i poštenje.

  Oštri potezi Zbogom Dado: Plenki raspušta lički HDZ

Koje psihološke osobine prevladavaju kod naših zastupnika? 

Živimo u vremenu sve jače estradizacije politike. Imamo političare koji se pretvaraju da znaju sve o svemu. Love se već sad preferencijalni glasovi, a na društvenim mrežama ćete uvijek dobiti više lajkova ako nekoga popljujete nego ako konstruktivno raspravljate. Postoje različiti tipovi zastupnika, oni koji se drže samo svoje struke ili lokalne teme, oni koji su iskusni, ali i oni koji su provokatori i koji prave cirkus od Sabora. S druge strane, HDZ i SDP kao velike stranke gube povjerenje birača, pa rastu antisistemske stranke. Prvenstveno Živi zid i zatim djelomično Most. Živi zid je anarhistička stranka, a Most je dva puta bio u vlasti, s tim da je prijepodne obnašao vlast, a popodne glumio opoziciju. Vjerujem da će Živi zid završiti kao ORaH ili Laburisti, a da njihov trenutačni uspjeh treba gledati kroz prizmu slabosti SDP-a. Kad SDP opet postane stabilan, padat će broj birača koji daju potporu Živom zidu. 

Može li se u Hrvatskoj biti političar, a ne biti licemjeran? 

Imamo HNS koji je govorio da nikad neće s HDZ-om, HDZ koji je govorio da neće s Bandićem, pa su opet partneri, i još niz sitnih primjera s promjenom stavova. A iskreno, gotovo je nemoguće biti u politici i ne ispasti licemjeran. Cilj svakog udruživanja jest interes, ali on mora biti opći, a ne pojedinačni. Česte su situacije kad vrijedi teza da je politika umijeće mogućeg, i to upravo radi višeg, javnog interesa. Tako je i došlo do koalicije HDZ-a i HNS-a koji su svjetonazorski potpuno drugačiji, ali su se programski složili da ne bi za zemlju bilo dobro imati treće izbore u dvije godine jer bi se time ugrozilo povlačenje EU fondova, stabilnost, reforma obrazovanja... 

Kad smo kod svjetonazora, vi ste jedan od rijetkih zastupnika koji sudjeluje u Hodu za život, podupirete udrugu Vigilare, pa zašto kao zastupnik ne podnesete amandman kojim bi se zakonom zabranio pobačaj? 

Zabrana pobačaja u Hrvatskoj je iluzija i ona nije moguća. Katolicima ne treba zabrana pobačaja da se ne bi odlučili za njega. Kao demokršćanski političar uvijek ću se zalagati za život od začeća do smrti. Papa Ivan Pavao II. rekao je da kad nije moguće izboriti zakon koji je u potpunosti u skladu sa stavovima Katoličke crkve, onda se treba založiti da on bude što više etičan i pravedan. Pobačaj je osjetljivo pitanje i svjestan sam da iako osobno poštujem jedno uvjerenje, da u državi žive i oni s drugačijim uvjerenjima. Država je dužna naći zlatnu sredinu i urediti pravo na pobačaj da zakon ne bude ni previše konzervativan ni liberalan. Svakako nam treba moderniji zakon od postojećeg starog 40 godina, uvažavajući znanstveno utemeljene činjenice. Bilo bi idealno da pobačaja nema, ali znamo i da ih ima i da će ih biti. Država puno više treba raditi na edukaciji mladih, trebamo zakon koji će biti razuman, etičan i prilagođen 21. stoljeću. 

Jasna poruka Plenkiju dosta Alojza: Idi ili ću te ja maknuti

Iako je pobačaj legalan pod određenim uvjetima, mnogo liječnika ih ne pristaje raditi zbog priziva savjesti i onda se zakon tako derogira. Možete li tako i vi reći da ne želite liječiti osobu koja je ubila čovjeka jer ste demokršćanin?

Postoji Kodeks medicinske etike koji priznaje pravo na prigovor savjesti. Živimo u društvu u kojem je za značajan broj ljudi pobačaj nužno zlo, ali ipak prihvatljiv. Razlika je kad je riječ o pobačaju ili zbrinjavanju pacijenta u psihijatrijskoj ustanovi ili nekom internističkom odjelu. Za mene je svaki pacijent jednak kad sam dežuran. Pobačaj je puno delikatnije pitanjeali ako je u nekoj državi pobačaj legalan, onda državne institucije trebaju omogućiti ženi taj zahvat. Dakle, apsolutno sam za pravo na prigovor savjesti, poštujući i činjenicu da se u nekim državnim zdravstvenim ustanovama omogući i pobačaj kao medicinski zahvat. 

Nastavak pročitajte na idućoj stranici.

Pomaže li ili odmaže to što ste psihijatar u politici i zašto se psihijatri odlučuju angažirati? 

Imamo negativne primjere Radovana Karadžića i Jovana Raškovića kao psihijatara. U Hrvatskom saboru nas su trojica, Božo Petrov, Goran Dodig i ja, što bi netko mogao protumačiti da je hrvatsko društvo psihički bolesna nacija (smijeh). No šalu na stranu, psihijatar je čovjek koji je u svakodnevnom kontaktu s ljudima koji bez sustezanja govore o svojim problemima. Određene društvene pojave ne treba psihijatrizirati, ali svakako to iskustvo pomaže prepoznati neuralgične točke i u društvu. Jeste li ikad s Petrovom kao političkim protivnikom vodili rasprave i prepoznajete li vi jedan kod drugog one psihološke trikove u komunikaciji? Premda smo na politički različitim stranama, mi smo prije svega prijatelji. Povremeno se susrećemo i komentiramo određene teme te se često razilazimo u stavovima, ali nema tu nikakvih posebnih manipulacija. Nije točno da psihijatri lakše mogu upravljati ili manipulirati ljudima. Pogotovo tome ne treba biti mjesta u politici.

NE DA SE Alojz zeznuo Plenkija: Tomašević ne da ostavku

Kažete da ste prijatelji, je li se ipak HDZ trebao više potruditi oko Mosta ili je bolje da je ovako otišao s HNS-om? 

S HNS-om je puno stabilnije i predvidivije. Most je još uvijek platforma u traženju i, dok su bili u vlasti, znali su igrati nogomet po košarkaškim pravilima. Dobro je da se Most dogodio Hrvatskoj, ali trebat će im još puno da postanu ozbiljna i stabilna politička organizacija. Da je Most otišao sa SDP-om, suradnja bi još kraće trajala. Most se treba profilirati u ozbiljnu stranku i onda može imati političku perspektivu. 

Glavni ste tajnik i zagrebačkog HDZ-a i zastupnik u Zagrebu. Hoće li se HDZ-u dugoročno isplatiti koalicija s Milanom Bandićem ili bi bilo bolje da ste ga krajem 2016. srušili, kako je bilo planirano, i pokušali dobiti izbore bez da je on u gradonačelničkoj fotelji? 

Što god mislili o Bandiću, činjenica je da je on i na ovim izborima dobio najveći broj glasova. Na stranačkim tijelima je donesena odluka da se podrži proračun i ne ruši Bandića prije lokalnih izbora lani. Nakon lokalnih izbora, čijim rezultatom HDZ nikako ne može biti zadovoljan, dogovorena je koalicija i mi smo dobili predsjednika Skupštine. Želimo programsku suradnju. Nije nam drago što su naši prethodni amandmani slabo realizirani pa smo sad uveli i koordinatora za praćenje dogovorenih projekata. Vidjet ćemo ishod...

Što ako se opet dogodi da Bandić vaših 100 milijuna kuna amandmana za projekte opet ne izvrši? Sad ga ne možete rušiti na proračunu. 

Premda to dosadašnja suradnja, koja nije nimalo jednostavna, nije pokazala, nadamo se da će ovaj put realizacija biti puno bolja. Nadam se da će građani prepoznati naše inicijative i to nagraditi na sljedećim izborima. 

Što bi to HDZ trebao napraviti da 2021., nakon 21 godine, dobije opet svojega gradonačelnika Zagreba? 

Treba već sad razmišljati o kandidatu za gradonačelnika. Proteklih nekoliko izbora isticali smo kandidate ‘pet do 12’ i to se pokazalo lošim. Stvaramo novi tim i trebamo naći ozbiljnog kandidata. To će biti vrlo teško s obzirom da godinama HDZ nije obnašao vlast, ali kvalitetnih ljudi ima. Važno je i da čitava gradska organizacija stane iza tog kandidata.

 

Može li to biti Drago Prgomet, pogotovo ako Andrija Mikulić postane glavni državni inspektor? 

U politici je sve moguće, ali moj osobni stav je da ne treba ići s ljudima koji nisu polučili značajan izborni rezultat, nego s novim licem kojeg treba predstaviti javnosti barem godinu dana prije izbora. 

U koaliciji ste i sa Zlatkom Hasanbegovićem i Brunom Esih, koji su na neki način ‘otpadnici’ od HDZ-a. Vi ste podržali micanje Titova trga, ali se inače znate sukobiti. Koliko ta trostrana koalicija funkcionira?

Mi smo prvenstveno u koaliciji sa strankom Milana Bandića, ali među te tri stranke nema previše preklapanja. Neovisni za Hrvatsku su krenuli prvenstveno sa svjetonazorskim, dok mi želimo govoriti o komunalnim temama. Oni su dobili pet mandata isključivo na ideji uklanjanja Trga maršala Tita iako je to od 2013. godine inicijativa koju je pokrenuo zagrebački HDZ. Zato smo je zdušno podržali. U Zagrebu ima puno većih životnih problema, poput rješavanja produžetka Branimirove ulice, preuređenja rotora, formiranja središnjeg trga u Novom Zagrebu... O svemu možemo razgovarati, ali ćemo se u Skupštini boriti protiv svjetonazorskih tema kao primarnih. 

Kako razumjeti da HDZ ne podrži ponovno inicijativu za micanje biste Ive Lole Ribara iako ste je vi maknuli 90-ih, Bandić ju je vratio, pa na pritisak Hasanbegovića ipak odlučio maknuti? 

I tako ispadne u Skupštini da je HDZ spasio Lolu. Prijepor oko te biste bio je između Bandića i Hasanbegovića te nismo htjeli sudjelovati u njihovu prepucavanju. 

Milinović u napadu Lički Putin: Branio Račana, ali Plenki mu je 'trn u oku'

Vi ste objavili da Nogometni savez ne mogu voditi ovisnici i ljudi s optužnicama aludirajući na Mamića, vaš šef Andrej Plenković kaže da trebaju promjene, a onda HDZ-ovci u županijskim nogometnim savezima ne poslušaju. Kako to objašnjavate? 

Situacija u sportu nije dobra, a nogomet je opterećen brojnim aferama i njime upravljaju ljudi koji uživaju negativnu percepciju. Kad je tolika negativna percepcija javnosti, onda se postavlja pitanje zašto je to tako. Svakako treba mijenjati Zakon o sportu i profesionalni klubovi ne mogu biti tretirani kao udruge. Ne može Dinamo biti u istoj razini kao Udruga slijepih i slabovidnih. Osim toga, hitno treba mijenjati i zakon o financiranju sporta. HDZ-u se može prigovoriti da neki njegovi članovi upravljaju HNSom, ali to je samo formalna činjenica. HDZ ne kontrolira HNS i politika se ne smije miješati u sport. Iako su pojedini predsjednici županijskih saveza članovi HDZ-a, stranačka stega koja se odnosi na članstvo u stranci ne odnosi se na članstvo u HNS-u. 

Vi ste Metkovac u Zagrebu, a ne podržavate ni Dinamo ni Hajduk, nego Rijeku? Zašto? 

Ja sam navijač Hajduka, ali moje prošlogodišnje objave i stavovi vezani uz Rijeku su prije svega uzrokovani pozitivnim promjenama koje je taj klub donio hrvatskom nogometu. Od vodstva kluba pa do trenera Matjaža Keka koji je donio pozitivno osvježenje u ligi. I zato sam ih isticao kao dobar primjer.