Ivan Ćelić je 42-godišnji pročelnik Zavoda za dualne poremećaje Klinike za psihijatriju Vrapče. Ali on je i saborski zastupnik HDZ-a te tajnik zagrebačkog ogranka koji se ne libi iznijeti otvoreno svoje stavove čak i kad nisu u skladu sa stranačkom stegom. Zbog toga ili trpi prigovore ili mu čestitaju. Ćelić je završio Prirodoslovno matematičku gimnaziju u Metkoviću, a nakon završenog Medicinskog fakulteta ostaje živjeti i raditi u Zagrebu. U bolnici radi s najtežim ovisnicima iz Hrvatske koji nerijetko boluju i od nekog drugog psihičkog poremećaja. Sebe opisuje kao demokršćanina, bio je i glavni tajnik Hrvatskoga katoličkoga liječničkog društva, ali njegovi stavovi nisu rigidni. Ćelić je spreman otvoreno kritizirati i politiku s oltara, ali i kolege u stranci. Prvi se javno oglasio o neprihvatljivosti nasilja kod Alojza Tomaševića ili jedini javno rekao da Tomislav Karamarko ne zna staviti točku na kraju jedne ere.
Teško se sjetiti da je netko iz HDZ-a objavio i jednu riječ na ćirilici, a vi ste za pravoslavni Božić objavili čitavu pjesmu. Kakve su bile reakcije i jeste li dobili kritike?
Nisam dobio nikakve posebne kritike. Za mene su nacionalne manjine bogatstvo, a domoljublje se ne iskazuje mržnjom prema ljudima druge vjere ili nacije. Odmalena sam navikao da nama Božić prvo čestitaju prijatelji pravoslavci i da mi njima prvi čestitamo Božić 7. siječnja. Možda je to osjetljiva tema i zbog nedavnog Domovinskog rata, ali redovito reagiram ako se radi o društveno osjetljivim skupinama, a bilo kakav oblik mržnje i netrpeljivosti prema manjinama mi je neprihvatljiv. Želim živjeti u Hrvatskoj u kojoj nije važno tko je Srbin, a tko Hrvat, je li netko islamske ili pravoslavne vjeroispovijesti. Želim čovjeka gledati u njegovoj cjelini i po tome procjenjivati je li pozitivan ili negativan.
Kako kao praktični katolik doživljavate poruke za Božić od, primjerice, biskupa Vlade Košića, koji priča o udbaško-komunističkoj eliti koja vlada Hrvatskom i protukatoličkim medijima?
Košićev govor je ‘pretvrd’. Biskupi su pozvani, osobito za velike svetkovine, govoriti i o društveno aktualnim temama, a njihove poruke su, prije svega, upućene vjernicima. Iako razumijem njegove traume iz Domovinskog rata, puno mi je bliži govor dubrovačkog biskupa Mate Uzinića koji promiče kulturu dijaloga, otvorenog susreta s drugima, slijedeći nastojanja pape Franje.
Treba li i može li Crkva postaviti kriterije za govor i ograditi se od žestoke političke retorike, te zašto to ne radi?
Vrlo bi teško bilo postaviti takve kriterije. Službeni stav Crkve nikad nije bio i neće biti govor mržnje, a pojedinaca koji daju neprimjerene izjave je bilo i bit će. Crkva je reagirala na neke situacije, poput one kad je svećenik iz Slavonije koja se iseljava kupio Mercedes, a svećenik bi trebao biti oličenje Krista među narodom. Službeno se ogradila i od, po meni, potpuno neprihvatljivih misa za Antu Pavelića koje su poslužile kao platforme za skupove ljudi koji žele rehabilitirati ustaštvo. Ako se misa za Pavelića i drži, to može biti u krugu njegove obitelji, a nikako javni skup nostalgičara za NDH.
Odmah nakon prijave supruge Mare osudili ste javno nasilje kolege župana Alojza Tomaševića. Smatrate li da je već ranije trebao podnijeti ostavku?
Uvijek sam bio za nultu toleranciju na nasilje, a sad kao onaj koji obnaša javnu funkciju trebam biti još glasniji. To je moja moralna obveza, bez obzira na to o kome se radilo. Iako je kolega Tomašević general Hrvatske vojske, trebao je već davno dati ostavku na mjestu župana. Svatko od nas može učiniti pogrešku, ali nasilje je nedopustivo. Žao mi je što su političari iz drugih stranaka šutjeli kad su se iste stvari događale u njihovim redovima. Takve situacije ne bi trebale služiti za prikupljanje političkih poena, nego bi trebali imati konsenzus jednak za sve - nasilje nećemo tolerirati.
Zašto stranke općenito imaju potrebu relativizirati grijehe svojih članova, a nemaju iste aršine za političke protivnike?
To je, nažalost, točno. Nikako ne mogu prihvatiti čuvenu parolu ‘pojavu osuditi, druga spasiti’, iako je član političke stranke svojevrsni član jedne velike obitelji. Moramo doći do te razine da loše stvari osudimo, makar se radilo i o našem bratu ili sestri. Često me pitaju zašto to radim, ali nikakve relativizacije s moje strane ne dolaze u obzir. Već kad se pojave sumnje, odgovorne osobe u strankama bi trebale reagirati te tako poslati jasnu poruku i članstvu i javnosti.
Što je potrebno da imamo političku kulturu kao u zapadnim zemljama da se političari sami maknu kad ih institucije optuže za pronevjere, rastrošnost ili nasilje, a ne da gledamo svaki put mučnu trakavicu hoće li i kako stranka reagirati nakon pritiska medija? I zašto se onima s jakom stranačkom bazom više gleda kroz prste?
Činjenica je da lakše odu oni koji nemaju svoju bazu na terenu. Tu su važne dvije stvari. Prva je da smo demokratska zemlja tek 27 godina i da smo manjkavi u poštovanju demokratskih pravila. Tu spada kultura dijaloga koja podrazumijeva osudu bilo kakvih aberacija u društvu. Druga važna stvar je da još živimo u zemlji lokalnih šerifa bez obzira na to kojoj stranci ili nezavisnoj listi pripadali. Živimo u sustavu u kojem se nerijetko od spremačice do visoke stručne spreme zapošljava po političkoj podobnosti i tako se gradi mreža utjecaja. Politička podobnost je postojala i bit će, ali ne može biti presudna za posao. Najnoviji primjer u kojem se politička korupcija proklamirala kao nešto dobro i normalno nikako ne može voditi boljem društvu. Svi zajedno moramo raditi na jačanju političke kulture, a tu je presudna uloga medija koji trebaju pritisnuti još jače one koji su se ogriješili o zakon ili zlorabili svoj položaj. Već sad su neke stvari promijenjene nabolje, a vjerujem kako država bude sazrijevala, da će tako i svijest o neprihvatljivom ponašanju rasti. Globalno rečeno, našim političarima nedostaje vjerodostojnosti koju bi građani prepoznali i putem koje bi mogli kvalitetnije zagovarati svoje ideje.
Vjerujem da mislite na HDZ-ova ličko-senjskog župana Darka Milinovića, koji je u biti središnjicu optužio da se ljudi iz Like iseljavaju jer se ne zapošljavaju stranački kadrovi po volji lokalnog HDZ-a?
Milinović je čovjek s velikim političkim iskustvom i s puno političkih pobjeda iza sebe, a Lika predstavlja jednu od HDZovih utvrda. Razumijem njegovo nastojanje i zalaganje da se tijekom natječaja mogu predložiti i neki lokalni članovi ako su stručni i kompetentni. Ali apsolutno ne prihvaćam tezu da na javnom natječaju mora proći kandidat kojeg predlaže županijska organizacija. Dakle, predlaganje da, ali konačnu odluku mora donijeti stručno povjerenstvo. I zato pozdravljam reakciju predsjednika stranke Andreja Plenkovića da podrži ministra Tomislava Ćorića.
Nastavak pročitajte na idućoj stranici.
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu Express.hr dopušteno je samo registriranim korisnicima. Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu Express.hr te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona.
Zasto bi se Crkva distancirala od Biskupa Kosica? Ja bih se prije distancirao tebe. Ti si u istinu psihijatrijski slucaj. Ako zelis odgovoriti, pisi na latinici. Cirilicu ne razmem.
Jel to ovaj koji lijechi zdrave ljude ???? Kao Franciskovicha.................. Vodi si ga doma
jeste Vi pacijent u Vrapcu...il.....?