Moje pastoralno iskustvo rada s Hrvatima pokazalo mi je jedno: što je društvo konzervativnije, to je licemjernije. Nije mi jednom u ispovjedaonicu došlo neko ugledno društveno-političko ime s toliko grijeha i promašaja, ali bez ikakva kajanja i, što je najzanimljivije, s izraženim uvjerenjem da je upravo on pravi primjer uzornog vjernika/katolika i Hrvata.

Njima kao da ne ide u glavu da ih njihova djela demantiraju. To je vjerojatno razlog zašto ne nasjedam na šuplju priču preglasnih domoljuba i kvazikatolika. Iako se takve likove redovito i neopravdano svrstava u društvenu kremu i elitu, činjenica je da Hrvatska nema svoju elitu. Pojam elita sadrži u sebi neku vrijednost koju društvo u cjelini prihvaća i priznaje.

Strah i trepet Damir Škaro - od uglednog moćnika do sumnji u silovanje

Elite bi u tom slučaju imale određeni moralni integritet. Vjerojatno bi u našem slučaju bilo korektnije govoriti o nakaradno uspostavljenoj društvenoj hijerarhiji stvaranoj kroz političke interesne sfere i utemeljenoj na hinjenom domoljublju. Ako se pitaš tko su ti likovi, dovoljno je samo još jednom pogledati galeriju likova iz VIP lože s inauguracije hrvatske predsjednice Kolinde Grabar Kitarović.

Prije svega zato što je redom riječ o ljudima koji su u tom trenutku ili imali pravomoćne presude ili su se nalazili pod raznim istragama. Mnogi od njih su kasnije bili akteri brojnih afera i skandala. U najužem krugu suradnika i suradnica aktualne hrvatske predsjednice i danas se nalaze likovi koji se konstantno spominju u kontekstu svih koruptivno-političkih afera posljednjih nekoliko godina.

Nedavno je još jedan veliki Hrvat i katolik, između ostalog, optužen za silovanje i seksualno uznemiravanje. Vjerojatno mu je bilo nepojmljivo da jedna žena odbija spavati s "dokazanim domoljubom i vjernikom". Sigurno je neka udbašica u pitanju.

Čudi me kako onaj njihov medijski spiner u još jednom ekskluzivnom prilogu nije već utvrdio kako su joj roditelji imali prste u osnivanju velikosrpskog pokreta u Hrvatskoj te je tako pokušao diskreditirati. Jer, ono, pravi Hrvat i katolik ne zna ukrasti, ubiti, silovati... Sve su to podvale jugokomunista i udbaša.

Ako analiziramo većinu društveno-političkih skandala tog kriminalnog kružoka koji si umišlja da je društvena krema, teško je ignorirati činjenicu da se svi oni ponosno identificiraju s HDZ-om i Katoličkom crkvom. Povezani su, naime, s HDZ-om na više razina te uporno lamentiraju o vjeri, Bogu i moralu. Evo, ne znam kako su se HDZ, vjera, Bog i moral uspjeli sastati u jednoj rečenici.

Oni pozdravljaju s "Hvaljen Isus" te se križaju prije jela nesvjesni da njihova molitva prije ručka nije stvar meditacije i vjere, nego običaja i identitetskog definiranja.

Mučili zatočene "Silovali su nas socijalni radnici u dječjem domu"

Njihov religiozni identitet je nerijetko nominalnog karaktera, a njihovo shvaćanje vjere je površno, bez one dublje religijske svijesti i iskustva Drugim riječima, osobe koje (preglasno) naglašavaju svoju vjersku pripadnost su najčešće poprilično neupućene u osnovne postulate vjere koju tako zelotski i ekstremno zagovaraju.

Iako se takvi ponose podatkom da je Hrvatska većinski katolička zemlja, činjenica je da velik dio hrvatskog nacionalnog korpusa posjeduje isključivo nominalni karakter religioznosti, bez dubljeg vjerskog iskustva i uopće neke želje da se to religijsko iskustvo produbi. Zašto je to tako, poznato je.

Ako promatramo povijesni i društveni kontekst, Hrvatska je tradicionalno kršćanska zemlja s dugom tradicijom ukorijenjenom u zapadnom modelu kršćanstva - katolicizmu.

No u bliskoj prošlosti, tijekom socijalističke uprave, došlo je do homogenizacije društva i pokušaja stvaranja novog kolektivnog identiteta ujedinjenog u ideji antropocentrične ideologije i obožavanja kulta ličnosti kojeg su predstavljali tadašnji ideološki influenceri i agitatori režima. Tako se identitet pojedinca izgubio u kolektivnoj ideji koja je od svojih sljedbenika stvorila usamljene monahe bez osobnosti i jasnog identiteta.

Došlo je do obezličenja društva i kolektivne obezglavljenosti. Urušavanjem socijalizma i ratnim sukobima došlo je do prijelaza nacionalne svijesti iz frenetičnog ateizma u ostrašćeni nacionalizam u kojem je obnova vjersko-religijskog identiteta bila sporedna pojava. Osjećaji vjerskog i nacionalnog bili su pomiješani, ali bez one krucijalne promjene svijesti i dubljeg duhovnog iskustva.

U takvim se uvjetima početkom procesa revitalizacije važnih društvenih projekata nije revitalizirala religija, odnosno duhovnost per se, nego religija i religioznost kao politička i nacionalistička pojava. Deklarativni nevjernici su se samo presvukli u deklarativne vjernike.

Dokumenti Elitna prostitucija: Kako je Brkić upleten u tešku aferu?

Sociolozi tvrde desetljećima da promjena kolektivne svijesti jedne grupe, zajednice, naroda i društva počinje transformacijom jednog pojedinca. U tom procesu duhovne katarze vjernik u potpunosti ostvaruje svoj identitet, mijenja svoj karakter i nadilazi vlastitu narav. U autentičnoj formi religijske svijesti nema mjesta za ekstremne i fundamentalističke tendencije.

Duboko religiozno iskustvo utemeljeno u kršćanstvu isključuje svaki vid nasilja i nasilnog ponašanja, kao i svaki pokušaj da se drugima nametne određeni način života, jer prava vjera može biti autentična samo kao posljedica slobodnog izbora.

U cijeloj ovoj priči je šteta što će opet pasti u zaborav tko je sve (bio) u poslovno-prijateljskom talu sa Škarom i ostatkom mutnih HDZ-ovih katolika. Svi su oni nevjerojatno dobro umreženi preko raznoraznih nadzornih odbora i teško da im ijedna (javna) kuna može pobjeći.

Uz onaj obavezni "Hvaljen Isus".