Life
7940 prikaza

"Silovali su nas socijalni radnici u dječjem domu"

Zloglasni dom za djecu Beechwood u V. Britaniji
YouTube
Laura je tamo provela samo samo nekoliko tjedana, ali je PTSP od toga progoni cijelog života, čak i nakon što se osvetila

Laura je bila jedna od te djece. Kao jedan od svjedoka Nezavisne istrage o seksualnom zlostavljanju djece (IICSA), razgovarala je s BBC-em o vremenu koje je provela u zloglasnom domu za nezbrinutu djecu Beechwood Community Home.

Laura se jednog dana vratila kući iz škole kako bi zatekla spakirane svoje kofere i socijalnog radnika koji ju je čekao.

Osjećala se "potpuno napuštenom" i "apsolutno slomljenog srca". Odveli su je u Enderleigh, jednu od četiriju jedinica od kojih se sastojao dječji dom Beechwood u Mapperleyu, u blizini centra Nottinghama.

Iako je tamo provela samo nekoliko tjedana, Laura, što joj nije pravo ime, postala je jednim od mnogih stanovnika ustanove koji su bili seksualno zlostavljani.

Carol Midboe iz organizacije "Survivors Network for Those Abused by Priests" Mračna strana Life Ovo je Carol, zlostavljana je i ona, Crkva je i nju izdala

Sada u pedesetima otkriva svoju priču u nadi da pomaže drugim žrtvama zlostavljanja u takvom sustavu socijalne skrbi.

Laura je odrasla u Nottinghamshireu osjećajući da je obitelj "ne voli". Živo se sjeća dolaska u Beechwood malo prije svog 15. rođendana.

"Odvela me socijalna radnica i izvana sam pomislila da to izgleda kao lijepa kuća", rekla je.

"Bilo je to veliko mjesto, imalo je nešto poput balkona s balustradom koji se protezao po katu - izgledalo je tako lijepo, gotovo malo kolonijalno, s drvećem i cvijećem vani.

"Ali, čim se ušlo, atmosfera se promijenila. Bilo je to užasno mjesto. Vrata koja bi se otvorila prema balustradi bila su zaključana, kreveti su bili metalni i užasni, u njima nije bilo ničega što bi bilo mekano ili odavalo osjećaj doma.

"Bilo je gotovo kao vojarna - samo goli zidovi."

Beechwood je prvi put otvoren u studenom 1967. Do 1976. u njemu su bile četiri jedinice, a upravna zgrada je nadopunjena odjelima Enderleigh, Lindens i Redcot.

Njegova izvorna reputacija doma za djecu kriminalaca, održao se, kao i zloglasne ćelije tapeciranih zidova u Enderleighu, te stalni izvještaji osoblja o "strašnom i prljavom" stanju zgrada. Njihovo stanje bilo je toliko loše da je jedan gostujući psiholog pitao: "Kako možemo držati mlade ljude u tako okrutnim uvjetima?"

Standard "brige" koji se nudi u Beechwoodu bio je užasan do slične rzaine: djecu su vukli za kosu preko soba, skidali bi ih dogola kako bi ih spriječili da odlaze i tjerali su ih da se međusobno tuku.

Jedna je djevojčica pričala da ju je osoblje natjeralo na masturbaciju, dok je druga rekka da ju je posjetio i silovao u domu onaj isti čovjek koji ju je zlostavljao prije nego što je primljena na skrb. I drugi su opisivali da ih je silovalo osoblje - i da su potom i kažnjeni jer su govorili da ih zlostavljaju.

Kriminalci Pod krinkom Life Pozivali su ga da se druži s djecom, a nisu znali da je osuđeni pedofil

Beechwood je zatvoren gotovo 40 godina kasnije, a stotine djece koja su prošla kroz njegova vrata, ostala su trajno oštećena.

Dnevna rutina bila je dosadna, rekla je Laura, stanari su uglavnom bili prepušteni sami sebi.

"Iako je postojala škola, tamo se nije učilo", rekla je. "Nastava je trajala samo pola dana, i vratili biste se na ručak u dom".

"Ručak je bio u velikoj prostoriji; samo bismo sjedili i imali ono što je stavljeno ispred nas, nikad ništa ukusno. Nakon ručka ste jednostavno tražili što biste radili."

"Samo o mojoj riječi ovisi hoće li te pustiti odavde"

"Pokušala sam malo raditi kaligrafiju, samo da se nečime zabavim, jer u sobi za aktivnosti nije bilo ničega. Gramofor s desetak singlica, pribor za stolni tenis i to je u osnovi bilo sve čega je tamo bilo.

"Mjesto je bilo smrtno staromodno, imali smo one kade od lijevanog željeza koje su bile ili mrzle ili vrele, a na kupaonicama nije bilo vrata, tako da je svatko tko je prošao mogao vidjeti što ste tamo radili."

"Čini se čudno, ali čak je i mirisalo staro; na vlažno i smrdljivo."

Zloglasni dom za djecu Beechwood u V. Britaniji | Author: YouTube YouTube

Laura je rekla da su njezini rani susreti s Johnom Dentom, tamošjim socijalnim radnikom u početku bili pozitivni. Danas zna da je to bio samo dio procesa udvaranja. Prvi put kad ju je Dent seksualno napao bilo je finale nogometnog FA Kupa.

"Rekao mi je da ako želim nazvati svog dečka, mogu se poslužiti telefonom u uredu, a on je otišao i kupio neko pivo i cigarete i, znaš, dao mi je popiti piće, a on je bio vrlo prijateljski raspoložen", rekla je.

"Te iste večeri došao je u spavaonicu usred noći, i to je bilo prvi put da sam se probudila, a da je on bio na meni. Stavio je svoja usta preko mojih usta, i rekao: 'To sam ja. Molim te budi tiho, neću te povrijediti.' Odbila sam, čvrsto sam rekla ne i kad sam osjetika kako mu se penis u erekciji trlja o mene, jako sam se, jako uplašila."

Laura je rekla da "nije mogla vjerovati što se dogodilo" s Dentom, ali nije znala kako to prijaviti.

"Nisam imala kome reći, nisam imala s kim razgovarati. Samo sam osjećala da će ljudi misliti da sam buntovna tinejdžerica, da izmišljam izlike kako bih izišla iz doma."

Ilustracija prikazuje injekciju, cjepivo, lijek... PRAVO NA SMRT Life Ima PTSP: Seksualno zlostavljanoj djevojci dozvolili eutanaziju

Daleko od svoje obitelji, Laura je bila u vrlo ranjivom položaju, a Dent ga je spremno iskoristio. Nakon što joj je odselila cimerica, svake je večeri bila sama.

"Svakom raspoloživom prilikom dolazio bi mi u spavaonicu", rekla je Laura tijekom istrage.

Borila se s Dentom tijekom zlostavljanja, ali se bojala da bi mogla izazvati autoritet i da bi je zbog otkrivanja što se događa, mogli zadržati u Beechwoodu.

"Uvijek je govorio: 'Ovisi samo o mojoj riječi hoćete li na kraju ovog razdoblja ići kući.' On je to jasno davao do znanja u puno, u mnogo navrata."

Laura je napustila Beechwood nekoliko tjedana poslije, ali ožiljci njezina kratkog boravka ostali su.

Ubrzo nakon izlaska iz kuće, predozirala se i godinama se osjećala "grozno". Nakon dva desetljeća čuvanja tajne o zlostavljanju, kad je njezina kči došla u istu dob kao ona kad je primljena u Beechwood, teret joj je postao pretežak za dalje ga nositi.

"Razgovarala sam s kćeri i pokušala joj objasniti sve što mi se dogodilo na jedan uravnotežen način", rekla je Laura.

Zloglasni dom za djecu Beechwood u V. Britaniji | Author: YouTube YouTube

"Mislila sam da sam to sve napravila dobro, da sam odrasla, da sam u stanju s time se nositi, ali kad sam je vidjela kako silazi niza stube, sve mi se vrastilo natrag. Osjećala sam se kao da sam morala nešto poduzeti."

"A to je na nju imalo tako negativan učinak. Osjećala se da kao da se nije trebala roditi kako me ne bi podsjetila na to grozno vrijeme."

Nekoliko godina poslije, Laura je od svoje kćeri naučila kako da se nosi sa svojom patnjom.

"Imala je esej koji je morala napisati u školi", rekla je. "Trebali su pisati o tome kome su se sve divili, pričali su o slavnim osobama – o princezi Diani, takvim ljudima, a ona je pisala je o meni. Pisala je o svemu što sam prošla i rekla je da je jako ponosna na mene.

Ostao šokiran kad joj je vidi kći na sudu

"Htjela je biti tu da me podrži na svakom koraku na sudu, do te mjere da kad ju je Dent jednom prilikom ugledao na sudu, bio je sasvim zaprepašten jer je izgledala poput mene kad sam bila njenih godina."

Laura je rekla da je policija s njom postupala s puno suosjećanja, te su protiv Denta pokrenuli istragu. Slijedilo je suđenje, ali je predmet bio takav da je u osnovi bila Laurina riječ protiv Dentove i oslobođen je optužbi za zlostavljanje nje, što je često iskustvo onih koji navode zlostavljanje od strane osoba s višeg položaja.

Djeca u Čadu Okrutna istina Life Francuski vojnici u Africi silovali su djecu u zamjenu za kekse

Međutim, nakon što je izašla kako bi prijavila svoje zlostavljanje, a bila je prva, i drugi su to učinili, a na drugom suđenju osuđen je za seksualno zlostavljanje djece, uključujući i ono u Beechwoodu.

Dentu je izrečena kazna zatvora u trajanju od sedam godina. Gotovo dva desetljeća nakon što je zatvoren, rekla je da još uvijek ima strahove od posljedica sudskog postupka.

"Još uvijek sam u strahu. Stvarno me je strah da će me jednog dana sačekati, jer da nije mene, ne bi bio u zatvoru, a sada se ponovo pokrenuo postupak. "

Ključna stvar za idržati bio joj je sustav podrške, Skupina za preživjele seksualno zlostavljanje djece u Nottinghamu. Uz njihovu pomoć iznašla je snage razgovarati s drugim žrtvama, čak i kao prva dati usmeni iskaz u istrazi IICSA-e u Nottinghamshireu.

"Za mene je to bila apsolutna nit spasa", rekla je. "Činjenica da smo se okupili, činila je da se osjećamo više kao lutamo uokolo."

Istraga u Nottinghamshireu je sada gotova i IICSA će sada napisati izvještaj o propustima sustava socijalne skrbi. S desecima tisuća stranica koje su dokumentirale desetljeća zlostavljanja u Beechwoodu, izvještaj se ne očekuje prije kraja ljeta. Šira istraga trajat će do 2020. ako ne i duže. Unatoč tome, prije nego što je istraga i počela, pokrenula se poplava isprika.

Zloglasni dom za djecu Beechwood u V. Britaniji | Author: YouTube YouTube

Vijeće okruga Nottinghamshire je u siječnju 2018. godine poslalo javno priopćenje s isprikom. Tamošnji direktor Colin Pettigrew pričao je poslije kako je plakao dok je razgovarao sa suprugom o jednom od onih koji su pretrpjeli zlostavljanja.

Za mnoge, međutim, te isprike nisu bile dovoljne.

Laura, kojoj je 2004. godine dijagnosticiran PTSP rekla je: "Moje obrazovanje je uništeno, a cijeli sam život provela u depresiji. Vidim sebe unazad u toj sobi s metalnim okvirima kreveta i rešetkama na prozorima. To mi se događa kad me podsjeti neka pjesma na radiju ili filmu koja je bila popularna u to vrijeme. Ili finale FA kupa svake godine."

Komentiraj, znaš da želiš!

Za komentiranje je potrebno prijaviti se. Nemaš korisnički račun? Registracija je brza i jednostavna, registriraj se i uključi se u raspravu.