Bio je petak, prvi dan rujna 1939. godine. Dok se Europa budila u još jedno kasnoljetno jutro, nad malim, uspavanim poljskim gradom Wieluńom nije svitala zora, već se spuštao mrak. U 4 sata i 40 minuta ujutro, začuo se zvuk sirena i tutnjava aviona. Njemačka invazija na Poljsku, operacija kodnog imena "Fall Weiss", započela je bez objave rata. Bio je to uvod u šestogodišnji pakao koji će odnijeti desetke milijuna života.

SENZACIONALNO OTKRIĆE Rus pronašao oznake NDH iz bitke za Staljingrad. Poginuli u selu Novaja Perekopka

Wieluń nije bio vojna meta. Gradić s oko 16.000 stanovnika, smješten dvadesetak kilometara od tadašnje njemačke granice, nije imao stratešku važnost, industrijska postrojenja, prometna čvorišta ni vojni garnizon. Bio je laka, nebranjena meta, idealna za ono što je uslijedilo. Zofia Burchacińska, koja je tada imala 11 godina, kasnije se prisjećala majčinih riječi dok su slušale zavijanje sirena:

​- Znaš, dijete, to su vjerojatno samo vježbe, ali bolje se obuci.

Dvanaestogodišnji Eugeniusz Kołodziejczyk vikao je ocu:

​- Tata, tata, vidim avione! Tata, bombe padaju!

Tada je, kako je rekao, "počela buka, počeo je pakao." Dvadeset i devet njemačkih bombardera za obrušavanje, zloglasnih Junkersa Ju 87B "Štuka" iz eskadrile Sturzkampfgeschwader 76, pod zapovjedništvom kapetana Waltera Sigela, sručilo je svoj smrtonosni teret na grad. Na Wieluń je bačeno 29 bombi od 500 kilograma i 112 bombi od 50 kilograma. Jedna od prvih pogođenih zgrada bila je gradska bolnica, jasno označena velikim crvenim križevima na krovu. U njoj je ubijeno 32 ljudi, pacijenata i medicinskog osoblja. Nakon što su bombe zapalile bolnicu, njemački su piloti iz strojnica gađali ljude koji su u panici bježali iz goruće zgrade. Napadi su se u valovima nastavljali sve do 14 sati poslijepodne.

OPERACIJA BAGRATION Najveći njemački poraz u povijesti. Izgubili su pola milijuna vojnika i devet generala

Ukupno je na grad bačeno 380 bombi, teških 46 tona. Prema procjenama, uništeno je između 70 i 90 posto gradske jezgre. Točan broj žrtava nikada nije utvrđen, no procjene se kreću od nekoliko stotina do preko 1200 ubijenih civila. Bila je to prva velika demonstracija taktike "Blitzkriega", munjevitog rata koji se oslanjao na kombinaciju brzih oklopnih jedinica i zračne sile kako bi se slomio otpor i izazvao kaos među civilnim stanovništvom. Poput španjolske Guernice dvije godine ranije, koju je također bombardirala ista zračna jedinica pod zapovjedništvom Wolframa von Richthofena, napad na Wieluń bio je čin terora i ratni zločin, ali i, kako smatraju mnogi povjesničari, testiranje učinkovitosti novih bombardera i taktike masovnog uništenja.

Uzrok napada sezao je duboko u prošlost, u nasljeđe Prvog svjetskog rata. Versajski mirovni ugovor iz 1919. godine, kojim je Njemačka prisiljena prihvatiti krivnju za rat, platiti goleme reparacije, izgubiti teritorije i drastično smanjiti vojsku, u njemačkom je narodu stvorio dubok osjećaj nepravde i nacionalnog poniženja. Upravo je na tom valu nezadovoljstva i gorčine uzjahao Adolf Hitler. Američki novinar William L. Shirer, koji je kao dopisnik živio i radio u Trećem Reichu od 1934. do 1940., u svojoj je monumentalnoj knjizi "Uspon i pad Trećeg Reicha" savršeno dijagnosticirao tu pojavu. Hitler je, piše Shirer, "milijunima nezadovoljnika u vrtlogu kampanje ponudio ono što im se, u njihovoj bijedi, činilo kao tračak nade. Obećao je da će Njemačku ponovno učiniti jakom, odbiti plaćanje reparacija, odbaciti Versajski ugovor, iskorijeniti korupciju... i osigurati da svaki Nijemac ima posao i kruh."

Shirer, koji je iz prve ruke svjedočio usponu nacizma, nije krivnju svaljivao samo na Hitlera. On je istaknuo kako "nijedna klasa, skupina ili stranka u Njemačkoj nije mogla izbjeći svoj dio odgovornosti za napuštanje demokratske Republike i dolazak Adolfa Hitlera." Ključna pogreška onih koji su se protivili nacizmu, prema Shireru, "bio je njihov neuspjeh da se ujedine protiv njega." Živeći godinama u totalitarnoj državi, Shirer je osjetio i zastrašujuću moć propagande.

"Bilo je iznenađujuće i ponekad zapanjujuće otkriti da, unatoč prilikama koje sam imao da saznam činjenice... postojana dijeta krivotvorina i iskrivljavanja tijekom godina ostavlja određeni dojam na um i često ga zavodi. Nitko tko nije godinama živio u totalitarnoj zemlji ne može zamisliti koliko je teško pobjeći od strašnih posljedica režimske proračunate i neprestane propagande."

Dok je Hitler jačao vlast, zapadne demokracije, Velika Britanija i Francuska, vođene politikom popuštanja, promatrale su sa strane. Svaki Hitlerov uspješan potez, poput remilitarizacije Porajnja 1936. godine, bio je kocka koja mu se isplatila, učvršćujući njegovu moć kod kuće i uvjeravajući ga da se Zapad neće usuditi suprotstaviti. Kako je Shirer primijetio, bio je to "posljednja prilika da se, bez rizika od ozbiljnog rata, zaustavi uspon militarizirane, agresivne, totalitarne Njemačke." Prilika je propuštena.

Posljednji komad slagalice koja je vodila u rat složen je samo tjedan dana prije invazije. Dana 23. kolovoza 1939. svijet je šokirala vijest da su nacistička Njemačka i komunistički Sovjetski Savez, dva ideološki smrtna neprijatelja, potpisali pakt o nenapadanju, poznat kao pakt Ribbentrop-Molotov. Dok je službeni dio ugovora jamčio mir između dviju sila, tajni protokol bio je cinični plan za komadanje istočne Europe. Poljska je trebala biti podijeljena između Hitlera i Staljina, čime je Hitler osigurao da se neće morati boriti na dva fronta. S leđima osiguranim od strane Sovjeta, put za invaziju bio je otvoren.

NIŠKI INCIDENT Nesporazum nad Nišom: Sukob Amera i Rusa koji je umalo promijenio povijest

Kako bi svijetu opravdao agresiju, nacistički režim posegnuo je za bezočnom laži. U noći 31. kolovoza, pripadnici SS-a odjeveni u poljske uniforme izveli su lažni napad na njemačku radio postaju u Gleiwitzu (danas Gliwice), na samoj granici. To je bio "casus belli", izgovor koji je Hitler trebao. U svom govoru u Reichstagu ujutro 1. rujna, dok su bombe već padale na Wieluń, Hitler je objavio: "Od 5:45 ujutro na njih se odgovara hicima, i od tada na svaku bombu odgovaramo bombom." Koliko mu je bilo stalo do istine, najbolje govori njegova izjava zapovjednicima uoči invazije:

​- U propagandne svrhe navest ću neki razlog za izbijanje rata. Nema veze hoće li to biti vjerodostojno ili ne. Nitko ne pita pobjednika je li rekao istinu ili nije.

U tjednima koji su prethodili invaziji, u Poljskoj je vladala atmosfera napetosti, mješavina odlučnosti i strepnje. Vlasti su naredile djelomičnu mobilizaciju, gradovi su organizirali vježbe za zračne napade, a civilna zaštita kopala je skloništa. No, unatoč pripremama, Poljska je bila vojno i tehnički inferiorna nadolazećoj sili. Njemačka je raspolagala s 1,5 milijuna vojnika, 2 600 tenkova i 2 tisuće zrakoplova. Poljska je imala milijun vojnika, 150 tenkova i 400 zrakoplova.

DUG PUT KUĆI Izgubljeni pilot: More kod Visa čuvalo je tajnu gotovo osam desetljeća

"Njemački ratni stroj prosto je zbrisao hrabre, neustrašive, ludo uporne Poljake. Oni su, a s njima i svijet, stekli su tako svoje prvo iskustvo s Blitzkriegom: iznenadni, žestoki napad, nebo prekriveno lovcima i bombarderima koji prate sve što se događa na zemlji, napadaju, ostavljajući za sobom plamen i užas: Štuke koje zavijajući obrušavaju; tenkovi, čitave tenkovske divizije, što se probijaju napredujući pedeset i šezdeset kilometara dnevno; samohodni, brzometni teški topovi sposobni da se kotrljaju naprijed brzinom od šezdeset kilometara na sat čak i po grbavim poljskim cestama; nevjerojatna brzina kretanja pješadije, čitave ogromne armije od milijun i pol ljudi na motornim vozilima čije se akcije usmjeravaju i koordiniraju posredstvom zamršenog spleta elektronskih komunikacijskih sistema sastavljenih od isprepletenih radio, telefonskih i telegrafskih mreža. Takav monstruozni ratni stroj svijet nikad prije toga nije vidio", napisao je Shirer.

Sedamnaest dana kasnije, 17. rujna, ispunjavajući svoj dio dogovora s Hitlerom, Sovjetski Savez napao je Poljsku s istoka, zadavši joj konačni udarac i zapečativši njezinu sudbinu.

"Na dan 1. rujna pedeset njemačkih divizija prodrlo je u Poljsku s tri strane. Sve je bilo protiv poljskih oružanih snaga usprkos njihovom upornom otporu, koji je pasivnost britanskih i francuskih saveznika učinila besmislenim. Sovjetski udarac sleđa u istočnoj Poljskoj 17. rujna bio je fatalan. Šezdeset i šest tisuća poljskih vojnika poginulo je u sukobu, sedam stotina tisuća zarobili su Nijemci, a tri stotine tisuća Sovjeti.. Sovjetski Savez okupirao je istočnu Poljsku, njena velika područja priključena su Zapadnoj i Istočnoj Pruskoj i Šleskoj: Uspostavljen je 'Warthegau' u oblasti Poznana; ostatak Poljske pod njemačkom upravom nazvan je Generalgouvernement. Početkom studenoga 1940. Hitler je sa suradnicima zbijao sarkastične šale: 'Neka svi svoje smeće iskrcaju u Generalgouvernement. Židove, bolesne, neradnike i ostale", piše Michael Burleigh u svom djelu "Treći Reich - Nova povijest".