I dok svijet desetljećima slavi iskrcavanje na Normandiji o kojem su napisane knjige i snimljeni Hollywoodski Blockbusteri, 2000 kilometara istočno, 22. lipnja 1944. na treću godišnjicu Barbarosse, Crvena armija je započela operaciju Bagration u sklopu deset Staljinovih udara. Kada je operacija nazvana po gruzijskom generalu Pjotru Ivanoviču Bagrationu koji je poginuo u bitci za Borodino 1812. završila na današnji dan 19. kolovoza 1944., postala je najveći njemački poraz u povijesti.
Wehrmacht je izgubio oko 500.000 vojnika, devet generala je poginulo, a armijska grupa centar koja je u zimu 1941. došla do predgrađa Moskve skoro je u potpunosti izbrisana s lica zemlje. Njemačka vojska nikada se nije oporavila od gubitaka u ljudstvu i opremi koje je pretrpjela tijekom tog razdoblja, izgubivši otprilike četvrtinu svojih snaga na Istočnom bojištu — više čak i od postotka gubitaka kod Staljingrada (oko 17 punih divizija). Ti gubici uključivali su mnoge iskusne vojnike, dočasnike i časnike, koje Wehrmacht u toj fazi rata više nije mogao nadoknaditi. Prema njemačkim izvorima, Grupa armija Centar pretrpjela je teška oštećenja u 27 divizija; 19 je potpuno rastureno, a sedam je spojeno kako bi formirale samo dvije nove divizije.
Ovo je bila daleko najveća sovjetska pobjeda u brojčanom smislu. Crvena armija ponovno je zauzela ogroman dio sovjetskog teritorija i okupirala neke baltičke i poljske krajeve čije je stanovništvo teško stradalo pod njemačkom okupacijom. Nezaustavljivi Sovjeti zatekli su razorene gradove, opustošena sela i velik dio stanovništva koji je bio ubijen ili deportiran. Kako bi pokazali vanjskom svijetu razmjere pobjede, oko 57.000 njemačkih zarobljenika, zarobljenih tijekom okruženja istočno od Minska, paradirao je Moskvom: čak i pri brzom hodanju i u redovima po dvadeset, trebalo im je 90 minuta da prođu. Kada je parada poraženih završila, Sovjeti su šmrkovima isprali ulice Moskve, a neki izvori navode da je Staljin cinično rekao: Evo, napokon su Nijemci stigli u Moskvu.
Sovjetska doktrina duboke operacije i Maskirovka
Njemačka Grupa armija Centar ranije se pokazala teškom za poraziti, što je sovjetski poraz u Operaciji Mars i dokazao. Međutim, do lipnja 1944., unatoč skraćivanju linije bojišnice, bila je izložena nakon poraza Grupe armija Jug u Bitci kod Kurska, Bitci za Kijev, Dnjeparsko-karpatskoj ofenzivi i Krimskoj ofenzivi tijekom kasnog ljeta, jeseni i zime 1943.–44. Na sjeveru je i Grupa armija Sjever bila potisnuta, ostavljajući linije Grupe armija Centar isturene prema istoku i u opasnosti od gubitka kontakta sa susjednim grupama armija.
Wehrmacht je premjestio trećinu topništva Grupe armija Centar, polovicu protutenkovskih jedinica i 88 posto tenkova na jug. Cijela operativna pričuva na Istočnom bojištu (18 oklopnih i motoriziranih divizija, povučenih iz Grupa armija Sjever i Centar) bila je raspoređena u Modelov sektor, ostavljajući Grupi armija Centar ukupno samo 495 tenkova, lovaca tenkova i jurišnih topova. Njemačke linije bile su rijetko branjenje; primjerice, sektor 9. armije imao je 143 vojnika po kilometru bojišnice. Ključni faktor u kasnijem kolapsu Grupe armija Centar tijekom Operacije Bagration bila je sovjetska Dnjeparsko-karpatska ofenziva u Ukrajini. Uspjeh te sovjetske ofenzive uvjerio je Oberkommando des Heeres (Vrhovno zapovjedništvo Kopnene vojske, OKH) da će južni sektor Istočnog bojišta biti glavno poprište sovjetske ljetne ofenzive 1944. godine.
Veliku ulogu odigrala je sovjetska mimikrija, poznata kao Maskirovka. Stavki je bilo nužno osigurati da Nijemci povjeruju kako će glavni sovjetski napad biti na jugu. Sovjetski plan je uspješno zadržao njemačke rezerve neaktivnima južno od močvara Pripjat sve dok bitka na sjeveru, u Bjelorusiji, već nije bila odlučena. Stavka je uspjela prikriti razmjere i položaje golemih premještanja opskrbe, kao i snaga koje su uključivale sedam armija, jedanaest zrakoplovnih korpusa i preko 200.000 pričuvnih vojnika. Što se tiče same strateške ofenzive, njezina lokacija, snaga i vrijeme napada bili su učinkovito prikriveni. Stavka i Crvena armija primijenile su doktrinu vojne obmane na tri razine:
Strateška (na razini bojišta): Stavka je prikrila lokaciju, snagu i vrijeme napada, prikazavši lažne koncentracije trupa na bokovima pred očima neprijatelja prije bitke, sinkroniziravši druge ofenzive kao diverzije i ostavivši snage tamo gdje je neprijatelj očekivao napad (tri tenkovske armije u Ukrajini), daleko od stvarnog mjesta napada (Bjelorusija).
Operativna: Crvena armija je prikrila položaje, snagu i ciljeve svake pojedine formacije.
Taktička: Svaka jedinica prikrivala je koncentracije pješaštva, oklopa i topništva.
Njemačka Grupa armija Centar (na koju je pao glavni udar) podcijenila je broj sovjetskih vojnika za 40 posto, broj oklopnih snaga za 300 posto, a broj tenkova procijenili su na 400 do 1800, iako ih je u stvarnosti bilo između 4000 i 5200.
Suprotstavljene snage
Stavka je angažirala otprilike 1.670.300 borbenog i pomoćnog osoblja, oko 32.718 topova i minobacača, 5.818 tenkova i jurišnih topova te 7.799 zrakoplova. Snage Grupe armija Centar brojale su 486.000 borbenih vojnika (849.000 ukupno, uključujući pomoćno osoblje). Grupa armija raspolagala je s 3.236 poljskih topova i drugog topništva (ne uključujući minobacače), ali samo s 495 operativnih tenkova i jurišnih topova te 920 dostupnih zrakoplova, od kojih je 602 bilo operativno. Sovjetskim snagama je zapovijedala krema Crvene armije, Konstantin Rokosovski, Georgij Žukov i Aleksandar Vasiljevski, a sudjelovali su 1. Baltički front – 1. Bjeloruski front – 2. Bjeloruski front – 3. Bjeloruski front – 1. Poljska armija – Lovačka eskadrila 2/30 Normandie-Niemen. Wehrmacht je u bitci imao: Grupa armija Centar (feldmaršal Ernst Busch / kasnije Walter Model) – 4. armija (general Kurt von Tippelskirch) – 9. armija (general Hans Jordan / kasnije Nikolaus von Vormann) – 3. oklopna armija (general Georg-Hans Reinhardt) – 2. armija (general Walter Weiß) – Luftflotte 6 (general-pukovnik Robert Ritter von Greim).
Njemački kolaps
Operacija Bagration započela je po faznom rasporedu, s partizanskim napadima iza njemačkih linija koji su započeli 19.–20. lipnja. U noći s 21. na 22. lipnja Crvena armija pokrenula je izviđačke napade na njemačke položaje na prvoj crti bojišta, u kombinaciji s bombardiranjem komunikacijskih linija Wehrmachta. Glavna ofenziva započela je u ranim jutarnjim satima 22. lipnja, topničkom pripremom dotad neviđenih razmjera protiv njemačkih obrambenih položaja. Početni napad postigao je proboje gotovo posvuda. Prva faza sovjetske doktrine dubokih operacija, tzv. "dubinska bitka", predviđala je probijanje taktičkih zona i prednjih njemačkih obrambenih linija. Nakon što bi ti taktički napadi bili uspješni, svježe operativne pričuve trebale su iskoristiti proboj i prodrijeti u operativnu dubinu neprijateljske bojišnice koristeći snažne mehanizirane i oklopne formacije kako bi okružile veće koncentracije neprijatelja na razini Grupe armija.
Ofenziva je odsjekla Grupu armija Sjever i Grupu armija Sjeverna Ukrajina jednu od druge te ih oslabila jer su resursi bili preusmjereni prema središnjem sektoru. To je prisililo obje grupe armija na mnogo brže povlačenje sa sovjetskog teritorija kada su uslijedile sljedeće sovjetske ofenzive u njihovim sektorima. Ovo je bila jedna od najvećih sovjetskih operacija u Drugom svjetskom ratu, s 2,3 milijuna angažiranih vojnika, uništene su tri osovinske armije i ponovno je oslobođen golemi dio sovjetskog teritorija.
Staljin izdao Poljake
Crvena armija je u ta dva mjeseca oslobodila oko 250.000 četvornih kilometara (veće od Ujedinjenog Kraljevstva) i stigla do Varšave gdje su izmučeni, ali sovjetskom ofenzivom osokoljeni Poljaci započeli Varšavski ustanak. Staljin je naredio zaustavljanje Sovjetske armije i zabranio poljskim ustanicima sve dok ih Nijemci nisu pobili i porobili kako bi imao popločan put u porušenu Varšavu gdje je instalirao satelitsku komunističku vlast.
