Kandidati za rušenje Kolinde - kakve su im šanse?
Mi našu zemlju moramo "resetirati", napraviti "drugu republiku", trebamo smanjiti državni aparat i pružiti mladima perspektivu koja nije članstvo u nekoj stranci, rekao je znanstvenik Ivica Puljak u studiju 24sata.
"Mi smo u razgovorima s partnerima IDS i Glas i u pregovorima smo za kandidata za predsjednika. Ako mi svi zajedno zaključimo da sam ja najbolji kandidat, ja ću se prihvatiti toga. Smatram da se naša stranka Pametno i naši partneri zalažemo za jednu drugu Hrvatsku. Mi našu zemlju moramo resetirati, napraviti "drugu republiku", smanjimo državni aparat, poreze, da pustimo ljude da sudjeluju u društvu i da mladi vide perspektivu, koja nije članstvo neke stranke", rekao je Puljak na pitanje planira li se kandidirati na idućim predsjedničkim izborima.
Po kuloarima se šire priče da je i Jozo Radoš, nekadašnji ministar obrane i aktualni europarlamentarac, spreman prihvatiti kandidaturu za predsjednika pa tako dolazimo do činjenice da sve više ljudi, manje ili više oprezno, ispipava situaciju za svrgavanje Kolinde Grabar-Kitarović s trona predsjednice.
Prisjetimo se kako je Zoran Milanović rekao Mislavu Bagi kako mu predsjednička kampanja djeluje “užasno daleko” - pa ipak, kako se približavamo godini predsjedničkih izbora, njegova je nazočnost na javnoj sceni sve veća, krug pitanja o kojima se očituje sve širi, a pristup sve odmjereniji.
U prošlogodišnjem intervjuu za Novu TV Milanović se naspram Bruxellesa prikazao kao tvrdi suverenist (“Moraš se boriti za svoje interese. Kad čujem da netko slijedi Bruxelles, ne osjećam se dobro”), o Sloveniji je govorio milanovićevski superiorno (“Slovenci su baš dobri susjedi. Postoje tu neki kompleksi. Sjetite se slučaja Ljubljanske banke, on je završio jako loše za Sloveniju, ali na Europskom sudu za ljudska prava”), dok je Kolindu Grabar Kitarović prezrivo otpuhnuo (“Nama je Jadran dosta. To je smiješna ideja kojom prije svega na živce idete Berlinu, pa čak i Moskvi. To je nepotrebno, drži se svoga”)...
Kako je kolega Boris Rašeta još prošle godine pisao, Milanović će gotovo sigurno ući u utrku za predsjednika Hrvatske. Osigurao je sredstva, koja će mu dati “konzorcij” imućnih prijatelja, razradio strategiju, ide u “posredno prilaženje”.
Kao i u prvoj utrci za vrh SDP-a, startao je dovoljno rano. On ima i političke kapitale i političke hipoteke. Prva i najvažnija hipoteka je da je “politički mrtvac”, takvi se u Europi ne vraćaju na scenu, ali mi smo od Europe daleko.
Stjepan Mesić je nekoliko puta politički umirao pa je potom čudesno uskrsavao, a to znači svojevrsni presedan. Milanovićeva ratobornost dijelom također ima hipotekarnu narav - ali ona mu može značiti i prednost.
Ni jedan hrvatski predsjednik vlade ne bi ušao u skukob s najmoćnijim kartelom u državi, bankarskim, a Milanović je to učinio.
Zakonom o konverziji kredita u švicarskim francima oslobodio je doživotnog ropstva desetke tisuća ljudi. Za mandata se zaratio sa Srbijom i Mađarskom, ušavši u sukob i s Njemačkom - oko “lexa Perković”.
“Da je Angela Merkel nazvala Sanadera i rekla mu da stavi Pupovca u vladu, on bi to poslušao bez pogovora, dok ju je Milanović otkantao bez pardona”, rekao nam je tad jedan moćni HDZ-ovac.
No Milanović je te ratove izgubio. Tri prve godine mandata bacio je niz rijeku, ali se na kraju mogao pohvaliti s nekoliko nedvojbenih uspjeha.
Uveo je, s Linićem, fiskalizaciju, izveo je, s Lalovcem, konverziju i korekciju sustava oporezivanja dohotka - obje su mjere povećale potrošnju i pridonijele oporavku gospodarstva - pomogao, s Veljkom Ostojićem, gradnju 500-tinjak bazena... Odustao je, pak, od deset reformi.
Ključnu pogrešku karijere učinio je odlaskom na razgovore Josipu Klemmu, gdje je opleo po susjednim državama, manjinama i mami Andreja Plenkovića, što se na kraju pokazalo fatalnim.
Izgubio je izbore koji su bili praktički dobiveni, a da čudo bude veće, izgubio ih je u trenutku kad nije bio najgori, nego je bio na vrhuncu snage i znanja. U četiri godine mandata Milanović je ipak ispekao zanat.
Nastavak pročitajte na idućoj stranici.
U debatama s Andrejem Plenkovićem bio je nadmoćan, ali nacija je - zamorena stalnim “mi ili oni” okršajima s Karamarkom - zaželjela sedativ pa su Plenković i Milanović u nenamjernoj sinergiji skinuli HDZ grobaru s lopate...
Uđe li u izbore, Zoran Milanović bit će kandidat koji će moći računati na pristojan dio glasova iz lijevog bazena, ali će ga radikalniji dio ljevice - zbog čuvenog spajanja na desne “klemme” - prozivati kao izdajnika.
No njegov je desni izlet ostao zapamćen. Milanović će moći računati na dio glasova desnog centra, BiH Hrvati pamte ga po dobru, tako da bivši šef SDP-a nije autsajder iako mnogi misle da njegov ulazak u utrku znači sigurnu pobjedu Kolinde Grabar Kitarović.
Žarko Puhovski prepoznao je njegove predsjedničke ambicije još u vrijeme dok se Milanović natjecao za Sabor.
"Mislim da on ne može dobiti na desnici, ali sastankom s veteranima i s ovom neobuzdanom retorikom želi pokazati nešto o čemu govori već godinama, a to je da on sebe smatra potencijalno ne samo najboljim predsjednikom SDP-a, nego i HDZ-a. Mogući zaključak je da se priprema na kandidaturu za predsjednika države. Njega bi beskonačno veselilo da porazi Kolindu osobno, a i to da pobijedi kao predsjednik", rekao je Puhovski, koji je tvrdo uvjeren da bi Milanović kao predsjednički kandidat značio sigurnu pobjedu - dosadašnje predsjednice.
Ono što dobije na desnom centru, Milanović može izgubiti na lijevom, ali u tome će ipak najvažnije biti s kojom će lijevom konkurencijom biti suočen i kako će kotirati u SDP-u. Hoće li stranka podržati njega ili Josipovića?
Lijevi i bazen centra ima nešto više od 1,2 milijuna glasova te je veći od desnog - ako egzodus mladih i pametnih ljudi nije izmijenio tu konfiguraciju. Odmah nakon Milanovićeva intervjua na Novoj TV oglasio se i Goran Beus Richemberg, koji se žestoko usprotivio Milanovićevoj kandidaturi.
"Odgledao sam Bagin razgovor s Milanovićem. Razumijem one kojima nedostaje na političkoj sceni netko tko ima takav gard i pristup, osobito u okolnostima koje generiraju oni koji danas vode državu. Ponajprije razumijem socijaldemokrate koji su nesretni zbog izostanka uspjeha vlastite stranke. Ali meni to nije to. Meni je to daleko ispod očekivanja. Fraza da “treba čuvati vlastiti interes, a ne slušati Bruxelles”, koju Milanović sad koristi kao svoj credo, zapravo je floskula bez sadržaja jer pokriva uglavnom nečinjenje, očuvanje status quoa, izostanak vlastite odgovornosti ili opću kritiku vlasti. Žao mi je što se Milanović ne uspijeva izdignuti iznad svoje povremene (auto)destruktivne potrebe da upropasti ono što je dobro učinio. On još nije stekao mudrost državnika i shvatio pogreške koje su dovele do pobjede desnice u Hrvatskoj. On naprosto nije prototip političara koji bi uspješno obavljao funkciju predsjednika države prema ustavnim ovlastima koje su toj dužnosti dodijeljene. Štoviše, mislim da bi samo generirao nove konflikte i da ne bi producirao bolja rješenja. Ako krene u tu političku avanturu kao nezavisni kandidat, ne samo da će onemogućiti opoziciju da se okupi oko boljega i uspješnijega kandidata od aktualne predsjednice, nego će omogućiti da Kolinda Grabar Kitarović osvoji još jedan mandat", govori Beus.
Kolinda Grabar Kitarović nakon tri godine mandata na Pantovčaku posve je transparentna. Ona će sigurno ući u utrku za novi mandat - odnosno, već je davno ušla u nju.
Nastavak na sljedećoj stranici...
Prve izbore Kolinda je dobila kao kandidatkinja desnog centra i centra - političke pozicije s koje se može skupiti mnogo glasova - no sad je sasvim očito da predsjednica pripada desnici, čiji bazen glasova nije veći od 10 do 15 posto maksimalno.
Ona je politički izumila Brunu Esih, podržavala je šatoraše, prijateljuje s Velimirom Bujancem... U svojem uredu - koji je obećala napustiti pa na novoj, skromnijoj lokaciji smanjiti za dvije trećine, promijenila je jedino spomeničku plastiku (mandat je započela izbacivanjem Titove biste i većeg dijela Murtićevih slika).
Dosad nije održala ni jedno izborno obećanje, pa će biti zanimljivo vidjeti što će učiniti u preostalom dijeli mandata, jer njoj je očito silno stalo da ostane predsjednica.
Nije nezamislivo da se na kraju, kako joj predlažu neki poklonici, doista odseli s Pantovčaka - no time bi izvrgla ruglu ministarstvo državne imovine, koje je meritorno ocijenilo da u državi ne postoji druga rezidencija koja bi bila prikladna za ured šefa države.
Najveći problem predsjednici bit će njezina, formalno bivša, stranka. U vrhu HDZ-a Kolindu prezrivo nazivaju “drugarica” i sasvim sigurno ne misle ginuti za nju.
Nema stvari do koje je Vladi stalo, a da je Kolinda nije kritizirala, što je kod Andreja Plenkovića izazvalo silan gnjev, koji on, doduše, pristojno prikriva.
Plenković lakše izgubi kontrolu kad mu se u vidokrugu ukaže novinar N1 Hrvoje Krešić nego Kolinda, ali nema sumnje da je njegov stvarni animozitet drugačije raspoređen.
Bez podrške HDZ-a Kolinda neće imati velike šanse. Ako stranka kandidira svojega čovjeka za Pantovčak, onda ona gotovo sigurno gubi, no njoj bi bila fatalna i tiha r ezistencija HDZ-a, jer će kandidata na desnom centru, populistički raspoloženih, biti dosta...
Ozbiljnu opasnost Kolindi Grabar Kitarović mogao bi, recimo, predstavljati Božo Petrov.
Most u zadnje vrijeme ide naglašeno desno - Mostovci zahtijevaju proglašenje gospodarskog pojasa u Jadranu, napadaju Pupovca, na slučaju Praljak zauzeli su gotovo pravašku poziciju, a oko Slovenije se tvrdoglavo drže odbijanja arbitraže i crte sredine, no Božo Petrov još može privući i određeni broj glasova centra.
On pritom može računati i na lokalnu infrastrukturu Mosta, koja je raširena u većem dijelu zemlje. Božo Petrov neće uzeti ni jedan glas Zoranu Milanoviću i Ivi Josipoviću, ali će ih obilno uzimati Kolindi.
No ako ona uđe u drugi krug, ti bi joj se glasovi mogli vratiti u drugom krugu jer će birači ocijeniti da im nije ekonomično izaći samo u prvi krug izbora, a u drugom neće glasati za lijevog kandidata.
Sudac Mislav Kolakušić prava je antiestablishment zvijezda. Kuloarske su priče prema kojima bi iza njegove kandidature mogao stati Živi zid. Ivan Vilibor Sinčić bio je njihov kandidat na zadnjim izborima, no on je u nedavnom intervjuu za Novu TV rekao da namjerava postati premijer.
Ivan Pernar, pak, ni jednom nije dao naznačiti da bi htio postati predsjednik države.
Moguće je da će Mislav Kolakušić - ako se kandidira - biti neovisni kandidat s podrškom Živog zida i drugih trećeputaša. On se, za razliku od svih drugih sudaca koji javno nastupaju, legitimirao kao zagovornik malog čovjeka, pravde, prava, radikalne reforme zakona - koji generiraju korupciju umjesto da je sprečavaju - a na svim je vitalnim pitanjima, od “lex Agrokora” pa do švicarca, demonstrirao hrabrost, odlučnost i domoljublje lišeno bilo kakvih šovinističkih natruha, što bi ga u zemlji gladnoj alternative - čak i bez podrške stranaka - moglo učiniti ozbiljnim kandidatom, dakako, ako prikupi potrebna sredstva.
Tomislav Karamarko mogao bi - uđe li u utrku - pomrsiti račune Kolindi Grabar Kitarović. On, kao i ona, može računati samo na glasove desnice. Tko je tu jači, autentičniji? Na čijoj će strani biti simpatije stranke? Hoće li HDZ i Vladu i dalje voditi Andrej Plenković?
Ivo Josipović već dulje ne skriva želju za povratkom na Pantovčak. Nema sumnje o tome kako će se glasovi ljevice raspodjeljivati između njega i Milanovića - moći će računati na lijeve glasove, na manjine - kojima se nije zamjerio, poput Milanovića - dok će bivši premijer računati na ljude koji vape za energičnim gestama, jakim riječima i potezima.
Upitno je na kraju ima li sav taj cirkus smisla? Sadašnja predsjednička konfiguracija stoji stotine milijuna kuna, a ne donosi nikakvu praktičnu korist. Kakvu su opipljivu korist državi donijeli mandati dosadašnjih predsjednika?
Što fali Italiji, koja u parlamentu bira predsjednika, obično kakvog Manolićeva ili Mesićeva vršnjaka, i sve funkcionira kako treba? Pobjednik izbora dobit će na raspolaganje najluksuzniji turist-biro u državi, i to je manje više to.
ZORAN MILANOVIĆ
Najljući protivnici bit će mu na ljevici s koje dolazi. Milanović već ima jasan koncept kandidature ali s njim neće ići u javnost
KOLINDA GRABAR KITAROVIĆ
U HDZ je podrugljivo zovu “drugarica” i vrlo teško može računati na potporu stranke. Otišla je jako desno
TOMISLAV KARAMARKO
Kad, za godinu dana osigura budućnost djeci, Karamarku će se otvoriti mogućnost predsjedničke kandidature s kojom je uvijek očijukao
MISLAV KOLAKUŠIĆ
Sudac, koji ne može proči izbor ni u jednu instituciju koju kontrolraju HDZ i SDP, mogao bi biti trećeputaški kandidat za predsjednika
BOŽO PETROV
Nikad nije rekao niti da se hoće kandidirati niti da neće. Mostu bi predsjednička kandidarura mogla dati vjetar u leđa
IVO JOSIPOVIĆ
Čini se da je gotovo siguran kandidat za predsjednika. Dobar je s Bernardićem, koji pak hofira s MIlanovićem ne svrstavajući se javno