Živi zid ušao je u "Lisinski". Stranka koja je izrasla na ulici, odrasla na deložacijama i u policijskim maricama, stranka koja se predstavlja kao antisistemska i antielitistička, ušla je prošlog vikenda u hram hrvatskog establišmenta i elitizma. "Nisam niti sanjao da ću stajati ovom mjestu kad sam ušao u politiku", poručio je Ivan Vilibor Sinčić prošlog vikenda na prvom kongresu Živog zida.
To vjerojatno nisu sanjali ni njegovi sljedbenici. Oni koji vjeruju da je Živi zid snaga koja će rasturiti hrvatski ustaljeni poredak, razvrgnuti sve norme, pošarati sve zakone, izvrnuti cijelu zemlju naopačke. Pa su se opet našli u "Lisinskom". Zanimljivo, tamo gdje je jednom davno i za HDZ sve započelo. I HDZ je prije skoro trideset godina u "Lisinskom", baš kao i Živi zid danas, govorio ono što su ljudi htjeli čuti: mahali su zastavama i nabacivali se parolama, prijetili rušenjem starog sustava i obračunom sa starim elitama.
Pa su se prebrzo pretvorili u jednu olinjalu, izranjavanu, kompromitiranu, pa i optuženu političku elitu. Danas tim putem kreće i Živi zid, treća politička opcija u Hrvatskoj, jedina stranka u uzlaznoj putanji i opcija za koju nije jasno što ideološki misli, ali zato govori ono što misli da narod želi čuti. I nisu oni jedini koji to čine. Podilaženje biračima konstanta je dobrog dijela hrvatskih političkih opcija.
Ono što Živi zid izdvaja iz te mase nisu samo sumanuta obećanja koja imaju prizvuk prijetnji, već jedna ključna činjenica: ta stranka još nikada bila na vlasti. Nedavno je to bila marketinška parola Mosta koji je uhvatio birače na krivoj nozi, među njima čak i liberale i ljevičare. Sada nešto slično, samo mnogo luđe, pokušava Živi zid. Sve veći komad ovog napaćenog naroda zasićen je političkim elitama i potrošenim opcijama, a naročito lažnim obećanjima.
Osim discipliniranih armija HDZ-a i SDP-a, svi ostali birači traže nekoga kome žele vjerovati. Živi zid misli da može takvima prodati bolju budućnost. I to prvenstveno zbog činjenice da nije bio na vlasti. Nije imao prilike kompromitirati svoju poziciju i pogaziti svoja obećanja. Most je bio na vlasti. Jednom je srušio HDZ, drugi puta je HDZ srušio njega. Trećeg puta teško da će biti. Živi zid je, pak, iz policijske marice prvo ušao u Hrvatski sabor, a onda iz narodnih masa zakoračio u "Lisinski".
Na korak od elitnog društva s kojim se želi obračunati. Živozidaši bježe od svih tema koje dijele društvo, poput Istanbulske konvencije, a nude teme za koje misle da homogeniziraju birače. Premda mnoge od njih još dublje dijele javnost. Živi zid parazitira na apatiji, ali i na gnjevu, na razočaranju podjednako kao i na zanosu, na iluziji da se napokon ukazala opcija koja će razbiti ovaj politički kalup, a onda iz pobjede krenuti u blagostanje. Koliko puta smo to već čuli?
