Bilo je to prije 85 godina. U Berlinu, u svibnju 1933. godine na Trgu opere, počelo je masovno spaljivanje knjiga. Deseci tisuća ljudi slavili su buktinju u kojoj su gorjele knjige njemačkih velikana pisane riječi, čija se djela nisu uklapala u kodeks vrijednosti nacističke Njemačke. Mladi student gorljivo je nad lomačom uzviknuo:

- Sve što je nenjemačko, predajem vatri!

I tako je vatri predao djela Thomasa Manna i Remarquea, pjesnika Heinricha Heinea i psihoanalitičara Sigmunda Freuda. Mnogi intelektualci nakon tog čina napustili su Njemačku, a Mann je svojim je sunarodnjacima koju godinu kasnije poručio:

- Ovo je glas upozorenja i to je jedina usluga koju vam kao Nijemac mogu učiniti.

Što je slijedilo nakon toga, svima je dobro poznato.

U Hrvatskoj ovih dana u Kaštelima ne spaljuju se knjige namijenjene odraslima. Spalila se ritualno jedna mala dječja slikovnica. Ona je bila ove godine kaštelanski Krnjo - Pust - Poklad - Fašnik - glavni krivac za sve zlo koje se dogodilo u prošloj godini i za koje ne želimo da se više ikad dogodi. A to zlo zove se 'Moja dugina obitelj' - dječja knjižica u kojoj se, kako su rekli autori iz LGBTQ Udruge 'Dugina obitelj', zalažu za toleranciju prema istospolnim parovima koji žele ili su postali roditelji. 

Kaštelanska fašnička procesija kulminirala je dakle, na obali, gdje je pred 500-tinjak djece, ritualno spaljen transparent s natpisom 'Slikovnica - mama+mama i tata +tata', a organizatori su se pravdali da je to samo karneval u kojem je sve dozvoljeno. 

Spaliti sve što je drugačije

I tako su odrasli pokazali svojim malim Kaštelanima kako se treba ponašati prema istospolnim roditeljima. Treba ih spaliti, a ako njihovo dijete kojim slučajem završi u njihovom razredu - a što drugo, nego valjda i to dijete treba spaliti. 

U cijeloj ovoj priči zastrašujuće i skandalozno je to što su baš u Kaštelima kao glavno zlo prokazali istospolne zajednice iako vjerojatno u njihovoj sredini nema baš niti jedne takve obitelji. U cijeloj Hrvatskoj takvih je parova jedva 130, od čega samo dva u cijeloj Splitsko-dalmatinskoj županiji. A oni teško da bi baš izabrali Kaštela za svoje boravište. Jer tamo je, sudeći po broju kaznenih djela u odnosu na broj stanovnika - karneval tijekom cijele godine i tijekom cijele godine je sve dozvoljeno.

U sedam Kaštela, koliko ih je na potezu od Trogira do Solina, živi jedva 35.000 stanovnika, a kad je riječ o teškim kriminalnim djelima, mogu se usporediti s njujorškim Bronxom iz zlatnih '70-ih. 

Prošle godine o Kaštelima smo, kao i prethodnih, čitali samo u crnim kronikama.

Početkom 2017. godine dvojica 22-godišnjaka iz Kaštela izrešetala su mecima svog vršnjaka i bacili ga u bunar da tamo izdahne, što se pukim slučajem ipak nije dogodilo. U listopadu su nepravomoćno dobili po pet godina zatvora. 

U prosincu prošle godine na 4,5 godine zatvora osuđen je njihov sugrađanin, 34-godišnjak, koji je organizirao bandu maloljetnika da za njega kradu, a djevojčici od 12 godina davao je novac i marihuanu da bi ju seksualno iskoristio. Djevojčicu je tražio - pisala je Slobodna Dalmacija -  da mu pričuva dijete te je na taj način počela dolaziti k njemu. Tijekom sljedeće tri godine je stekao njezino neograničeno povjerenje i ostvario emocionalni odnos te u konačnici s njom imao spolni odnos, a pedofilu je pomagala i 27 godišnjakinja.

Gdje je hrabrost?

Samo u siječnju u Kaštelima su se dogodila dva teška razbojstva i jedno uništavanje tuđe imovine uz prijetnje smrću. 

E sad, koliko bi samo građanske hrabrosti ti isti Kaštelani, trebali bi imati, da se suoče s kriminalcima iz vlastite sredine? Trebalo bi imati proklete kuraže pa da se Kaštelani suoče s pedofilom, ubojicom, razbojnikom, dilerom - svima onima koji žive u njihovom susjedstvu i koje vjerojatno ti isti Kaštelani pozdravljaju na ulici s velikim strahopoštovanjem.

Tko je od tih Kaštelana sposoban dići glas protiv njih?

Za to bi trebalo doista malo više hrabrosti od hodanja ulicom zamaskiranih lica u borbi protiv istospolnih obitelji. Jer - ruku na srce - teško da će neki 'peder' doći u Kaštela i s toljagom u ruci orobiti trgovinu. Niti će neka 'lezba' pomagati pedofilu da siluje 12-godišnju djevojčicu. 

Ali - sve to - i ubojstva, i pedofilija, i razbojstva i prijetnje smrću tako su bliske hrvatskom mentalitetu. Gorjela bi ova slikovnica i u drugim gradovima i selima u Hrvatskoj. Gorjela bi ona i prije Krnje Todorića i Krnje svećenika Andrije Vrbanića, bila bi ona već krivac za svo zlo i od splitskog učitelja pedofila, kao i od nasilnog Krnje Alojza Tomaševića.

I podučili su ovim činom Kaštelani svoju djecu da je sve to - i ubojstvo i razbojstvo i prijetnja smrću i krađa novca - sve je to pravim Hrvatima tako ljudsko i prirodno. Dovoljno je otići u crkvu, zatražiti oprost i dobiti 15 Zdravo Marija da svi ti grijesi budu zauvijek oprošteni. Svima. Osim pederima i lezbama i njihovoj djeci. Jer oni su tako nehrvatski da zaslužuju gorjeti u paklu.

Jedino je šteta što u Hrvatskoj nemamo odgovorne vlasti koja će konačno shvatiti da ova kaštelanska karnevalska buktinja nije samo kukavički čin, nego još jedno vrlo ozbiljno upozorenje i još malo, pa će biti prekasno.