Mogao se razviti u svojevrsnog europskog superstara, da se naglo nije sudario sa zidom zabrana okupljanja njegovih fanova koji bi slavili njegov lik i djelo. Zabranu u Nizozemskoj optužio je za "fašističku praksu" i prozvao kao čin protiv cijelog njegovog naroda. Slijedila je Njemačka čiji su mu mediji otvoreno poručivali da je u toj zemlji nepoželjan. Austrija gdje je proglašen de facto personom non gratom.

Naravno da je riječ o Recepu Tayyipu Erdoganu, kojega je iz higijensko-političkih razloga zabranila praktično cijela EU; naravno da nije riječ o Marku Perkoviću. Jer nekoliko je temeljnih razlika između jednog i drugog; Marko Perković je uspio da mu koncert zabrane i u Sloveniji, čak da mu nastup zabrane i u zemlji čiji je on građanin. Posljednja okolnost čini i temeljnu razliku između razina maltretiranja demokratskog duha u ustavima Hrvatske i Turske.

Imajući u vidu, međutim, način na koji su predsjednica i premijer Republike Hrvatske reagirali na odluku slovenskih vlasti da Marku Perkoviću Thompsonu zabrane koncert u Mariboru, moglo bi se zaključiti da se i politički Zagreb polako priprema početi se iščuđavati nad zapadnoeuropskim kriterijima kojim se mjeri što jest, a što nije desničarenje s pogrešne strane granice prostačkog. Čitaj, što je nezakonito. Na vijest o zabrani Thompsonovog koncerta u Mariboru Plenković je rekao da to nije "nikako dobro".

Virtuozno uvjerljivo se pravio blesav da mu "nije poznato" koji bi mogli biti razlozi zabrane i još je rekao da će od "veleposlanice RH u Ljubljani zatražiti da se raspita o razlozima". A Kolinda je bila još bolja. Ona je "razgovarala sa slovenskim kolegom" i rekla mu da je "glazba tu da spaja ljude, a da su zabrane kontraproduktivne". Otprilike onako kako je kontraproduktivna njena represivna reakcija na čokoladu pogrešne nacionalnosti kao dar djetetu.

Naravno da ni Kolinda ni Plenki nisu nastojal biti duhoviti, naravno da riskiraju redikulizaciju među kolegama po EU na tragu one koju sve gore trpi Erdogan. Ali, OK, ako je Kolinda diplomatski preživjela i puno užasnije gafove i ako su diplomati diljem EU svjesni, a svjesni su, da su oboje trenutno ucijenjeni desničarskim histeriziranjem uoči vrlo delikatnih izbora, za nadati se da će već za koji tjedan i predsjednica i premijer još uvijek imati prostora za glumiti pred Zapadom da im je došlo iz dupeta u glavu što je doista problem s Thompsonovim koncertima.

Za razliku od pretvaranja u erdoganovskom stilu da ne razumiju, svima je zapravo jasno da je Thompson i u Nizozemskoj, i u Njemačkoj, i u Austriji, sad i u Sloveniji, u međuvremenu u Areni u Puli, zabranjen prvenstveno i skoro isključivo zbog toga što su mu koncerti okupljalište fanova kojima se srce u grudnom košu nalazi krajnje desno i što u skladu s tim nastupe njegovog VIS-a pohode načičkani uhatim slovima "U". Na kapama koje bi, da nisu crne, po obliku neugodno nalikovale na šajkače, na majicama, na zastavama, šalovima...

Dobro, netko sklon cijepiti dlaku mogao bi pomisliti da bi u svim tim zemljama Thompson mogao biti zabranjen i zbog užasne razine šunda i kiča njegove glazbe, vrlo sumnjivo na razini s narodnjacima. Srećom po njega, diljem EU još uvijek nisu zabranjeni ni šund ni kič, pa je s te strane Thompson siguran da neće doživjeti da mu u EU krenu još zabranjivati i distribuciju nosača zvuka.

Problem je, znači, to što mu je dio publike ekstremno desni i što ti ljudi na njegove koncerte dolaze nakinđureni originalnim ili kičastim verzijama simbola protiv kojih su se borili toliki milijuni majki i očeva, djedova i baka ljudi koji su svih ovih desetljeća gradili Europu kakvu pamtimo od Drugog svjetskog rata do danas. To isto je primjenjivo i na Hrvatsku, ako kome nije jasno.

Ljudi naprosto ne vole da im netko u vlastitom dvorištu pod nosom maše simbolima trupa koje su bile saveznici onodobnih okupatora u njihovoj zemlji. Ili koljača. Ili i jedno i drugo. Što se Thompsona tiče, njegovo iščuđavanje nad takvim tretmanom, dapače, javno krvarenje iz stigmi koje je zaradio zbog zabrana diljem EU, apsolutno je erdoganovskog tipa.

I Thompson i svi koji u svakom trenutku mogu vidjeti snimke i fotografije s tih koncerata, ako ih već i sami ne posjeduju, mogu samo bezočno lagati, ako bi nastojali negirati da se tipovi s ustaškom ikonografijom zbilja okupljaju na njegovim koncertima, da Thompson osobno nikad nije krenuo u ikakvu medijsku kampanju kako bi tome stao na kraj.

Ili prigovorio tim ljudima s tribine na svom koncertu. A kako sve to definitivno jest njegov krimen, on zbog toga i nije zaslužio bolje nego da nitko ne bude takva budala, pa bila to Ljubljana ili Stuttgart ili Kremsmünster, da mu povjeruje da, evo, baš ovaj put za divno čudo njegov koncert neće predstavljati masovno kršenje zakona te zemlje.

A tu su još i ona davna podmetanja njegovih, navodno, nečasnih namjera s ustašoidnosti, u prvom redu, koja su se, krajnje neutemeljeno, onomad pokušavala dokazivati originalnim snimkama tog i takvog glazbenika kako pjeva u počast logoru smrti u Jasenovcu, logoru u Staroj Gradiški u kojem su se vrlo maštovitim načinima ubijala djeca i žene, koji se naslikavao sa slikom "Ante prezime mu znate" i sličnim protunacionalnim probisvijetima koji su, prije nego što su stali klati ljude po Hrvatskoj, za ljubav Mussoliniju poklonili veći dio Dalmacije okupatorima.

U krajnjoj liniji, kakvog moralnog prava ima Thompson buniti se što mu zabranjuju koncerte zbog ekstremističkog dijela fanova kad je, nema tome dugo, on sam pao toliko nisko da primi honorar kako ne bi nastupao po koncertima da ne našteti predizbornoj kampanji Ive Sanadera i HDZ-a?

Pa ako je tada iz političkih razloga i u zamjenu za novac pristao na takvu kompromitaciju svog glazbenog opusa, koliko god ovaj bio i šund i kič i umalo pseudonarodnjak, pozivati se na demokratski integritet društva da mu se dopusti da se dio njegovih sljedbenika koji je otvoreno proustaški na njegovim koncertima zalaže za ukidanje baš tog i takvog društva, isto je onoliko licemjerno kao i braniti ga argumentom da je "glazba tu da spaja ljude".

A možda bi i Marku Perkoviću bilo lakše podnijeti ovakav tretman diljem Europe kad bi barem, uz zabrane, dobivao i honorar kao obeštećenje za nesviranje. Samo... jedan je bio Ivo Sanader...