Totalna katastrofa: "Kruh plaćamo 200 kuna, a pelene 500"
U Harareu, glavnom gradu Republike Zimbabve, čak su četiri glavne pristupne ceste blokirane, gradom odzvanjaju 'kontrolirane' eksplozije, javna televizija je ugašena, ministri koji su do jučer bili na vlasti bježe iz zemlje, diktator Robert Mugabe je, navodno, u kućnom pritvoru, no narod ove afričke zemlje ipak misli da neće doći do građanskog rata.
"Jasno nam je da se nešto događa, između ostalog jer su tenkovi strateški raspoređeni po ulicama, a građani su dobili upute da, ako ne moraju, ne izlaze iz kuća, čak niti na posao. S druge strane preko megafona nas uvjeravaju da ovo nije vojni državni udar već da vojska samo pazi na našu sigurnost i sigurnost obitelji Mugabe" – kaže Richard S., koji ne želi otkriti svoje pravo ime, jer cijelu obitelj pokušava 'izvući' iz zemlje. Richard je student prava, koji se vratio sa studija u Velikoj Britaniji, a trenutačno se nalazi na obiteljskoj farmi u blizini Hararea. S obzirom na to da potječe iz miješane familije, u kojoj ima bijelih 'kolonizatora' (kako ih dio populacije i dalje, generacijama kasnije, naziva) ali i članova plemena Shona, dobiti vize za izlazak iz Zimbabvea ozbiljan je pothvat. Za sada se on i njegova obitelj ne boje za život, ali plaši ih konfisciranje imovine što je u Zimbabveu česta pojava.
"Ako se baš jako pobuniš, onda po tebe dođe crni auto, odvedu te u kamenolome ili rudnike i tamo nestaneš zauvijek, zato i želim ostati anoniman", kaže nam sugovornik.
"Vojska je preuzela javni televizijski servis. Usred noći počeli su puštati porniće, valjda im je to jedino ostalo ili naprosto nisu znali što bi, a medija se ipak boje pa nisu htjeli da krene neko obraćanje naciji koje bi u svijet mogli prenijeti strani mediji. Nakon nekoliko sati pornića na televiziji je neko vrijeme bio samo snijeg što je građane bacilo u paniku pa su onda krenuli emitirati nekakve blesave javne obavijesti kako bi svi ostali mirni", kaže nam Richard. Osim televizije, u Zimbabveu je problem i pristup internetu.
Internet nije ograničen jer - kako kaže naš sugovornik - interneta praktički nema. Pristup i inače ima samo oko 20% građana, no nedavno je osnovano i ministarstvo za 'cyber' kriminal kojeg građani u šali zovu 'interna policija za WhatsApp i Twitter'. U strahu od posljedica nakon slanja korisnici odmah brišu sve poruke i uništavaju mobitele ako dođe do pretresa kuće.
"Do rata neće doći jer to nikome nije u interesu, a i zato što su Zimbabveanci nedovoljno proaktivni. To je naša najveća slabost, ali i naša najveća snaga. Prebrodimo ovakva vremena bez, nadam se, krvoprolića, kaže Richard koji se ne želi deklarirati niti za niti protiv Mugabea, ali slaže se kako je diktator, kako ga naziva zapad, zašao u godine i vrijeme je da prepusti vlast.
"Počeo se gubiti, to svi znaju. Na važnim sastancima spava, a ne može više kontrolirati niti tjelesne funkcije. Problem je nastao kada se ispostavilo da vlast želi prepustiti svojoj 41 godinu mlađoj supruzi Grace, ili kako je mi zovemo Gucci Grace", kaže student iz Hararea. Omražena Grace iz države je, navodno, pobjegla zadnjim avionom prije nego što su zatvorili aerodrome, a devedesettrogodišnji Robert Mugabe je u kućnom pritvoru te se, navodno, mora odreći vlasti u korist zaštite svoje obitelji. Mugabeov nekadašnji plan da kao svog nasljednika imenuje Grace i 'stvori dinastiju' razljutio je njegovog potpredsjednika Emersona Mnangagwu zvanog 'krokodil' koji je, uz to, na čelu vojske.
Nastavak pročitajte na idućoj stranici.
Mnangagwa je prije tri dana hitro razriješen dužnosti, a vojska je na to rekla kako su 'instantno spremni intervenirati'. Čak je i udruga vojnih veterana kritizirala Mugabea, posebno nakon 15 milijardi dolara teškog poslovnog dogovora s Kinezima oko unosnih rudnika koji nikad nije finaliziran.
"Više ga ne podržavamo jer je uništio ekonomiju", rekli su veterani o diktatoru koji vlada od 1987., a rođen je 1924. godine, u doba kada je Zimbabve još bio britanska kolonija Južna Rodezija.
Richard S. zabrinut je za svoju budućnost i kaže: "Kolaju glasine kako bi danas trebali privesti kraju pregovore između Mugabea i vojske. Dva su moguća ishoda pregovora, a moj ostanak u zemlji uvelike ovisi o tome što će se dogoditi. S obzirom na to da sam dobio stipendiju Mugabeove vlade za studij u inozemstvu ako na vlast dođe Krokodil mogao bih biti u ozbiljnoj opasnosti. Prvi scenarij je taj da Mugabe potpuno odstupi te prepusti vojsci da sastavi novu vlast. To bi garantiralo sigurnost njemu i njegovoj obitelji, te da neće završiti u zatvoru ili biti procesuiran na sudovima za koje sada i sam tvrdi da su korumpirani. No Mugabe je tvrdoglav do samog kraja. Jedan od njegovih uvjeta jest i da ga ne naslijedi Mnangagwa jer se boji kako bi njegova desna ruka mogla započeti progon obitelji Mugabe, i potraživanje pustih milijuna koje su 'nakupili' u Zimbabveu i na računima stranih banaka. Mugabe ne pregovara sam. Okružen je vojskom odvjetnika i političkih saveznika", kaže ovaj mladić, koji, iako potječe iz relativno imućne obitelji, teško si može priuštiti i osnovne namirnice u Zimbabveu.
"Moju zemlju stranci znaju ponajviše po inflaciji i onoj zloglasnoj novčanici od tri trilijuna dolara koja je bila potpuno bezvrijedna, s time nisam mogao čokoladicu kupiti. Moja sestrična za svoju bebu 10 pelena plaća 500 kuna, a komad kruha 200 kuna. S druge strane, Mugabeovi štakori počeli su napuštati brod koji tone", kaže mladić referirajući se na uhićenje ministra financija Chomba. On je uhićen na granici, a u njegovim su koferima pronašli 10 milijuna dolara.
Većina obrazovanih stanovnika Zimbabvea smatra da je Mugabe sasvim sigurno svrgnut no da vojska neće, radi mira u državi, dopustiti niti Mnangagwi da preuzme vlast, što znači da bi na čelo države mogao doći netko treći. Spominju se čak i kandidati iz marksistički lijevo orijentirane stranke ZAPU (Zimbabwe's African People's Union).
"Ovo je naša borba za neovisnost 2.0. Većina siromašnih građana na ulicama Hararea traži čokoladu ili moli kapljicu domaće rakije kako bi proslavili pad sve manje popularnog Mugabea, a posebno odlazak njegove omražene supruge. Ja im govorim da šute jer ništa nije gotovo dok nije gotovo, bolje da ne riskiraju život. Sve plazi sporo kao magma, ali možda ćemo ovaj put u svojoj povijesti imati sreće", kaže mladić koji se jednog dana želi trajno vratiti u rodnu zemlju, živjeti i raditi u miru i sigurnosti.