Macron pod svaku cijenu želi kraj Facebooka
Na Facebook se puca s više fronti. Poziva se na rastakanje i trančiranje najveće "tvorevine" svoje vrste. Glavni šef Mark Zuckerberg tvrdi kako želi više regulacija, ali jasno je da ih u isto vrijeme izbjegava na sve moguće i nemoguće načine. No čini se da mu se sviđa ono što mu nudi Francuska, ili točnije Emmanuel Macron. Dvojac se nedavno i sastao, Zuckerberg je rado došao "malom Napoleonu", kako ga zovu, u nadi da će mu bar netko ponuditi nešto pametno i racionalno.
"Globalno, francuski je pristup jedan od najviše futurističkih pristupa koje smo vidjeli", kaže Richard Allan, glavni lobist za Facebook.
Ono što Francuska predlaže, a razrađeno je na 32 stranice izvještaja koji je složio nekadašnji zaposlenik Googlea i službenik regulacijskih tijela koja se bave telekomunikacijama, Benoit Loutrel, jest fleksibilnost. Ne zaziva penale zbog individualnih propusta u nadgledanju platformi nego se mahom fokusira na procese i resurse koji se koriste za identificiranje i uklanjanje govora mržnje.
U tom smislu, piše Politico, francuska ideja prihvaća neke mjere samoregulacije velikih platformi iako izvještaj tvrdi kako bi društvene mreže mogle dobiti kazne od 4 posto globalne zarade u slučaju da se dogode opetovana kršenja pravila o govoru mržnje (koja još nisu izglasana).
"Današnji pristup samoregulaciji važan je jer pokazuje kako platforme mogu biti dio rješenja problema. No tu još nema previše kredibiliteta. Javni odgovor treba biti balans između represivne politike nužne za efikasnu borbu protiv autora koji krše pravila i ideje više odgovornosti za društvene mreže", kaže uvod dokumenta.
Sve to dolazi u doba kad potencijalna američka demokratska kandidatkinja Elizabeth Warren šalje (vrlo populističku poruku) o tome kako treba "rastrančirati" i "razlomiti" Google, Amazon, a posebno Facebook. Dalekosežni prijedlog bi nametnuo nova pravila kompanijama s 25 milijardi dolara ili više godišnjeg prihoda, prisiljavajući time da "odvoje" dijelove svojih tvrtki i odreknu se velikog dijela kontrole nad online trgovinom.
Prijedlog Demokratske predsjedničke kandidatkinje sigurno žulja rukovoditelje i investitore u Silicijskoj dolini, dok istovremeno joj aplaudiraju aktivisti, zagovornici potrošača i niza zakonodavaca koji su se borili protiv onoga što smatraju neodrživim monopolima u industriji.
Kako bi se do kraja razumjelo otkuda dolazi ideja Emmanuela Macrona da baš on bude taj koji zauzda Facebook, valja se podsjetiti toga što se Facebooku u zadnje tri godine izdešavalo, a o tome je Express već pisao.
Sve je krenulo s "govorkanjima" kako je Facebook bio alat za manipulaciju glasačima od strane Rusa za Donalda Trumpa, a to je kulminiralo skandalom Cambridge Analytica. Mladi akademik Aleksandr Kogan je 2014. napravio upitnik koji mu je dopustio da pristupi silnim milijunima (90-ak milijuna) prijatelja svih onih koji su se prijavili za aplikaciju
Imao je pravo koristiti te podatke, ali ne i prepustiti ih suspektnoj kompaniji imena Cambridge Analytica, strateškoj konzultantskoj tvrtki koja je, tvrdi, gradila model kako manipulirati ljudskim ponašanjem (glasovima) za svoje političke klijente.
Po kompaniji se od starta vrzmao Steve Bannon, Trumpov ideolog i alt-desničar. Iako je Facebook, kad je nanjušio što se sprema, suspendirao CA sa svoje platforme, to nije pomoglo jer je priči kumovao mladi zviždač Christopher Wylie, koji je tvrdio kako kompanija nije obrisala sve podatke koje je uzela od Facebooka i da je to korišteno kako bi se utjecalo na predsjedničke izbore.
Zuckerberg je tada najavio da će pokušati poboljšati AI (umjetna inteligencija) kako bi ona sve više radila na tome da ljudi ne ugrožavaju i "zagađuju" Facebook. Jer AI može bez pauze i prestanka pregledavati govor mržnje, pornografiju ili nasilje. Uslijedilo je svjedočenje pred američkim Kongresom koje je već ušlo u legendu, ne toliko jer je nešto pametno rečeno, nego zato što ništa pametnog nije, od strane nepripremljenih političara, niti pitano.
Kultni je upit ostarjelog Orrina Hatcha koji Zuckerberga pita kako točno Facebook zarađuje kad ne naplaćuje svoje usluge na koje Zuckerberg ledenog lica (dok u sebi vjerojatno cvate) odgovara: "Senatore, naplaćujemo oglase". Memeovi koje je izrodilo to saslušanje daleko su premašili važnost i zaključke o regulaciji nakon samog saslušanja.
Do kraja prošle godine oko 30.000 zaposlenika radilo je na "zaštiti i sigurnosti", a posao im je da skrolaju kroz sadržaj i uklanjaju sve što ih je trening naučio da je, iz ovog ili onog razloga, nepoželjno. Usprkos tome, "live streaman" je pokolj u novozelandskom Christchurchu.
Nastavak na sljedećoj stranici...
Facebook je angažirao kompaniju imena Definers da istraži, između ostalog, piše Washington Post, je li George Soros financirao grupe koje kritiziraju kompaniju. Definers su direktno povezani s nizom suspektnih medija i izvora čije priče redovito prenosi, recimo, Breitbart, alt-desni projekt Stevena Bannona. Brana nakupljene gorčine se otvorila nad "savršenom" feminističkom ikonom Sheryl Sandberg - i unutar kompanije i od strane javnosti.
Odjedanput, nakon svega, sa svim implikacijama, više nije bilo "cool" biti zaposlenik Facebooka. Cijena dionice bila je najniža u dvije godine. Da se dolije još malo ulja na vatru, "procurili" su mailovi između Zuckerberga i njegovih operativaca od 2012. do 2015. godine, iz kojih se jasno može iščitati da će kompanija žrtvovati što i koga god treba u ime rasta i zarade.
Sam Zuckerberg je nakon svega toga raspisao u 3200 riječi, novi ustav koji govorio o tome kako se kompanija mora transformirati u nekoga kome je privatnost odjedanput prioritet.
Facebook bi, naime, mogao biti kažnjen s pet milijardi dolara zbog kršenja pravila privatnosti (uzgred rečeno, ima prihode od 56 milijardi dolara godišnje). To bi trebala biti rekordna kazna koju je izdala Savezna trgovinska komisija SAD-a. "To će biti smiješna kazna, zarada od dva tjedna, poput kazne za pogrešno parkiranje, a zapravo je riječ o uništavanju demokracije", kaže Matt Stoller iz Open Markets Instituta, organizacije koja je oštar kritičar tehnoloških kompanija.
Tu dolazimo do Macronova plana da popravi Facebook, YouTube i Twitter. Inspirirala ga je njegova matična okolina, a to je financijski sektor te uključuje regulacije u, kako Politico piše, srcu mašinerije koja nadgleda sadržaj platformi.
"Tretirajte ih", tvrdi Macron, "kao banke".
Ideja je da se češće rade revizije, da su procesi transparentniji i pravila protiv govora mržnje oštra. Zaključci izvještaja još nisu uneseni u zakone, nego je o njima otvorena javna rasprava, a sve to dolazi nakon mjeseci rada tijekom kojeg su francuski službenici provodili nadzor nad Facebookovim internim procesima, što je kulminiralo susretom Macrona i Zuckerberga, protiv kojeg se s obje strane Atlantika vodi niz istraga, a u SAD-u mu prijeti već spomenuta kazna. On je pozdravio francusku inicijativu.
"Osobno se nadam da ovaj regulatorni okvir neće biti samo nacionalni model za Francusku već da se može ugraditi i za cijelu EU dolaskom novog Parlamenta", rekao je tijekom konferencije za medije u Parizu.
Macron, koji je obećao Francuze učiniti "start-up" nacijom, želi kontrolu nad velikim tehnološkim kompanijama. Kada se još prošle godine susreo s Zuckerbergom jasno je rekao kako "društvene mreže i njihovi šefovi ne rade dovoljno dobrog za društvo". Osim zakona vezanih uz govor mržnje i širenje lažnih vijesti ("fake news") Francuska je pokrenula europski porez na digitalno dobro. Kada je propao na EU razini onda su to implementirali ‘samo’ kod sebe. Član Macronove stranke, pišu europski mediji gura i zakon koji bi osigurao da platforme moraju sadržaj označen kao govor mržnje ukloniti unutar 24 sata.
Zuckerbergove desne ruke su "oprezno optimistične".
"Možda imamo problem s ovom idejom 4 posto prihoda kao kazne za ozbiljne prekršaje. Čini nam se da ima više smisla tu kaznu povezati s nacionalnim okvirom negoli globalnim", rekao je Allan. To bi, naravno, značilo samo frakciju cifre na koju ciljaju Francuzi. Što se transparentnosti tiče, Allan tvrdi kako "se u teoriji slažemo, ali moramo znati konkretno što to znači".
Sljedeći je korak vjerojatno taj da Macron predloži neku verziju "zakona" pred G7 nacijama, čiji se ministri zaduženi za digitalni sektor sastaju u Parizu. Poziv da se što oštrije kažnjava bilo kakvo prikazivanje terorističkog sadržaja podržava i premijerka Novog Zelanda Jacinda Ardern radi napada u Christchurchu.
Neki stručnjaci kažu da su se Francuzi previše ograničili samo na terorizam kad je jednako štetan sadržaj i prikazivanje lažnih vijesti, no ta je vrsta propagande puno perfidnija te ju se teže isfiltrira i prepozna.
Govor mržnje se, barem za sada, pokazao kao gotovo nerješiv problem za sve zemlje. EU se ne može dogovoriti sama sa sobom kako taj problem riješiti. Već spomenuti zakon o uklanjanju sumnjivog sadržaja unutar 24 sata prihvatila je, za sada, samo Njemačka.
Hoće li francuski model, koji "gura" mali Napoleon, budući, smatra on, vladar EU imati učinka, ili će zavladati bezvlađe, ili scenarij Elizabeth Warren, pokazat će izbori za EU parlament, a situacija će se možda i razlikovati od kontinenta do kontinenta.