Prije snimanja definitivne verzije “Bojne Čavoglave”, Marko Perković Thompson imao je čak četiri demo verzije. U jednoj varijanti pjesma je počinjala pozdravom “Za dom spremni” i u njoj su bili stihovi: “Čujte Baljci, Mirlovići, bando četnici, stići će vas naša ruka i u Srbiji”. Baljci i Mirlovići su srpska sela u susjedstvu Čavoglava. Druga verzija pjesme bila je bez pozdrava i srpskih sela. Treća je zadržala “Za dom spremni”, ali su izostavljena sela, dok aranžman četvrte verzije nije poznat - jedina logička mogućnost bila bi da je izostavljen pozdrav, a zadržana sela...
Kako je, zapravo, izgledao rat u drniškom kraju, gdje su Hrvati i Srbi bili pomiješani poput leopardove kože? Posve drukčije od svih službenih verzija, ali drukčije i od Thompsonovih uspješnica u kojima kotiraju kao anđeli nebeski.
“Pomoli se, onda dalje kreni, na ovom su mjestu pali golubovi bijeli, s ognjem pakla tu su se sreli, ostala su polomljena krila, a bili su za dom spremni.”
“Ustaška rabota: seljaci iz Čavoglava i Kljaka tuže se na ustašku pljačku, kradu im sirotinju, blago, a grožđe i kukuruze trgaju bez milosrđa. Tužili se, ali uzalud im”, piše u izvanrednom ratnom dnevniku Nikola Nine Adžija, drniški gradonačelnik (1933.), brat Božidara Adžije. “Nekunoć ustaše iz Zagore otjerale 30 volova i sitnog blaga, i to ustaškim obiteljima. Kome i za koga? Seljaci govore: - Partizani nas progone jer štitimo ustaše i odlazimo u nji’ove redove, a ustaše, umjesto da nas štite, pljačkaju nas gore od partizana. Što nas partizani kažnjavaju, znamo i zašto, ali čemu naši? Zato što smo USTAŠE!?”
Prve mjesece NDH drniški su Hrvati dočekali s euforijom, netko većom, netko manjom. No uskoro je započeo teror koji je mnoge zaprepastio. Prvih dana njemačkog napada na Rusiju u drniškom je kraju situacija uzavrela.
“Pronio se glas da će noćas ustaše ponovo hapsiti i ubijati. Svi muškarci pravoslavne vjere pobjegli u šumu, a u zaštitu njihovih žena i djece talijanski vojnici organizirali stražu. Majke u mom komšiluku drže nejaku djecu u krilu i bdiju cijelu noć. Stariju djecu posakrivali kud-kamo. Irudovo doba. Na Stanici mi pričaju da je ono o Kninu i o jami u Promini istina, da su ubijena dva Bjedova, tri Radića, pop Popović, njih 36 na broju. Samo se dva ranjena Srbina, zatrpana lješinama, izvukla iz jame i pobjegla u Italiju (Kitanje). Jedan da je prerezao mrtvacu, s kojim je bio vezan, donji dio ruke i donio kao dokaz Talijanima. Talijani u nedjelju držali misu na Poljani Miović jer nisu htjeli u katoličku crkvu kao znak protesta protiv svega što se dešava sa znanjem katoličkih misnika i svećenika. Otvoreno se govori da su one iz prve ture poubijali, a među njima i popa Andrića, Joviće i one iz Baljaka. Pitali ih šta su. Kaluđer Jović da je molio neka ga puste živa, pa će se pokatoličiti. Pop baljački, naprotiv, da je rekao: Ja sam pop pravoslavni, Srbin i ostajem Srbin, a sad ubijajte! Andrić nije rekao ništa jer je bio u nesvijesti kad je ubijen na zemlji, nožem.
Šoferi pričaju da su ustaše u selima Baljci i Mirlović Polje istražili koliko pojedini pravoslavci imaju blaga i to sve međusobno podijelili. Jednoj siroti odnijeli jedini pršut, a kad su je pitali šta još ima, odgovorila:
- Imam samo dva kila gra’.
Pružila im i to, a oni ga, ljuti, prosuli. Sve to gore, sve to više razočaranja.”
Nikola Adžija posvjedočio je u nizu dnevničkih zapisa o tradicionalnoj rimskoj politici, “divide et impera”...
U ljeto 1941. Nikola Adžija dobije vijest da mu je brat Božidar strijeljan u Zagrebu.
“Jutros oko devet sati dojurila je k meni u avliju mala Asja Grubišić i sva usplahirena viknula: Striče, zar niste čuli da je stric Božo ubijen? Ovo me presenetilo...”
Božidar Adžija strijeljan je u znak odmazde zbog ubojstva ustaškog agenta Ljudevita Tiljka u Zagrebu.
“Noćas u selu Grabovac Kraljevica poubijani šef stanice i obitelj mu, kao i blagajnik Općine. Zločin odmah pripisan četnicima i komunistima. Stigla kaznena ekspedicija iz Zagreba. Krivci nisu pronađeni jer nitko neće da ih oda. Za odmazdu pobijeno oko 700 Srba. Među njima zalutao i jedan Talijan. U nekoj kući našli talijansku karabinku. Otkud - nitko neće da oda. E, tad nastaje veliko klanje. U kojoj god se pravoslavnoj kući nađe bilo kakvo oružje, uključujući i dobro naoštreni kuhinjski nož, sve biva ubijeno, muško, žensko, staro, mlado.”
Nakon prvih velikih pokolja u drniškom kraju, Srbi su se dali u otpor, neki u partizanima, a neki u bradonjama.
“Četnici niču na sve strane. Talijani uckaju Hrvate protiv Srba, Srbe ohrabruju na obranu protiv Hrvata, a sami strijeljaju koga uhvate. Mi se koljemo, a oni kolju nas. Sve ovo ne gledaju mirno organizirani komunisti. Oni stupaju na čelo nezadovoljnih i ugroženih, pa stvaraju posebne odrede u Dalmaciji, u Primorju, Splitu, na Velebitu...”
Hrvati iz Čavoglava nisu, zapravo, bili previše ratoborni. Rat je u tom kraju izgledao kao u Vrdoljakovu filmu “Kad čuješ zvona”. Hrvati jedne večeri upadnu u srpsko selo pa ubiju iks Srba, ukradu sto ovaca i pet bačava vina. Druge noći Srbi upadnu u hrvatsko selo, pa naprave nešto slično...
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu Express.hr dopušteno je samo registriranim korisnicima. Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu Express.hr te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona.
Koga boli ona stvar za Čavoglave u 2. svj. ratu? Zašto stalno vrtite jedan te isti članak?
Još tužnije, AP će ministarstvo istine dati Penavi,tipu koji nema ni ljudsku,ni umnu predispoziciju niti da shvati što mu je raditi.možete li zamisliti kako će izgledati Penava kada zamoli MPT da mu otkrije "što je bilo".
Kao i sve oko MPT jedna je velika laž i obmana ,on je samo trgovac obmanama,