Uključenje Hrvatske u multinacionalni NATO-ov projekt zajedničke flote transportnih zrakoplova Airbus A400M Atlas izazvalo je oštru polemiku u državnom vrhu. Dok Vlada i Ministarstvo obrane ističu strateške prednosti suradnje, predsjednik Zoran Milanović projekt je nazvao nepotrebnim, nazvavši ga "mrcinom od aviona" koja ne odgovara potrebama Hrvatske vojske.

Odluka koju je ministar obrane Ivan Anušić objavio u Ankari podrazumijeva sudjelovanje Hrvatske u projektu zračnog transporta uz Belgiju, Francusku, Poljsku, Španjolsku, Tursku i Veliku Britaniju. Iz MORH-a naglašavaju da Pismo namjere nije obvezujuće i ne znači kupnju, već otvara vrata sudjelovanju u radnoj skupini koja će razraditi modele suradnje. S druge strane, predsjednik Milanović poručio je kako odluku treba preispitati.

​- To je velik avion koji će Hrvatska koristiti vrlo rijetko. Našoj vojsci treba nešto drugo - izjavio je Milanović, tvrdeći da su mu i u Glavnom stožeru izrazili rezerve.

MORH je oštro reagirao, optuživši predsjednika za iznošenje neistina. Navode kako se Glavni stožer dvaput pozitivno očitovao o inicijativi, postavivši tek uvjete koje treba uzeti u obzir, poput raspodjele sati letenja i troškova.

Model "udruživanja i dijeljenja" na kojem se inicijativa temelji nije novost. Koncept je već uspješno primijenjen kroz Multinacionalnu flotu zrakoplova-tankera (MMF) koja koristi letjelice Airbus A330 MRTT. Cilj je riješiti strukturnu slabost europskih zračnih snaga: mnogim članicama treba pristup teškim transportnim zrakoplovima u krizama, no rijetke si mogu priuštiti nabavu i održavanje nacionalne flote. Trošak, naime, nije samo kupnja zrakoplova, već i obuka osoblja, simulatori, hangari, rezervni dijelovi i redovito održavanje. Za zemlje koje takve sposobnosti trebaju tek za ograničen broj sati godišnje, fiksni troškovi teško su opravdani. Kroz zajedničku flotu, manje članice poput Hrvatske i Poljske, koje trenutno ne posjeduju zrakoplov u ovoj kategoriji, dobivaju pristup satima letenja bez golemog ulaganja. Veće članice, koje već koriste A400M, istovremeno smanjuju troškove i povećavaju učinkovitost.

Priča o Airbusu A400M Atlas, nazivanom i "leteća tvrđava", započela je 1980-ih s ciljem zamjene za zastarjele transportere poput C-130 Herculesa. Europske vojske tražile su zrakoplov veće nosivosti i dometa koji bi zadržao sposobnost slijetanja na kratke i nepripremljene staze. No, razvoj su obilježili politički prijepori, tehnički problemi i golemi troškovi. Program je službeno pokrenut 2003. godine, no gotovo odmah su počeli problemi. Ključna prepreka bio je razvoj potpuno novog turbopropnog motora Europrop TP400-D6. Politički pritisak da se koristi europski motor doveo je do kašnjenja od tri godine. Do 2009. projekt je kasnio godinama, a troškovi su premašili proračun za pet milijardi eura, zbog čega je umalo otkazan. Spašen je tek 2010. godine zajmom partnerskih država. Dodatni udarac dogodio se u svibnju 2015., kada se prototip namijenjen turskom zrakoplovstvu srušio tijekom testnog leta u Sevilli, pri čemu su poginula četiri člana posade. Istraga je kao uzrok utvrdila softversku pogrešku u sustavu za kontrolu motora.

Što zapravo može "leteća tvrđava"?

Unatoč problematičnom razvoju, A400M Atlas danas je tehnološki vrhunac vojnog transporta. Smješten između manjeg C-130J i golemog C-17, nudi jedinstvenu kombinaciju taktičke fleksibilnosti i strateškog dosega. Pokreću ga četiri motora TP400-D6, najsnažniji turboprop motori na Zapadu, od kojih svaki proizvodi 11.000 konjskih snaga. Može prevesti do 37 tona tereta, a njegov teretni prostor (17,7 x 4 x 3,85 m) može primiti tešku vojnu opremu poput borbenih vozila, helikoptera ili topničkih sustava. Prevozi i 116 padobranaca ili 66 nosila s medicinskim osobljem. Domet s teretom od 30 tona iznosi mu 4.500 kilometara, dok je maksimalni dolet bez tereta 8.700 kilometara. Njegova ključna prednost je svestranost. Konstrukcija stajnog trapa s 12 kotača omogućuje mu slijetanje na kratke (manje od 800 metara) i nepripremljene staze, što je ključno za operacije u zabačenim područjima. Inovativan dizajn propelera, gdje se parovi na svakom krilu okreću u suprotnim smjerovima, povećava uzgon. Više od 30 posto strukture zrakoplova izrađeno je od kompozitnih materijala, što smanjuje težinu. Osim transporta, služi kao zračni tanker, a razvijen je i modularni sustav za gašenje požara koji mu omogućuje izbacivanje 20.000 litara vode.

Od ulaska u službu 2013., zrakoplovi su sudjelovali u najzahtjevnijim vojnim i humanitarnim misijama. Francuske zračne snage koristile su ga za prijevoz trupa u operacijama u Maliju, dok je britanski RAF bio ključan u masovnoj evakuaciji iz Kabula 2021. godine, prevezavši tisuće ljudi. Njemački Luftwaffe također je sudjelovao u evakuaciji iz Afganistana i koristio A400M kao zračni tanker za potporu saveznicima. Upravo u takvim scenarijima - evakuaciji građana, sudjelovanju u NATO misijama ili slanju humanitarne pomoći - Hrvatska vojska trenutačno ovisi o pomoći saveznika.

*Uz pomoć AI