Uzrok smrti Stjepana Maurovića, kojeg su našli mrtvog u ćeliji lepoglavske kaznionice na dan kad je trebao proslaviti 35. rođendan, još nije poznat. Maurović je robijao zbog brutalnog ubojstva, a na tijelu koje su čuvari najstrožeg zatvora u zemlji našli krajem prosinca 2017. godine nije bilo tragova nasilja. Točan uzrok smrti znat će se nakon obdukcije, govorili su u Upravi za zatvorski sustav. Međutim, sve do danas u javnost nisu izišle nek konkretnije informacije o njegovoj smrti.

Pravna bitka Pronađena prerezanog grkljana: Tko ju je ubio?

Maurović je izdržavao kaznu od 16 godina zatvora zbog ubojstva. On je 18. ožujka 2011. godine na gradilištu Zagrebgradnje u Palinovečkoj ulici u Zagrebu hicima iz pištolja i sa 17 uboda nožem usmrtio poslovođu Srećka Radića (41). Maurović je, naime, u Radića pucao s udaljenosti od jednog metra, a onda ga izbo nožem. Navodno je glavni okidač za stravičan zločin bio osjećaj poniženja te često vrijeđanje i podcjenjivanje od strane poslovođe, koje je kulminiralo kad mu je Radić opsovao i mrtvog oca u grobu. Radić i Maurović su se sukobili nekoliko dana prije na gradilištu u Rovinju, nakon čega je Maurović dao otkaz, vratio se u Zagreb i preko oglasnika kupio pištolj. Zatim je sačekao da se poslovođa vrati u Zagreb, a onda ga je napao.

U okršaju je ranjen i djelatnik iste tvrtke R. G., kojeg je Radić koristio kao živi zid. Maurović je pucao u obojicu, a kad se R. G. odmaknuo, Maurović je hicima oborio Radića, a zatim ga izmasakrirao nožem. Nepravomoćnom presudom Maurović je za teško ubojstvo dobio 23 godine zatvora, a za pokušaj ubojstva tri godine što je objedinjeno u kaznu od 25 godina zatvora. Uz to, sud mu je odredio obvezno psihijatrijsko liječenje. 

No Vrhovni sud smanjio mu je kaznu na 16 godina zatvora zaključivši, navodi Zagrebački list, kako je ubojstvo počinio u afektu i kako je bio smanjeno uračunljiv. Okidač za ubojstvo bio je, utvrđeno je na sudu, kad je Radić opsovao Stjepanu Mauroviću mrtvog oca u grobu. Na suđenju su Stjepanu Mauroviću kao otegotnu okolnost cijenili “da je i sam ostao bez oca koji je nestao, a sad isto zbog njega prolazi i troje Radićeve djece”. Stjepanov otac Željko Maurović Ustaša, naime, otišao je iz svojega stana na Jarunu 10. siječnja 2002. godine i od tada mu se izgubio svaki trag.

Prezimenjak najboljeg hrvatskog strip crtača Andrije Maurovića, autora “Starog mačka” i brojnih drugih remek-djela devete umjetnosti, neistinito se predstavljao kao njegov unuk. S Andrijom Maurovićem se navodno počeo družiti prije nego što se ovaj teško obolio. Željko je prezimenjaka često posjećivao u njegovu stanu punom umjetnikovih crteža i slika, a ondje se gotovo i uselio kad je Andriju Maurovića bolest vezala za krevet, objavio je Nacional 2007. godine detaljno opisujući kako se pokušao domoći imovine strip velikana. Tako mu je u stan počeo dovoditi čudne ljude, a kad je Andrija Maurović na nagovor prijatelja Rudija Aljinovića pristao otići u bolnicu, Željku je ostavio ključeve stana.

Mansonova obitelj Okrutni kultist: Želio je izazvati rat i preuzeti vlasti

U njega se Andrija Maurović nikad nije vratio jer je 2. rujna 1981. godine preminuo u bolnici. Željko Maurović Ustaša potpisao se na osmrtnicu kao unuk preminuloga, a na zagrebačkom groblju Miroševac, u društvu nepoznate žene, pozirao je pred kamerama hineći ožalošćenost tobože jedinog potomka preminulog autora stripova. Lažni unuk obećao je da će se brinuti za Maurovićev grob na parceli preminulih boraca iz 2. svjetskog rata. Grob je bivao sve zapušteniji, dok jednoga dana 1989. s njega nije skinuto obilježje s petokrakom, a stavljen oronuli drveni križ sa spaljenim slovima imena pokojnog crtača stripova. Na ostavinskoj raspravi, pisao je Nacional, na kojoj se uz ostavštinu preminulog Maurovića raspravljalo i o spornom stanu, zagrebačka Općina centar dokazala je da Maurović nije imao nasljednika te je ishodila autorska prava na njegova djela i naložila da se varalica Željko Maurović izbaci iz stana kojeg se protuzakonito pokušao domoći.

No sumnja se da se ipak domogao brojnih slika i radova Andrije Maurovića koje je umjetnik držao u stanu. Među njima su se, uz brojne serije crteža, nalazili i portreti slavnih osoba iz povijesti koje je Maurović slikao uljem na platnu, kao i pornografske razglednice koje je crtao za imućne Zagrepčane. Sam Željko Maurović Ustaša bio je tek autor scenografije proslave prve izborne pobjede HDZ-a na Jarunu 1990. godine. Idol mu je bio ustaški poglavnik Ante Pavelić te je sebe zvao ustaškim krilnikom. Bio je često lice na stranicama crnih kronika. U listopadu 1999. godine specijalci su blokirali zgradu u kojoj je stanovao jer im je netko javio da se zabarikadirao u stanu s taocima te prijeti aktiviranjem bombe.

Nastavak pročitajte na idućoj stranici.

Spektakularna policijska akcija koja je uzbudila stanovnike Jaruna završila je neslavno jer se na kraju ispostavilo da Maurović uopće nije bio u stanu, a kamoli da je kraj sebe imao taoce, objavio je svojedobno Večernji list. Razgovarajući tad s novinarima, Maurović je rekao da je to napad na njega i glavni ustaški stan te da se sve to ne bi dogodilo da nije napisao pismo Haškom sudu u kojemu se zauzima za Mladena Naletilića Tutu. S obzirom na to da je za njim zagrebački Općinski sud raspisao tjeralicu zbog iznude, Maurović je 20. listopada 1999. godine, dan nakon spektakularne policijske akcije, pritvoren, a prema riječima supruge Ane, u pritvoru je bio devet dana.

- Nakon sve te strke i galame mi smo nastavili živjeti koliko-toliko normalno. Željko se promijenio, a pogodilo ga je i to što nam je stariji sin nastradao u prometnoj nesreći prije dvije godine. Povukao se u sebe i nigdje nije išao bez mene. Imali smo galeriju i likovnu radionicu na Jarunu, kroz koju je posljednjih nekoliko godina prošlo oko 6000 djece, a tamo smo održavali i kulturne večeri na koje su dolazile poznate osobe – rekla je tad Željkova supruga Ana Maurović za Večernji list.

Dodala je da je onoga dana kad je Željko nestao otišao iz stana s Nenadom Milankovićem u Veliku Goricu. Od tada ga nije vidjela i zna samo ono što joj je Nenad ispričao. - Išli su pogledati neki građevni materijal za kuću. Nenad je rekao da su se vratili iz Gorice te je na Savskoj Željko sreo nekog prijatelja. Pozdravio ga je i sjeo u njegov automobil te mu se od tada gubi svaki trag. Tražila sam ga u svim bolnicama, policijskim postajama, pa čak i u zatvoru, no nigdje ga nema - rekla je Ana Maurović.

Prijeteće poruke Najavili likvidaciju: "Arkane, ponesi sako, gore je hladno"

Kad je nestao, protiv Maurovića se vodilo više postupaka. Bio je optužen da je 9. rujna 1991. godine upao u kuću Stojana Zeca, rođaka likvidirane obitelji Zec. S još dvojicom se predstavio kao Merčepov specijalac te su Zeca natjerali da odjene uniformu JNA, nakon čega su ga vezali lisicama, strpali u prtljažnik automobila i odvezli u napušteno skladište u Velikoj Gorici te ga tamo zavezanog ostavili. Zec je uspio pobjeći iz skladišta. Maurović se vratio do njegove kuće, u kojoj je zatekao dvojicu njegovih prijatelja, koje je također zavezao. Zbog svega toga Maurović je 31. siječnja 2007. godine bio osuđen na dvije godine i osam mjeseci zatvora, a kako je i tad bio nedostupan, suđeno mu je u odsutnosti. U siječnju 2008. za njim je raspisana tjeralica koja je još na snazi, no Maurović do sada nije nađen. Kaznu od dvije godine i osam mjeseci zatvora nije izdržao, a nedavno je ta kazna obustavljena jer je u tom predmetu nastupila zastara, objavio je Večernji list. Osim te presude, Mauroviću su u odsutnosti izrečene još dvije presude. Maurović je bio optužen zbog događaja 10. siječnja 1998. godine, dakle točno četiri godine prije njegova nestanka. Dvojica su tad istukli i iz stana odveli D. G. te ga prijeteći pištoljem odveli na Jarun Mauroviću, stajala je u optužnici. Maurović je zatražio da do 20. siječnja donese 4000 maraka, inače će ga “zakopati u šljunak i preko njega će prijeći asfalt”.

D. G. je pristao, ali je optuženike, navodilo se u optužnici za pokušaj iznude, u daljnjoj namjeri spriječila policija. Željka Maurovića više nema ni na policijskim tjeralicama i potragama, a godinama se već nagađa da je odveden negdje na nepoznatu lokaciju i ubijen.

Njegov sin Stjepan ostao je bez oca u najosjetljivijim tinejdžerskim godinama. Navukao se na heroin, s kojeg se uspio “skinuti”, te se potom zaposlio u Zagrebgradnji. Imao je djevojku i izgledalo je da si je posložio život. Sve dok nije ubio Radića. Nakon što je završio u zatvoru, djevojka ga je godinama čekala. Planirali su i ženidbu, no život nosi svoje te su prije nekoliko godina prekinuli. Stjepan je, rekla je njegova majka za Zagrebački list, u zatvoru vrijeme kratio pisanjem pjesama. No lani je nasrnuo na drugog zatvorenika i pokušao ga ubiti.

Vlado Taneski Davio žene žicom jer su ga podsjećale na majku

- U subotu, 18. veljače, 2017. godine u Kaznionici u Lepoglavi je u 7.25 sati na hodniku odjela za smještaj zatvorenika došlo do tjelesnog napada jednog zatvorenika na drugog. Zatvorenik je prišao s leđa drugom te mu improviziranim bodežom napravljenim od dijela drške od žlice i plastičnog nastavka drške od metle nanio ubodne rane po glavi, lijevoj ruci i leđima. Službenici pravosudne policije pravovremeno su intervenirali i onemogućili zatvorenika u daljnjem nanošenju ozljeda - navode u ministarstvu dodajući kako je ozlijeđeni pregledan u ambulanti Kaznionice, a zatim sproveden u Opću bolnicu u Varaždinu, gdje su mu konstatirane višestruke ozljede. Ranjeni Joško Kudrić Božić (35) u Lepoglavi je bio zbog smrti Nikole Krmeka. Na Županijskom sudu u Splitu nepravomoćno je bio osuđen na osam godina zatvora zbog kaznenog djela nanošenja teške tjelesne ozljede sa smrtnom posljedicom u kojoj je život 1. prosinca 2015. izgubio Nikola Krmek (20). Vrhovni sud je ukinuo presudu i vratio je na ponovno suđenje.

Solinjanina Kudrića se, inače, smatra jednim od najopasnijih hrvatskih zatvorenika. Iza sebe ima 120 kaznenih prijava, a nedugo nakon što ga je izbo Maurović, Kudrić je u splitskom zatvoru napao pravosudnog policajca razbivši mu glavu. Unatoč prijavama, Kudrić se pod neobičnim okolnostima često izvlačio bez pravomoćnih presuda. Na Županijski sud u Splitu je sve do ubojstva Nikole Krmeka dolazio sa slobode, na suđenja za teške krađe i otmice, i to uvijek, kao i kad bi ga privodili, s drskim smiješkom na licu. Tako je snažan da je jednom, kad su ga privodili, iščupao bravu na marici...