Neki sam dan posve slučajno naletio na vijest kako je sad već nezavisni saborski zastupnik i filozof Marko Vučetić, čovjek koji je svojim govorom o Istanbulskoj konvenciji oduševio smisleniji dio hrvatske javnosti, izbačen iz Kluba zastupnika Mosta nezavisnih lista.

Iako sam od početka prema Mostu gajio neskrivene simpatije, u posljednje vrijeme sam ostao zatečen nekim potezima čelnih ljudi ove nekad perspektivne, ali sad već opasno kontaminirane političke opcije. Most, kao politička platforma koja je pokušala ujediniti sve uspješnije nezavisne liste diljem Hrvatske, nastao je iz puke potrebe te nezadovoljstva političkom i ekonomskom situacijom u lokalnoj sredini. Ideja o Mostu na nacionalnoj razini izrodila se kad su Petrov i Grmoja vidjeli da se i u drugim mjestima javljaju nezavisne liste i pojedinci koji se ne boje političkog okršaja s lokalnim moćnicima (primjeri Panenića u Slavoniji i Kovačića u Omišu itd.).

Ekipa s juga Kako je "velečasni" Petrov rasturio Most

Most je istupio u javnosti naglašavajući nužnost promjena koje su nužne kako bi došlo do ekonomskog i političkog oporavka države te su u samom startu s pravom identificirali HDZ i SDP kao glavne kočničare hrvatske obnove. Mostov pristup političkoj stvarnosti je u samim počecima stekao velike simpatije dobrog dijela hrvatske javnosti te je uspio privući dio ožalošćenih haespeovaca, vječitih političkih nezadovoljnika, te razočaranih bivših hadezeovaca, koji su u Mostu vidjeli novu političku nadu.

Most se u tim trenucima s razlogom predstavljao kao treća politička opcija u Hrvatskom saboru. Iako sam u početku njihova političkog djelovanja bio uvjeren kako je Most najautentičnija politička opcija u Hrvatskoj, grdno sam se prevario. U idealnoj situaciji za promjenu političke paradigme u Hrvatskoj Most je odabrao nelogičan put i podao se HDZ-u. Ako postoji ijedna stranka s kojom nije moguće mijenjati Hrvatsku, onda bi to morala biti ona koja je zemlju izvorno unesrećila.

Na kraju se pokazalo da je Most ništa drugo nego HDZ-ova rezervna opcija koja bi, da se opet nađe u situaciji identičnoj onoj prigodom prvog Mostova izbornog uspona, opet rekla: "SDP je SDP, ali triput je triput!". Nogometnim rječnikom rečeno, Mostovci su imali sjajno nabačenu loptu na volej i efikasno zabijanje čistog zicera, ali su uspjeli ne samo promašiti čisti gol, nego su skoro zabili autogol.

Kad su dobili priliku provesti toliko spominjane reforme, pokazali su se kao čista populistička stranka nekompetentna provesti vlastita predizborna obećanja te povući ozbiljne poteze i reforme. Uporno su tvrdili da "baš zato" žele promjene, ali nisu svjesni da su ih svojim (ne)djelovanjem samo spriječili. Iako mi je izbacivanje Vlahe Orepića iz Mosta bilo teško shvatljivo, Grmojino odstranjivanje filozofa Marka Vučetića iz Kluba zastupnika nemoguće je smisleno argumentirati.

Riječ je o dvojici likova koji su Mostu, kao tad ideološki nedefiniranoj političkoj opciji, davali dodatnu dimenziju širine, otvorenosti, autentičnosti i toliko opjevane neutralnosti. Da cijela situacija bude još konfuznija i zanimljivija, potpredsjednica Kluba Mosta, Ivana Ninčević-Lesardić, izjavila je kako je šokirana načinom donošenja ovako ozbiljnih odluka.

Teško se oteti dojmu da su oni morali otići samo zbog sukoba s političkim tajnikom Nikolom Grmojom koji je, usput rečeno, u nedavnoj raspravi s HDZ-ovcem Borićem na moje veliko iznenađenje postavio pitanje: "Boriću, gdje si ti bio ‘91., kad je trebalo braniti Hrvatsku?". Nisam mogao vjerovati da jedan od čelnih ljudi stranke, koja je svoju kampanju temeljila na besmislenosti takvih ideoloških pitanja, u 2018. naginje populizmu.

Intervju "Most je postao desni HNS, jednako klijentelistički"

Ovakvim dječjim bolestima i očito nepromišljenim potezima degradiraju sami sebe te narušavaju svoj ionako okrnjeni kredibilitet. Mjesecima su uporno prigovarali da je HDZ "talac jednog čovjeka" (prvo Karamarka, pa onda Plenkovića) koji ne trpi neslaganja i pluralnost mišljenja, a zapravo su u stvarnosti dionici istog mentalnog sklopa kao i oni protiv kojih se bore. No kad malo bolje razmislim, možda su Vučetića izbacili iz razloga što im je dosadilo svako malo konzultirati prevoditelje koji bi im preveli što je ovaj filozof govorio na saborskim zasjedanjima.

Most više nije i ne može biti autentična politička opcija jer nemaju hrabrosti priznati i sebi i drugima za što se to oni zapravo zalažu. Bojim se i pomisliti da njihova neizravna podrška besramnim referendumskim inicijativama kružoka Željke Markić istodobno znači i podrška ideji prekrajanja društva prema jednom uskogrudnom i destruktivnom sustavu vrijednosti. Mostovska toliko opjevana "ideološka neutralnost" nije u biti nikakva neutralnost, nego bijeg i strah od njihova političkog outanja ili famoznog "izlaska iz ormara".

No bilo kako bilo, unatoč napadima i kritikama militantnih kvaziljevičara kojima sve što je iole konzervativnije i(li) desnije od njihovih političkih stajališta predstavlja radikalnu desnicu, Most definitivno nije stranka krajnje desnice. No da su izgubili kompas, pogazili vlastita načela i postali talac jednog političkog analfabeta - to više nitko ne može negirati.