Nikad gori sukob Europe i Amerike - ovo su posljedice
Prvo je u doba Georga Busha mlađeg prije 15 godina invazija na Irak bilo ono što je stalo između EU-a i SAD-a. Deset godina poslije između dva velika, tradicionalna saveznika ispriječilo se otkriće da je SAD prisluškivao mobitel Angele Merkel. Foreign Policy podsjeća da dvije sile, dva nosiva stupa svjetskog poretka, uspostavljenog nakon Drugog svjetskog rata, nisu uvijek slijedili isti politički put, što se ogledalo i u praksi.
No, nikada do sada rascjep nije bio tako dubok kao odluka Donalda Trumpa da povuče SAD iz nuklearnog sporazuma s Iranom i da stane uvoditi protekcionističke trgovinske mjere čak i svojim bliskim saveznicima. Ovaj put raskol je toliko dubok da je u pitanje doveo desetljećima dugo razdoblje stabilnosti i prosperiteta na Zapadu, a dovodi već i do toga da iz toga profitiraju druge dvije svjetske sile; Rusija i Kina. U korijenu svega su odluke Bijele kuće s Trumpom unutra, ali to ide i dalje.
Dvije strane se sukobljavaju oko osnovnih principa, dovodeći u pitanje zajedničke vrijednosti i pristup svijetu koji je definirao odnose Europe i Washingtona od 1940-ih. "U ranijim razmimoilaženja oni se nisu slagali oko načina za postizanje cilja", kaže Charles Kupchan, koji je bio zadužen za praćenje europske politike u Nacionalnom sigurnosnom vijeću u Obaminoj administraciji.
"Ovo je prvi put da se razmimoilaze oko ciljeva", kazao je. Europski državnici Trumpom su bili zabrinuti još od dana njegove kandidature za predsjedničke izbore, kada je propitivao NATO savez i bunio se protiv onoga što je nazivao nepoštenom trgovinom europskih zemalja. No, tijekom prve godine njega u uredu ipak je po EU vladao osjećaj olakšanja da njegovi postupci nisu slijedili njegovu retoriku.
A onda se dojam normalnosti raspao nakon poruka potpredsjednika Mikea Pencea, ministra obrane Jamesa Mattisa, pa i bivšeg državnog tajnika Rexa Tillersona i bivšeg savjetnika za nacionalnu sigurnost H. R. McMastera. Orijentacija administracije, ispostavilo se, odlaskom Tillersona i McMastera postala je još i agresivnija. Europljani, koji sada rade na krpanju iranskog nuklearnog sporazuma, ostali su, kažu, zatečeni Trumpovim naglim povlačenjem iz sporazuma i uvođenjem ekonomskih sankcija Teheranu, sve to unatoč tome što se Iran potpuno pridržavao uvjeta iz sporazuma iz 2015.
"S ovakvim prijateljima, kome trebaju neprijatelji?", napisao je na Twitteru prije nekoliko dana predsjednik Vijeća Europe Donald Tusk. Julianne Smith, koja je potpredsjedniku Joe Bidenu u njegovo vrijeme bila zamjenica savjetnika za nacionalnu sigurnost, a sada je među vodećim ljudima u Centru za novu američku sigurnost, kaže da se europski saveznici osjećaju izdanima i da su gnjevni. "Neki od njih sada već drže posmrtna slova odnosima SAD-a i EU-a", kazala je.
U četvrtak su državnici Velike Britanije, Njemačke i Francuske istaknuli svoju potpunu odlučnost da se i dalje pridržavaju sporazuma s Iranom i obećali su da će nastaviti raditi s preostalim sudionicima sporazuma kako bi ga držali na životu. To su poručili jedan dan nakon samita EU-a o tome da se sporazum zaštiti unatoč povlačenju SAD-a. Europa se, čini se, priprema na još dramatičnije poteze protiv onoga što mnogi državnici vide kao jednostrani američki pokušaj da usmjeri cijelu svjetsku diplomaciju.
Predsjednik EK Jean-Claude Juncker kazao je da će Bruxelles u petak početi aktivirati mjere kojima će štititi europske kompanije od udara američkih sankcija zbog poslovanja s Iranom. Takve mjere aktivirale su se već i u 1990-ima kao odgovor na sankcije SAD-a Kubi i drugim zemljama, ali zapravo nikada nije bilo potrebe da se i primijene. Juncker je rekao i to da će Europska investicijska banka biti na raspolaganju kako bi pružila podršku europskim investicijama u Iranu.
Trump prijeti europskom vanjskopolitičkom suverenitetu, rekao je bivši švedski premijer i ministar vanjskih poslova Carl Bildt na konferenciji u petak. Europa je posebna ljutita i zbog toga što Trump, dok pravi probleme oko nastavka poštivanja ugovora s Iranom, istodobno navodno obećava kineskim tele-operaterima poslove, unatoč tome što su te tvrtke godinama kršile režim sankcija tako što su poslovale s Iranom. "Iranski sporazum je kap koja je prelila čašu", komentirao je Kupchan.
"Za razliku od Pariškog sporazuma, kada su Europljani naprosto rekli: 'Mi ćemo ostati', ovdje je slučaj da podrška Iranu znači postavljanje Europe protiv SAD-a", kazao je. Sukob oko Irana došao je u vrijeme kad su EU i SAD od mogućeg trgovinskog rata udaljeni samo nekoliko tjedana. To je nevjerojatno stanje, jer su Washington i Bruxelles prije samo dvije godine bili u intenzivnom pripremanju sporazuma o slobodnoj trgovini koji je sada na umoru.
Nastavak na sljedećoj stranici...
Predsjednik i mnogi njegovi ljudi uporno su napadali europske trgovačke običaje i prijetili su da će uvesti dodatne tarife na niz europskih proizvoda. Ovog proljeća Trumpova administracija uvela je visoke carine na uvoz čelika i aluminija iz niza zemalja, uključujući i iz nekih NATO-ovih članica. Trump je za EU uveo odgodu do 1. lipnja, no dogovor se ne nazire. Trump, zapravo, posebno napada Njemačku, tražeći od nje da povuče svoju podršku velikom energetskom projektu Rusije, i to kao uvjet za stalno izuzeće od carina na čelik.
Trump čak prijeti i europskim tvrtkama koje sudjeluju u tom projektu. U međuvremenu Europa kopa rovove. U četvrtak Emmanuel Macron rekao je da ne može biti ozbiljnih bilateralnih razgovora sve dok Washington ne da Europi stalno izuzeće od carina na čelik. A i Bruxelles priprema vlastite protuudare carinama u vrijednostima od milijardi dolara na kultne marke američkog izvoza poput Levi's traperica ili Harley-Davidsona.
Veleposlanik EU-a u SAD-u David O'Sullivan rekao je za FP da je EU ta koja nastoji sklapati nove sporazume diljem svijeta. "Mi smo oni koji otvaraju nova tržišta. Mi smo oni koji će biti u središtu najveće mreže slobodne trgovine koju je svijet ikada vidio." Sa svojim fiksacijama na kvote i deficite u trgovini, te fokusiranjem na stare industrije poput čelika i automobila, Trumpova administracija slijedi mentalitet koji je doveo do protekcionizma u 1930-ima, rekao je O'Sullivan.
"Ne vidimo kako bismo mogli izbjeći sukob u trgovini sa SAD-om", kazao je. Sukob oko trgovine ne odnosi se samo na čelik, viski ili BMW-ove automobile, nego na prirodu svjetske ekonomske arhitekture koju je SAD pomogao graditi na ruševinama Drugog svjetskog rata. A čak i unatoč ovakvom sukobu, SAD i EU još uvijek imaju zajednički interes u suzbijanju kineskih trgovačkih praksa koje su kršenje pravila Svjetske trgovinske organizacije. Primjerice, dampinške cijene svega, od čelika o solarne energije.
U takvom stanju Trumpova administracija trpa tržišnu ekonomiju EU-a u isti koš s kineskim državnim kapitalizmom i na oboje primjenjuje istu žestoku retoriku. Riječ je o izjavi američkog ministra za trgovinu Wilbura Rossa iz ovog tjedna po kojem su "i Kina i EU daleko protekcionistički pozicionirane od SAD-a". Smith, bivša službenica iz Obamine administracije, kazala je da sve to skupa razbija veze koje su branile i izgrađivale svjetski poredak dulje od 70 godina.
Ona je rekla da je u Obaminom uredu naučila da je predsjednikov prvi telefonski poziv u slučaju krize skoro uvijek bio prema Londonu, Parizu ili Berlinu. To je vrijedilo čak i u mračnim danima nakon američke invazije na Irak. Unatoč gorkim osjećajima oko tog rata, takvo se raspoloženje nije širilo na druga pitanja, nije odražavalo promjenu u sveukupnoj filozofiji. "Ovo sad je gore od tog stanja, a može postati i prokleto puno gore", kazala je Smith.
Ako se tradicionalni saveznici definitivno raziđu, oni kojima će to koristiti bit će Rusija i Kina. Obje zemlje imat će puno lakši posao u prekrajanju svjetskog poretka. "Putin se osjeća privremenim pobjednikom ovakve nove situacije", kazao je Norbert Röttgen, predsjednik vanjskopolitičkog odbora u Bundestagu za Financial Times.
"On čak ne može sasvim vjerovati koliko je imao sreće." A nije sasvim niti sigurno da će novi američki predsjednik biti u stanju popraviti štetu, kaže Kupchan, jer populističke struje postoje s obje strane Atlantika koje se protive suzbijanju nacionalizama, liberalnoj demokraciji, ljudskim pravima, većem ekonomskom povezivanju.