Malo riječi u hrvatskom jeziku ima tako negativne konotacije kao "pretvorba i privatizacija". Praktički nitko više ne sumnja da su hrvatske društvene kompanije preko noći postale privatno vlasništvo u poprilično sumnjivim okolnostima.

Za gospodarski divlji zapad početkom devedesetih godina dobrim dijelom odgovoran je i Miroslav Kutle, nepravomoćno oslobođen na Županijskom sudu u Dubrovniku optužbi za poticanja na zlouporabu položaja i ovlasti, odnosno oslobođen je u aferi Dubrovačka banka kada je bio optužen da si je još 1997. godine priskrbio 5,1 milijun dolara od kredita koji je odobren Globus Holdingu, a novcem je zapravo plaćen Kutlin privatni kredit.

Posebno je zanimljivo da je prije nekoliko godina, u gotovo identičnim uvjetima, nepravomoćno osuđen na tri i pol godine zatvora, a trebalo mu je i uzeti oko 5,1 milijun dolara. 

"Uhitili bi me i da sam krivo prešao zebru"

Miroslav Kutle, čovjek zaslužan što Hrvati pojam tajkuna povezuju s nezakonitostima, malverzacijama i gospodarskim kriminalom, rodio se u Širokom Brijegu. Njegova rodna kuća, rodna kuća tajkuna koji se obogatio u pretvorbenoj pljački Hrvatske je potpuno zapuštena.

Svila i kadifa Ovo su dvorci naših tajkuna, tu žive kao kraljevi

Krov samo što se ne uruši, a derutna građevina izgleda kao da je jedva preživjela granatiranje. Promatrana iz određenog kuta, izgleda kao kuća iz bajke o Ivici i Marici ili Crvenkapici i vuku...  

Očito je da Kutle ni u vrijeme kad je mogao puno spokojnije spavati nije mnogo mario za rodni dom. Doduše, zadnjih petnaestak godina on je stalno bio na rubu sukoba sa zakonom. Njegove malverzacije s Gradskim podrumom u Zagrebu počeo je, još davne 1994. godine, istraživati Tomislav Karamarko, ali je Kutle tada bio jači pa je Karamarko mora podviti rep i otići.

Kasnije će Kutle govoriti da je to zapravo bio politički montiran proces, a krivit će i HNB i Matešu i Jarnjaka. Pročitajte samo jedan dio njegovog razgovora za Večernji iz 2011. godine. 

"Iza pokretanja procesa Gradski podrum stoji Ivan Jarnjak, koji je tada isto bio jedan od pretendenata na naslijeđe Franje Tuđmana. On me tada svrstao u pripadnika nekakve Pašalićeve skupine i obavio posao. I sve je krenulo neprofesionalnim prikupljanjem podataka. No, bilo je to 1997., kada je u tužiteljstvu još prevladavala struka, pa nitko to nije želio ozbiljno shvatiti i procesuirati. Tek dolaskom Radovana Ortynskog, koji je bio nekakav glasnogovornik te političke struje, a na kraju i nečasno otpušten državni odvjetnik, on je mimo struke i stava stručnog kolegija bio pokrenuo kaznenu prijavu protiv mene za Gradski podrum, potom i za Tisak, Dalmu. Taj slučaj Dalma niti nakon 12 godina nitko nije uspio shvatiti, pa još nijedna rasprava nije održana!

Dakle, zna se točno koji su to ljudi., a bilo bi vjerojatno zanimljivo pogledati transkripte s Pantovčaka između Tuđmana, Jarnjaka i Pašalića, na kojemu Tuđman pita zašto me progone. Promjenom vlasti 2000., oni su me nakon nekoliko dana uhitili. Držali su me u pritvoru 15 mjeseci, a da nitko nikada u medijima nije pitao zbog čega. Uhitili su me kao poticatelja ljudi, navodnih izvršitelja koji su bili na slobodi, a koji nikada nisu potvrdili da sam ih poticao na kriminal. I kao poticatelja na nešto što uopće nije kazneno djelo. 

Uhitili bi me, bez obzira, makar i zbog toga što sam prešao zebru na krivom mjestu. Krenuli su procesi, skandalozna presuda pala na drugostupanjskom sudu te je određeno suđenje pred novim vijećem koje nikada nije nastavljeno. Posebno interesantno da je u slučaju Tisak nakon godinu i pol dana izuzeta je i sutkinja, što je velika rijetkost. Uzeli su jednu mladu sutkinju, a isti tužitelj koji je sjedio u sudnici u tom procesu imao je istodobno i kaznenu prijavu protiv te sutkinje. I kako je onda ona mogla postupati u sudnici. U nastavku izabrala je vještaka koji je bio podoban i u vrijeme službe državne bezbjednosti u vrijeme Jugoslavije, koji je bio podoban i u suđenju Fikretu Abdiću.

Taj vještak je Mirta Tomljanović. Temeljem njezina vještačenja su me i držali u pritvoru. A pazi čuda, od stotinu vještaka u Hrvatskoj izabrana je baš ona i u mom suđenju za Gradski podrum. Takva ekskluziva trebala bi biti svakome sumnjiva. Već tada, u spisu je moja obrana uložila nalaz drugog vještaka koji je potpuno pobio nalaz M. Tomljanović. Dolaskom u Sarajevo moji odvjetnici su tražili ekspertizu Ekonomskog instituta, koji posjeduje međunarodnu licencu i koji su u potpunosti ismijali spomenute nalaze."

Za plasiranje informacija krivio je Feral Tribune

Kasnije je Kutle osuđen na dvije godine i osam mjeseci zatvora zbog Gradskih podruma da bi Miroslav, ne budi mu teško, spakirao stvari, čvrsto stisnuo šešir i otišao u domovinu, Bosnu i Hercegovinu. Pokazavši vrhunsku hrabrost, Kutle je lijepo otišao u najmiliju državu ljudima koji ne vjeruju u hrvatsko pravosuđe kao što su Zdravko Mamić, pa Branimir Glavaš ili osramoćeni liječnik Ognjen Šimić koji je izgubio liječniku licencu zbog primanja mita.

Prvi milijun Tajne milijuna: Kako su se obogatili najbogatiji Hrvati

Iz oaze poštenja i poštenog suđenja, kakva je Bosna i Hercegovina, Kutle je na sva usta kritizirao i medije i političare i državu. Kad bi ga priupitali zar nije imao previše kompanija u svom vlasništvu, on je odgovarao:

"Tko tu tezu plasira? Anarhistički odjeljak koji se izdvaja iz Slobodne Dalmacije i osniva Feral, cijela ekipa koju je tada financirao Soros, oni plasiraju teze koje je kasnije Stjepan Mesić koristio u kampanji i tvrdio da ja imam vlasništvo nad više od 170 tvrtki".

Ustvrdio je on, u istom razgovoru za Večernji, da je imao i previše sudskih procesa, kad već nije imao previše firmi:

"U najžešćem periodu protiv mene i stotinjak ljudi iz mog sustava bilo je pokrenuto više od 20 procesa. Vi sada u Hrvatskoj raščišćavate s ljudima koji su zlorabili s upravljanjem državnim novcem, a sa mnom su raščišćavali zbog toga jer sam svojim novcem kreditirao druge svoje tvrtke. Utužuju me da sam kao 100-postotni vlasnik obeštetio svoje tvrtke zato jer sam jeftinije kupio dionice, a prodao ih skuplje. Pa je li logično da me se sada tereti za nešto što se dogodilo prije 19 godina, a da se proces vodi već 13 godina i da se na tom procesu izmijenilo 4-5 sudaca koji svi bježe od toga predmeta".

Sad imaju sve Hrvatski tajkuni: Nekad su živjeli u straćarama

Ali ovdje je prikladan njegov citat iz vremena kad je Globus grupa pod njegovim vodstvom bila alfa i omega hrvatskog gospodarstva kad se usporedio s biciklom: "Ako stanem, padam!".

Tako se on odnosi i prema sudskim procesima, sve dok je neki proces u toku, on neće morati odslužiti kaznu. Kad kazna postane pravomoćna otići će u Bosnu i Hercegovinu i tamo sjesti na jedan drugi pravosudni bicikl. Kao što je to uradio s aferom Gradski Podrumi.

Osuđen je na dvije godine i osam mjeseci zatvora, Bosni i Hercegovini je ustupljen Kutlin progon, a BiH je presudu promptno poništila zato što tamošnje zakonodavstvo ne poznaje takvo kazneno djelo. Kutle je osuđen zato što je njegova Globus Grupa nezakonito stekla više od milijun kuna u dionicama Gradskog podruma.

Kutlu, vjerujemo, nije previše briga kakvu kaznu će mu dosuditi hrvatsko pravosuđe. Novi život u susjedstvu već ima, zarađene milijune mu nitko ne može oduzeti, a i pitanje je kada će dočekati pravomoćni epilog svih silnih procesa koji se vode protiv njega.

Bio je vlasnik Splita, omiljeni Tuđmanov oligarh

Kutle je na vrhuncu moći bio početkom druge polovice devedesetih. Prozvan je omiljenim Tuđmanovim tajkunom i tada je, kako su naveli oni koji su uspjeli izbrojati, bio vlasnik oko 170 tvrtki. Bio je vlasnik novinskih trafika, gradskih podruma, restorana, trgovačkih lanaca, hotela i novina. Kutle je bio vladar Splita, iako, kako je primjetio vrijedni kroničar Splita Jurica Pavičić, u tom gradu nikada nije živio. 

Bogata Hrvatska 200 obitelji koje imaju Hrvatsku i kako su se obogatile

Oko 1997./1998. - Miroslav Kutle bio je praktički vlasnik srednje Dalmacije. Osvajanje Splita počeo je 1993. godine kada je privatizirao Slobodnu Dalmaciju, nakon što je slomio sedmodnevni štrajk. U idućih nekoliko godina, Kutle je kupio tri najveće lokalne trgovačke tvrtke, sve gradske robne kuće, lokalni TV, lokalni radio i kaštelanske hotele, a bio je na najboljem putu da privatizira i Hajduk, čime bi se domogao parcele Starog placa. 

Koliko je Kutlina moć bila razgranata po Splitu govori i podatak na kojeg podsjeća Pavičić: splitska vlast zajedno s gradonačelnikom duže je vrijeme bila smještena na najgornjem katu Kutlinog trgovačkog centra Koteks. Kutle je osim po vladanju Splitom bio poznat i po tome što je iza njega ostajala spaljena zemlja. Gdje god se pojavio kao kupac ili vlasnik sve je propalo, iza njega su ostale propale tvrtke, radnici bez posla i kompanije iz kojih je nestao novac.

Godinama je bio nedodirljiv, a sva njegova moć nestala je kao i u kasnije nekim drugim slučajevima, s nekim drugim ljudima (recimo Todorić). Kutle naime nije znao stati, previše je htio i takav kakav je postao, postao je preveliki teret za HDZ. Tuđman i HDZ su ga stvorili i isto tako ga je HDZ i srušio. Izbacili su ga iz stranke, dekretom mu oduzeli Slobodnu Dalmaciju, a poslovno carstvo mu se srušilo u prah i pepeo.

Protiv njega je podignuto 11 optužnica, završio je u pritvoru, vukao se godinama po sudovima sve dok dan uoči presude za privatizaciju zagrebačkih Gradskih podruma nije utekao u BiH, gdje živi i danas. Za njim su u Hrvatskoj ostali pravomoćna presuda, deseci upropaštenih poduzeća, te tisuće ljudi bez posla i novcaa. Kutle je otišao, pitanje je hoće li se ikada vratiti, ali ono što znamo je da će ostati upamćen kao najveća propast od tajkuna iz devedestih.