Probajte pitati Sigurnosno obavještajnu agenciju, oni bi možda mogli imati sve te podatke o zaposlenima, sasvim dobronamjerno nam je savjetovao jedan od brojnih službenika s kojima smo razgovarali pokušavajući doći do podatka o broju zaposlenih koji direktno ovise o politici i vezani su za javni sektor.

Poruka da bi SOA, koja se bavi zaštitom nacionalne sigurnosti, mogla imati sve na jednome mjestu možda i najbolje ilustrira džumbus koji vlada u podacima, registrima i nadležnostima javne uprave. Jer kontaktirali smo i Ministarstvo uprave, Ministarstvo financija, Ministarstvo državne imovine, Udrugu gradova, Udrugu općina, Zajednicu županija, zavirili u registre proračunskih korisnika, izvanproračunskih korisika, izvješća, zvali znanstvenike... Ali konačnog i jasnog odgovora nema.

'Lex šerif' Lokalni će šerifi moći trošiti baš kako žele

A pitanje bi trebalo biti jednostavno za uređenu državu. Koliko točno zaposlenih je u državnim tijelima, ustanovama, agencijama i tvrtkama, a koliko u gradovima, općinama i županijama te tvrtkama, ustanovama i ostalim tijelima koja su ona osnovala? Svi oni čine ono što nazivamo kolokvijalno "država" u najširem smislu i trebali bi imati jednu glavnu svrhu - biti na usluzi svim građanima.

Međutim, građana je sve manje. Prema posljednjim podacima, nešto više od četiri milijuna stanovnika, ali realnije i ispod četiri milijuna. A to je 300.000 ljudi manje nego 2011. Istodobno, prema podacima koje smo uspjeli prikupiti, taj najširi državni sektor se nije smanjio. Novi zakon o sustavu državne uprave koji je upravo predložio ministar uprave Lovro Kuščević neće donijeti nikakva značajna poboljšanja, nego će omogućiti novo zapošljavanje podobnih.

Samo prema procjenama, jer jedinstveni točni podatak ne postoji, za državu je vezano više od 400.000 zaposlenih. A u Hrvatskoj je zaposleno 1,39 milijuna građana. Dakle, oko 30 posto zaposlenih ovisi o državi, a samim time i u velikoj mjeri o politici. A o njihovu poslu još ovise i njihove obitelji.

Profesor Boris Podobnik je u nedavnom razgovoru za Express opisao zašto mala grupa uhljeba u javnom sektoru može ipak blokirati i većinu promjena te zašto Hrvatska zaostaje u bilo kakvim reformama, ali i zašto Hrvati ne prosvjeduju te se ne bune. I on je procijenio da je u najširem sektoru oko 35 posto zaposlenih.

"Pa mnogi od tih poslova koje su stranke stvorile za svoje uhljebe su fiktivni i ti zaposlenici imaju pregršt slobodnog vremena za rad za svoju stranku. Oni su najčešće zaštićeni kao lički medvjedi, i to po dvije osnove: prvo ih štite stranke, a zatim i sindikati, jer sindikate ne zanima koliko je netko koristan ili potreban društvu. Pa kad se uhljebi izbore za svoje veće plaće i veća prava, te iste veće plaće i prava dobije i kvalitetni dio javnog sektora, pa loš i dobar dio javnog sektora odjednom imaju isti interes, a to je zaštita svoje pozicije i cijelog javnog sektora. Usput, dobar dio javnog sektora osjeća i strah da bi rezovi koji bi doveli do otpuštanja prije pogodili kvalitetni dio javnog sektora nego one koji su stranački vojnici, a ti strahovi imaju i opravdanje. Stoga najčešće javni sektor diše kao jedan. Njima, a ima ih oko 35% među svim zaposlenicima, treba priključiti i kvaziprivatni sektor, dakle one radnike u privatnom sektoru koji poslove dobivaju samo od poslovanja s državom. Takvih nije malo u privatnom sektoru, a oni zajedno s javnim sektorom čine možda i većinu svih zaposlenih. Tu imate i brakove u kojima je samo jedan od supružnika u javnom sektoru. Tad onaj drugi supružnik, premda u privatnom sektoru, ne pokazuje želju za prosvjedima i promjenama jer su jedna primanja u obitelji sigurna, ona iz javnog sektora. Tu su još i umirovljenici, na koje najviše preko medija mogu utjecati oni koji imaju najveću moć, a to je, čini se, javni sektor. Dakle, malena grupa uhljeba može okupiti većinu i ta većina zbog dominantnih uhljeba ne želi promjene", secirao je hrvatsku političko-društvenu scenu Podobnik.

Kolumna Ženska glavo! Kad ćeš naučiti gdje ti je mjesto?

Prema jedinom, centraliziranom i javno dostupnom registru koji je napravio Ured povjerenice za informiranje, u Hrvatskoj postoji nevjerojatnih 5797 tijela javne vlasti. Ured je zbrojio one koji su obveznici Zakona o pravu na pristup informacijama i dao adrese gdje se građani mogu obratiti. Naravno, tu nema broja zaposlenih, jer to nije posao povjerenika, ali i taj registar otkriva nevjerojatnu mrežu tvrtki, ustanova, agencija, ministarstava, turističkih zajednica, privatnih tijela s javnim ovlastima...

Njih čak 1280 je osnovala država, a uz ministarstva, tu su i tvrtke, ustanove te agencije. Tu je i dodatno 3671 tijelo koje su osnovali gradovi, općine i županije, a među njima su od škola, vrtića i bolnica pa do tvrtki za koje nitko nije čuo ili su potpuno nefunkcionalne i godinama nisu uspjele obaviti svoj cilj zbog kojih su osnovane. Primjerice, Ustanova Dječje selo iz Baške Vode ima ravnatelja koji prima godišnju plaću od 130.000 kuna bruto, a u biti vodi nefunkcionalnu ruševinu oko koje se spore grad ili država.

Državna revizija je prije dvije godine pronašla niz lokalnih tvrtki s jednim ili nekoliko zaposlenih na koje se troši javni novac, a nisu napravili ništa. Takvi su, primjerice, i Terme Zagreb, tvrtka koja je bila osnovana za jedan projekt, godinama je ravnateljica primala plaću, a projekt nisu napravili. Tu je i skijalište Bijela kosa, centri za gospodarenje otpadom za koje se godinama pripremaju projekti...

Koliko ljudi tu točno radi? E to je nemoguća misija. Zapinje se na svakom koraku i jasno je da je svakoj vlasti dosad odgovaralo da se točan broj ne zna. Prema podacima Ministarstva uprave, za one koji primaju plaću iz proračuna, za državu radi 235.391 osoba. Ali to je daleko od potpunog. Primjerice, u tom sustavu još nije Ministarstvo obrane. A oni imaju 17.000 zaposlenih i ove godine će ih povećati za 900.

Zbog silne promjene metodologije, podaci nisu usporedivi s onima od, primjerice, pet godina pa javnost koja sve plaća ne može pratiti koliko se dodatnih ljudi zapošljava. U tim podacima nema ni agencija koje su državne, ali se ne financiraju iz proračuna, nego je država privatnicima odredila da moraju plaćati njihove usluge.

Nastavak na sljedećoj stranici...

Primjerice HAKOM, koji nadzire tržište telekomunikacija, željeznice i pošte te ima 184 zaposlena. Ali to je tek početak.

Koliko ljudi radi u državnim tvrtkama? Kaže izvješće Ministarstva državne imovine - 43.316 ljudi. I taj broj je porastao za više od 3000 ljudi u odnosu na 2016. godinu. Ali pazite sad, kad su, primjerice, Hrvatske autoceste osnovale tvrtku HAC-ONC s više od 2000 zaposlenih, oni nisu bili dio te statistike. Jer službeno, u tim tvrtkama nema država većinski udio, premda su ih osnovale tvrtke kojima je država većinski vlasnik!

Nisu ušli ni svi zaposleni u državnim tvrtkama. Primjerice, gotovo 3500 zaposlenih Fine ne vodi statistika Ministarstva državne imovine, a kako ih se ne plaća ni iz proračuna, nisu ni u toj statistici. Iz tog ministarstva potvrđuju da ni one strateške tvrtke nisu više obavezne dostaviti izvješća o zaposlenima, pa će javnost biti još manje upoznata kako se zapošljava u državnim tvrtkama. Ni zaposleni u nacionalnim parkovima nisu dio statistike.

Plenkijev izbor Novi ministri: Bogataši s imovinom po Crnoj Gori

Naravno, uz 28 milijardi kuna koji će ove godine otići na zaposlene iz proračuna nemoguće je dobiti koliko se troši na zaposlene u svim tim tvrtkama, zavodima, agencijama... Ni država ne vodi tu statistiku.

Ali pravi mrak slijedi kad se spustimo na razinu niže. Županije, gradovi i općine imali su, prema podacima Ministarstva uprave, 16.235 zaposlenih. To je oko 2000 više nego prije 10 godina, a lokalna uprava se pravda da je rast uzrokovan i javnim radovima, stručnim usavršavanjima i programima zapošljavanja koje je potakla državna vlast. Od ukupnog broja zaposlenih, čak 1322 je načelnika, gradonačelnika, župana i njihovih zamjenika. Na to troše oko dvije milijarde kuna godišnje. A tome treba dodati i 8354 vijećnika u lokalnim skupštinama i vijećima.

Ali 576 županija, gradova i općina osnovali su i 651 tvrtku te 2481 ustanovu. Zajednica županija, Udruga gradova i Udruga općina jednostavno nam nisu mogli reći koliko tu ljudi radi i koliko se troši na njihove plaće.

"Nemamo te podatke", jedinstveni je odgovor iz sve tri institucije.

Isto smo dobili i u ministarstvima. Nitko ne zna taj podatak. Radi se o čitavoj mreži koja je potpuno izvan očiju javnosti. Jedini rad na tu temu zaposlenih u javnoj upravi napravio je Ante Bajo s Instituta za javne financije prije deset godina. Tad je ustvrdio da samo u lokalnim ustanovama i komunalnim tvrtkama radi još 53.000 ljudi!

A u njih nisu bili uključeni lokalne tvrtke za nekretnine, organizaciju priredbi, tehnološki parkovi, oni koji prodaju plin, zaposleni u sajmovima, lokalnim radiotelevizijskim postajama... Već tad je Bajo rekao da je broj prevelik, da je potrebna učinkovitija organizacija, ali nitko ga nije poslušao...

"Svaka država bi trebala imati transparentne i dostupne sve podatke o zaposlenima i trošku. A svako novo zapošljavanje bi trebalo obrazložiti. Jasno je da nemamo efikasnu javnu upravu, da nam broj stanovnika pada i da ona ne obavlja kvalitetno svoje zadaće. Imamo previše državnih tijela, ali politika ništa ne mijenja", kaže Dubravka Jurlina Alibegović s Ekonomskog instituta, koja se okušala i kao ministrica uprave. Zalagala se za manju upravu, počela je objavljivati izvješća, ali sad se malo toga mijenja.

HDZ-ov ministar uprave Lovro Kuščević predložio je novi zakon o sustavu državne uprave. I rekao je da se bazira na tri načela: racionalizaciji, depolitizaciji i prepuštanju poslova nižim razinama uprave. Ukida se 20 ureda državne uprave i oni će biti pripojeni županijama koje ova Vlada neće micati niti provesti bilo kakav drugi teritorijalni preustroj.

Mazanje očiju Država daje 17,5 milijuna kuna, a zaradit će 95 milijuna

Ali Kuščević je u zakon ubacio dvije vrlo sporne, već viđene stvari. Depolitizaciju je najavio tako što će pomoćnici ministara, koje je dosad imenovala Vlada redom po stranačkoj liniji, biti birani na natječaju. I to zvuči kao napredak, samo dok se ne sjetimo da je isto probao Ivo Sanader i tako u biti samo politički imenovane pomoćnike prebacio natječajem na iste pozicije kako bi ih teže smijenili.

"Nema tu nikakve profesionalizacije. Više mora znati i proći testova teta u pisarnici nego taj rukovodeći državni službenik. Dok su svim službenicima osnova za prijam testovi, njima je razgovor s nadređenima. A to je ministar s kojim je već radio", kaže Siniša Kuhar iz Sindikata državnih i lokalnih službenika i namještenika.

I profesor upravnog prava Ivan Koprić smatra da se time neće postići nikakva profesionalizacija, nego da će se samo zacementirati postojeće stanje.

"Kušćević sad kopira Sanadera, pokazao se neinventivnim", kaže Koprić.

Ministar uprave je i u posljednji tren ubacio odredbu po kojoj će ministar sa sobom u kabinet moći dovesti suradnike, i to bez ikakvog natječaja i bez ikakvog imenovanja. To je pokušao već Zoran Milanović, ali je u konačnici Ustavni sud srušio tu odluku. Milanović je zaposlio oko 140 osoba, a Kuhar smatra da bi po ovim odredbama moglo doći još 100 do 200 ljudi, prvenstveno stranački podobnih, a ne stručnih. Oni će otići s ministrom.

"Stvara se prostor i za zapošljavanje trećeg ešalona stranačkih ljudi", kaže Kuhar.

"To će biti prava dvorska svita. Zapravo stranački poslužnici, mladi jurišnici, mladež i ostali junoši. Ukratko, to je napad na profesionalizam. I to je sporno jer je Ustav propisao da posao u javnoj službi mora biti jednako dostupan svima", zaključuje profesor Koprić.