Pakleni plan za Agrokor: Strvinarima sve, ostalima sića?
Dok su mjesecima Vlada, dobavljači i izvanredni povjerenik za Agrokor bili na jednoj strani u borbi protiv Ivice Todorića, već prvi obris nagodbe je pokazao golem razdor. Izgleda da se svi vraćaju u rovove, bit će to bitka poput one netom prije nego je Todorić otišao. Takav razvoj situcije u koncernu o kojem je dosad ovisilo hrvatsko gospodarstvo pokazuje da problem Agrokora nije još do kraja riješen, a da prave, teške posljedice tek treba očekivati.
Dobavljači su okrenuli leđa vladinu povjereniku Anti Ramljaku i njegovoj nagodbi iako će prije ili poslije morati s njim za stol. HDZ, koji se dosad zaklinjao da spašavaju gospodarstvo, sada dobavljačima poručuje da će morati pristati na ozbiljne otpise dugova. HNS, koji je nekada kritizirao Lex Agrokor, sada stišće HDZ da mora zaštiti dobavljače i mijenjati nagodbu.
Ivica Todorić u Londonu, optužen za izvlačenje 1,4 milijarde kuna, sada piše da je nagodba krunski dokaz kako se iz tvrtke žele izvući novci, dok njegovi partneri dižu tužbe vrijedne milijarde kuna protiv Agrokora. Dobavljači se zasad javno drže jedni uz druge, ali se u neformalnim razgovorima već vide pukotine i manjak solidarnosti... A konačni prijedlog nagodbe i izgleda budućeg Agrokora još nije niti predstavljen.
"Nacrt nagodbe je jedno veliko otrježnjenje. Hrvatski dobavljači su shvatili da je iluzija da je Lex Agrokor donesen da se zaštiti gospodarstvo i spriječi domino efekt preljevanja krize. Shvatili su i da ne postoji besplatan ručak. Dečki iz američkih fondova i banaka su im platili ručak i večeru, a onda su im pokazali cjenik i rekli da su obroci jako skupi", kaže konzultant Andrej Grubišić iz tvrtke Grubišić i partneri koji od samog početka prati krizu u Agrokoru i njezin rasplet.
Gdje je puklo između dobavljača, Ramljaka i Vlade? Kada je Ante Ramljak predstavio nagodbu koja bi trebala omogućiti nastavak poslovanja zdravih kompanija, model otpisa duga i promjenu modela vlasništva, nije do kraja pojasnio nekoliko važnih detalja. Svi su znali da su dugovi Agrokora 58 milijardi kuna, a vrijednost maksimalno 20 milijardi i da jednostavno nema novca za sve. Međutim, ključan je način pretvaranja dugova u suvlasništvo nad kompanijama i model otpis dugova.
Domaći dobavljači, koje sada predvodi Marin Pucar iz Podravke, ali i Marica Vidaković iz Kraša, čitavo vrijeme su se nadali dvjema stvarima. Vjerovali su da će morati otpisati 15 do 30 posto starih dugova. Nakon toga će uspjeti preuzeti ključne kompanije za ostatak duga, tako zadržati police Konzuma za svoje proizvode, ali i dobiti udjele u Jamnici, Ledu, Zvijezdi, PIK Vrbovcu, Vupiku, Agrolaguni, Belju...
S druge strane, banke će otpisati do 70 posto svojih dugova, pa će nekad hrvatske Todorićeve tvrtke ostati u hrvatskim (odnosno bankarskim) rukama i lagano kroz svoje poslovanje otplatiti ostatak duga. Upravo zato je osnovana i Koordinacija dobavljača koja je okupila sve velike, od Atlantic grupe, Podravke, Kraša, Francka, pa do moćnog Adrisa. "Ovo je dokaz da se dobro dobrim ne vraća", zavapila je Marica Vidaković u ime Kraša prije nego je poderala nacrt nagodbe.
Dobavljači ili barem dio onih glasnih, misle da su prevareni novim modelom koji je predložio Ramljak. Pogotovo jer sebe smatraju najvažnijom karikom koja je pomogla da dosadašnji dio krize Agrokor ipak preživi. Dobavljači su nastavili, unatoč milijardama kuna duga, upumpavati svoju robu u Konzum, a on im je zauzvrat redovno plaćao. Omogućili su svojim glasovima da se Agrokor zaduži po tzv. roll-up modelu za više od milijardu eura upravo kako bi i njima platio dio staroga duga, ali mogao im i dalje plaćati robu.
Uz obećanja politike o zaštiti hrvatskog gospodarstva, sve je izgledalo idilično. Ali Ramljakov model koji je predstavio je ipak nešto sasvim drugačije.
Pojednostavljeno, po tom modelu, koji su osmislili skupi američki savjetnici, dug prema svakoj tvrtki unutar Agrokora se tretira posebno. I to za svakog dobavljača. Primjerice, oni koji su poslovali s Konzumom morali bi izgubiti i 80 posto svoga duga jer tvrtka je prezadužena, u gubicima je i nema imovine za pokriti sav dug. Oni koji su poslovali s Jamnicom ili Zvijezdom, izgubili bi tek 20 do 30 posto svoga duga. I tako za svaku tvrtku posebno.
Većina dobavljača je poslovala upravo s Konzumum i i taj trgovački lanac je nagomilao dugove prema njima. A ti dugovi bi bili značajno prebrisani? Ne radi se tu samo o značajno većim gubicima za dobavljače, nego su očekivali koji bi bacili njihove matične tvrtke na koljena. Oni bi ulazili u suvlasništvo tvrtki u skladu s već otpisanim dugom. Ramljakova ideja je da se formira zasebni holding. U njega bi svih 5700 vjerovnika ušlo sukladno dugu koji imaju, a onda bi se ta struktura vlasništva prelila na zdrave tvrtke.
Hrvatski dobavljači time gube i drugu polugu na koju su računali. Njihovi udjeli bi bili značajno manji od onih koje su očekivali i puno raspršeniji.
Vjerojatno se svatko od njih vodi svojim računicama. Kako konačnog popisa i nagodbe nema, zasad se može pričati tek na općoj razini, konkretne brojke će tek biti predstavljene, ali već je jasno zašto dio dobavljača smatra da ih je Vlada prevarila. I veoma je zanimljivo to da dobavljači ne planiraju samo pritisak na Ramljaka. Vidaković je inače s njim u izvrsnim odnosima, on je radio i za Kraš i dugogodišnji su suradnici koji se svakodnevno čuju.
Ali sada se čini da je političkom pritisku izložena i Martina Dalić, koja je označena kao jedina osoba koja Ramljaku bezrezervno čuva poziciju. Kontakti su odmah uspostavljeni s HNS-om, koji je prvi reagirao, skoro kao oporbena stranka. Dok je Martina Dalić govorila da dobavljači moraju shvatiti da moraju otpisati dug i da su već dobili dio novca, čelnik HNS-a Ivan Vrdoljak je poručio da takva nagodba ne dolazi u obzir. I nakon njega je potpredsejdnik Vlade Predrag Štromar bio rezolutan.
"Nagodba se mora mijenjati i dobavljači moraju biti u ravnopravnoj ili boljoj poziciji od ostalih", rekao je Štromar. Tokom božićnih blagadana nastupilo je privremeno primirje, ali kako saznajemo, HNS ne odustaje od svoje pozicije. Zanimljivo je da će Most biti na istoj strani kao i HNS jer je njihov predsjednik kluba Miroslav Šimić i zaposlenik Kraša. SDP je dosad napadao HDZ zbog Lex Agrokora, pa će tako Plenković protiv sebe imati i partnere u Vladi i oporbu.
Udar ne ide bez razloga na Martinu Dalić koja je dovela Ramljaka u Agrokor, a s njim i svu silu savjetnika povezanih i s Borislavom Škegrom. Kako nam govore neki sugovornici iz HDZ-a, Dalić je već jedno određeno vrijeme na ledu i postoji mogućnost da je Plenković zamijeni. Upravo zbog krize u Agrokoru (a ne smije iskazati slabost nakon što je obranio Zdravka Marića i morao uvesti HNS u vladu), Plenković ju je ostavio na poziciji.
No, pitanje je kako će se postaviti Plenković ako zbog nje bude izložen prozivkama da uništava hrvatsko gospodarstvo i pogoduje bankama i fondovima. On je preuzeo Lex Agrokor kao jedan od najznačajnijh projekata ove Vlade i vezao ga za sebe. Zato će morati balansirati između različitih interesa jer i njemu pozicija u HDZ-u nije uklesana u kamenu. Tako da se u nacrtu nagodbe krije i moguće novo sjeme razdora i nestabilnosti u Vladi. Andrej Grubišić vjeruje da Vlada više ne može pomoći dobavljačima.
"Naši dobavljači su računali na pomoć visoke politike, no sada su shvatili da se moraju dogovarati s ostalim vjerovnicima. Osim onih kojima je Agrokor ostao dužan i bez obzira na što pristali, u ugovoru od milijardu eura kredita koji je osiguran roll up modelom je uglavljeno da se bez njihova pristanka ne može sklopiti nagodba", ističe Grubišić.
I tu dolazimo do famozne grupe kreditora predvođenih američkim fondom Knighthead koji su osigurali roll-up kredit. Ivica Todorić uporno tvrdi da on služi za izvlačenje novca i da je Agrokor prepušten njima. To i nije potpuna istina, ali činjenica je da oni prolaze najbolje. Prema nacrtu nagodbe, dugovi koje je nemoguće otplatiti ostat će u praznim tvrtkama, a imovina i dio otplativih dugova ide na zdrave sastavnice koncerna.
Te stare, prazne ljušture nekadašnjeg Agrokora će biti likvidirane, a s njima vjerojatno i više od polovice dugova od 58 milijardi kuna. Ali niti jedna lipa od milijarde eura koje su posudili ove godine kreditori za nastavak poslovanja i isplatu dijela starog duga. Kako se da iščitati iz nacrta nagodbe, tu grupu predvođenu Knightheadom uopće, za razliku od dobavljača, ne zanima da budu suvlasnici Agrokorovih tvrtki i da njima upravljaju. Oni imaju pravo naplate svog duga tkogod bio novi vlasnik tvrtke.
"Oni imaju idealnu poziciju u svim scenarijima. Jedna je da se novi holding odmah zaduži za milijardu eura i njih isplati, ali to je teško. Druga i najvjerojatnija je da se taj dug refinancira i onda isplaćuje po drugim uvjetima. Njima, za razliku od ostalih, ne smeta niti stečaj", kaže Grubišić.
Stečaj Knightheadu odgovara jer su se oni upisali na sve žigove, odnosno brandove Agrokora. Ali i na svu ostalu imovinu. Pojednostavljeno, ime i logotip Leda ili Konzuma ili Jamnice je njihovo. Oni ga mogu prodati, pa da recimo svoje proizvode pod jakim brandom Leda prodaje netko sasvim treći. No, vjerojatnije je da će i u slučaju stečaja, tvrtke nastaviti poslovati, a opet njima moraju vratiti dug, a svi ostali gube enormne novce.
Nastavak na sljedećoj stranici...
Gdje su tu domaće banke, ali i ruski Sberbank kojem Agrokor duguje 1,1 milijardu eura i koji se, izgleda, ipak odlučuje sudjelovati u nagodbi? Domaće banke su uglavnom osigurane nekretninama i to ih stavlja u znatno bolju poziciju i od Sberbanka i od dobavljača. Predloženim nacrtom nagodbe “po sistemu vodopada”, prvo bi novac odlazio za one koji su u roll-upu, zatim za osigurane banke, pa tek zatim za neosigurane dobavljače i Sberbank.
"Ako je vrijednost Agrokora 2,5 milijarde eura, milijarda ide kreditorima iz roll-upa. Još milijarda za osigurane vjerovnike u vrijednosti nekretnina. Dio osiguranih tražbina iznad vrijednosti nekretnina prelazi u neosigurani razred s dobavljačima i Sberbankom i svima njima ostaje tek 500 milijuna eura. Jasno je zato zašto toliko nezadovoljstvo i da svi neosigurani mogu računati tek na 25 posto svog duga", objašnjava Grubišić.
To nam potvrđuju i neki od dobavljača koji su ostali zatečeni nakon Ramljakove prezentacije. Osim što traži od njih da otpišu dio duga prema snazi, problem je i u dodatnih 180 milijuna eura. Taj dug je nastao prije stupanja na snagu Lex Agrokora, ali je dospijevao(morao se platiti) nakon stupanja na snagu zakona. Sada Ramljak kaže da će se on tretirati kao stari dug iako je trebao kao novi.
"Taj dug ne može biti stari. Ako bi prošao nacrt nagodbe s otpisima po kompanijama i da se graničnih 180 milijuna eura pretovori u stari dug, gubici su enormni jer su otpisi i viši od onoga što se govori u medijima", kaže nam taj sugovornik.
Dobavljači i izvanredna uprava su ukupani u rovove, no konzultant Grubišić ističe i važnu činjenicu da su dobavljači jedini sad već dobili do 250 milijuna eura staroga duga (svi zajedno), pa gubici i neće biti tako veliki. Nadalje, kaže da su sve ove godine, svi dobavljači poslovali s Agrokorom i sudjelovali u njegovu stvaranju, ali na tome i dobro zarađivali. To što Agrokor nije plaćao na vrijeme, kompenziralo se višim cijenama i sigurnim plasmanom roba.
"To su sve njihove poslovne odluke. Oni su svi dobro poslovali i nisu se orijentirali na izvoz oslanjanjući se na Agrokor", kaže Grubišić. On i među njima vidi različite pozicije jer Adris ili Atlantic grupa gledaju drugačije na Agrokor. Oni, naime, ne doživljavalju priču samo kao osiguranje polica za proizvode. Grubišić vjeruje i da će nagodba uspjeti zbog načina odlučivanja.
Moguće je da se banke (zbog toga što im također ne treba suvlasništvo u kompanijama), orjentiraju da si osiguraju otplatu duga, a dobavljačima ostave da restrukturiraju kompanije. Sve je to još u sferi nagađanaj i vidjet će se kako će se nagodba odviti, ali Grubišić je uvjeren da će nagodba na kraju ipak biti potpisana jer dobavljači koji se sada bune i nemaju previše izbora. Možda samo uspiju izboriti koji ustupak.
I u samom glasovanju o nagodbi, uglavljen je sustav odlučivanja koji omogućuje da tek oni s 20-ak milijardi kuna duga izglasaju cijelu nagodbu. Priznate tražbine (bez Sberbanka) sada su 41 milijardu, ali od toga odlučuju tek oni kojima se duguje 29 milijardi kuna jer potraživanja unutar koncerna nemaju pravo glasa. A od tih 29 milijardi, dovoljno je da ih podrži 67 posto i ona će biti izglasana. Banke i obvezničari vjerojatno imaju dovoljno snage da u toj priči pregaze dobavljače.
Plan nagodbe je javnosti predstavljen veoma kompliciranim riječnikom. Oko 149 zaposlenih u raznim savjetničkim timovima će na kraju ubrati (za upravljanje Agrokorom u Ramljakovo vrijeme) oko 500 milijuna kuna - ako nagodba bude uspješna! To je izuzetno visok iznos, a svaki mjesec na savjetnike odlazi 30-ak milijuna kuna.
"Nagodba nije ništa revolucionarno niti posebno. U biti se radi o zamjeni dugova za vlasništvo nad kompanijama. Do toga je mogao doći i svaki stečajni upravitelj. Kada Lex Agrokor istekne, Ramljak će otići, otići će i skupi savjetnici izvan zemlje, ali problemi Agrokora će i dalje ostati u zemlji", zaključuje Grubišić.
U zemlji zasad nije niti Ivica Todorić koji napada vladu da su mu uništili tvrtku. Međutim, Dubravko Grgić, vlasnik koncerna Agram kojeg zovu i kralj osiguranja čini se igra za njega. Grgić je pokrenuo tužbe protiv Agrokora i Knightheada vrijedne više od 28 milijardi kuna. Grgić je posuđivao novce Todoriću, međusobno su poslovali preko Kreditne banke, a kada je kriza počela, tvrtke iz Grgićevog koncerna su naglo počele povećavati udjele u nekad Todorićevim tvtkama.
Ispostavilo se da je imao specijalne ugovore, pa je svoje dugove Grgić zamijenio za udjele u Belju, Agrolaguni, Vupiku... No, sada su ti udjeli bezvrijedni ako prođe nacrt nagodbe. Kao i Todoriću, i svim ostalima koji su na bruzi ulagali u Agrokorove tvrtke, Grgić se može pozdraviti sa svojim ulaganjima i posudbama.
Umjesto njih novi će vlasnici biti vjerovnici, ali po modelu koji smo ranije opisali. Grgiću i manjinskim dioničarima, pa čak i Todoriću nije preostalo ništa drugo nego tužiti, ali stručnjaci smatraju da je promašeno tvrditi da trebaju dobiti odštetu jer navodno nisu znali za ogromna jamstva za dugove. Osim ako se pokušavaju opravdati pred investicijskom javnosti i svojim vlasnicima da su nešto poduzeli. I uvijek mogu tužiti državu jer je donijela Lex Agrokor.