Uvjeti Mosta za pregovore s HDZ-om na prvi pogled se čine pomalo i benigni. Upravo je to bila i intencija mostovaca. Cijelo vrijeme su ponavljali: ovo je tek mali doprinos, to je tek 20 posto onoga što su SDP i HDZ obećavali.

Mostovci su, ukratko, dovoljno općenito u sedam uvjeta ipak upakirali puno više toga nego što se vidi površnim čitanjem.

Kao i da je namjerno ostavljen uvjet o gospodarskom pojasu u moru, o kojem će se provesti rasprava, da bi druge stvari prošle u tišini. 

Prava mala izborna revolucija krije se iza uvjeta da svaki birač na izbornoj listi može izabrati tri zastupnika.

Uz to je suhoparno dodano: “Most se zalaže za uvođenje preferencijalnog glasanja, tj. za uvođenje zatvorenih neblokiranih lista”.

I ta je rečenica prošla potpuno nezapaženo iako bi radikalno promijenila način izbora.

Ukratko, sličan model je predlagala Željka Markić prije dvije godine, ali u znatno razrađenijoj varijanti.

Incijativa U ime obitelji predlagala je slično, tri preferencijalna glasa, zabranu predizbornih koalicija, da cijela Hrvatska bude jedna izborna jedinica i da se prag za prelazak liste u Sabor spusti s pet na tri posto. 

Za Most, točnije - za neke njegove članove, poput Ivice Relkovića, savjetnika Bože Petrova, često su govorili da je dio iste konzervativne struje. I Petrov i Nikola Grmoja nekad su bili u Hrastu, preteči pokreta U ime obitelji.

Pred izbore su mostovci radili na promjeni tog imidža, međutim ideja s promjenama izbornog sustava ima isti temelj kao ona Markićkina.

Podsjetimo, referendum o izbornom pitanju na tu temu pao je samo zbog nedostatka nekoliko tisuća potpisa. 

Referendum zajednički nisu podržali niti HDZ Tomislava Karamarka niti SDP Zorana Milanovića.

Bit novog Mostova prijedloga je “zatvorenim, neblokiranim listama” i na mala vrata ostvariti cilj koji je imala Markić: birati ljude, srušiti moć stranačkih šefova i dokinuti predizborne koalicije. 

Kako smo dobili potvrdu iz Mosta, zatvorene, neblokirane liste u biti znače da bi bilo nevažno koji je redni broj kandidata na listi.

Podsjetimo, sad kandidati ulaze u Sabor prema poretku na listi, a samo jedan može ući na temelju preferencijalnih glasova i preskočiti poredak koji su postavile stranke i šefovi. 

Prema Mostovu prijedlogu, ulazili bi kandidati po poretku sastavljenom na osnovi dobivenih preferencijalnih glasova. Dakle, birač može zaokružiti troje kandidata, a ako na listi treba proći, recimo, pet ili osam kandidata, oni bi išli prema dobivenim glasovima.

"S tim nema nikakve potrebe zabranjivati predizborne koalicije, one bi same po sebi postale besmislene. Ne bi šef najjače stranke dopustio da mu prođu neki kandidati malih partnera. Osim toga, glavni cilj je razbiti moć stranačkih šefova koji slažu liste, a u Sabor dobiti ljude koji bi se brinuli za svoj kraj. Time bi se povećala i konkurencija među kandidatima i motivirali birači", objašnjava nam sugovornik ciljeve Mosta.

No i oni su svjesni da će HDZ to teže prihvatiti jer bi toj stranci bila poremećena stroga stranačka hijerarhija. Unatoč tome, Most će na tome inzistirati, a novi model još je podložan razradi.

Ipak, model puno više šteti SDP-u, koji nikad nije sam osvojio izbore. Bez predizborne koalicije bio bi osuđen na tavorenje u oporbi.

I na posljednjim izborima, u širokoj koaliciji, doživjeli su potop, a HDZ je trijumfirao izlazeći sam u većini izbornih jedinica. 

Za ovaj novi model još treba razraditi izborne pragove, hoće li nepravedne izborne jedinice ostati iste, ali cilj je jasan.

Ova izuzetno važna promjena prošla je nezapaženo, ali nije i jedina. 

Vrag je, kao i obično, u detalju. I uvjet Mosta da nijedan grad, općina ili županija ne smiju trošiti više od 15 posto svog novca na plaće zaposlenih u administraciji, čini se razumnim i lako provedivim, pa mu se nije pridavalo previše pažnje. 

Ali opet, na mala vrata se uvodi ono što je neuspješno i tek na razini ideje pokušao SDP: natjerati gradove i općine koje nemaju dovoljno novca da se spoje. 

Ne bi to bio njihov nestanak nego bi trebali imati zajedničke službe ako su već susjedi, primjerice - jedno komunalno poduzeće, a ne svatko svoje. 

Ili jednu službu za pravne poslove, protokol, imovinu i sl. Sad je propisano da lokalna uprava ne može trošiti više od 20 posto svojih prihoda na plaće. 

Ali ako to krše, nema sankcija. Most bi propisao da, ako troše više od 15 posto, ne mogu izglasati proračun. Pad proračuna znači nove izbore i pad vlasti koja ga je predložila u gradu, županiji ili općini. 

Pa onda lokalni čelnici ne bi imali izbora - morali bi spojiti službe i štedjeti ili otići s vlasti.

No i tu je velika zamka. HDZ je nedodirljivi vladar lokalne uprave, pogotovo u manjim mjestima. A upravo ona bi bila najviše pogođena ovom mjerom, kao i HDZ-ove utvrde - županije.

Zato će se na ova dva uvjeta puno više lomiti suradnja buduće vlade. U HDZ-u su svjesni i da će s drugim uvjetima, poput smanjenja plaća zastupnicima, ali i novca političkim strankama, izgubiti, pa se i tu mogu očekivati žešći pregovori.

Ukidanje povlastice svim dužnosnicima da imaju punu plaću šest mjeseci nakon prestanka rada i šest mjeseci pola plaće također zadire u osobne interese svakog zastupnika. 

A to će se na kraju pokazati puno većim problemom nego, primjerice, izmjene Ovršnog zakona, koji bi ublažio ovrhe nad prvom nekretninom, puštanje revizije u poslovne knjige HNB-a ili zabrana kandidiranja onima koji su pod optužnicama.