Zvone Boban vraća se u Dinamo nakon svih tih godina i sva je prilika da je ostala samo formalnost pa da legendarni kapetan Vatrenih zasjedne u fotelju šefa uprave maksimirskoga kluba. To je za njega lako, ima autoritet i dolazi raditi ono što najbolje zna, makar se prvo desetljeće nakon što se umirovio Boban zapravo najmanje bavio nogometom. Ugostiteljstvo, mediji, prehrambena industrija... Bio je jedno vrijeme šef Sportskih novosti pa komentator i tek nakon toga polako krenuo put Milana, s kojim je kasnije završio na sudu, pa s Aleksandrom Čeferinom na tron UEFA-e, makar se i s njim razišao u svađi. Bio je i stručni komentator talijanske lige, puno bolje plaćen nego Joško Jeličić. Pokrenuo je Zvone Boban nekoliko poslova nakon nogometnoga umirovljenja - od biznisa s hrenovkama u partnerstvu s Paolom Maldinijem i Andrijem Ševčenkom, primjerice, do talijanskih sladoleda ili tenisa, još jednog sporta kojeg Boban obožava, ali ga zbog kroničnih problema s leđima više gotovo nikako i ne igra.
No puno prije toga Bobanovi su prilično rano, još u vrijeme Domovinskog rata krenuli u avanturu s restoranima - restoran Korčula, pa Vinodol pa današnji Boban... Sve su to restorani u vlasništvu obitelji, kupio ih je onda Marinko Boban kao dio firme Lotrščak, a njima danas upravlja Zvonin brat Dražen. Restoran Boban, primjerice, otvoren je 1995. i poslužuje paštu s mediteranskim štihom. Vinodol je u zagrebačkoj Teslinoj ulici. Pa Korčula i Medvednica, s kojom je bilo puno problema jer su ostaci restorana pored rotora na križanju Petrove i Bukovačke ceste bili sravnjeni do temelja 2016. tako da je krenula policijska istraga - po čijem nalogu je sve učinjeno? Policija je kasnije podigla kaznenu prijavu protiv 39-godišnjaka zbog "oštećenja tuđe stvari", a Boban je restoran iznova dao graditi. Općenito, Boban se često morao braniti da je Lotrščak otac kupio debelo ispod cijene.
"Restoran Medvednicu kupio je kao dio firme Lotrščak s mojim novcem moj otac Marinko u valjda jedinoj u potpunosti iskeširanoj privatizaciji u Hrvata. Cijena, 4 milijuna i 800 tisuća tadašnjih njemačkih maraka, “onih novaca” , kako naš narod kaže. Lako je to provjeriti, a cijela dražba i sve ponude od kojih je naša bila daleko najbolja, bile su objavljene u vašem cijenjenom listu - rekao je tad za Večernjak Zvone Boban.
Svojedobno je Zdravko Mamić, njegov vječni protivnik, mahao nekakvim papirima optužujući Bobana da je od 14 milijuna njemačkih maraka odštete za njegov transfer u Milan dobio 12. Boban je i tu odgovorio:
- 'Lopovi mi viču da sam lopov, pederi govore da sam homoseksualac, a hulja mi govori da sam urotnik. Tako to valjda ide u našoj lijepoj maloj zabiti koju bez obzira na sve volimo i živimo. Ovim putem zahvaljujem Dinamovoj Skupštini, prvacima iz Izvršnog odbora te svim državnim tijelima koji nam godinama omogućavaju da imamo hrvatsku dvorsku ludu - rekao je tad Boban za Sportske novosti.
Nije na tome ostalo.
- Kada to kaže jedan pošten, čestit i drag čovjek kao što je Zdravko Mamić, moram se dobro zamisliti nad svim onim što radim, nad svim onim što živim. Ipak je to osoba koja toliko toga daje hrvatskom nogometu i voljenom Dinamu, a ništa zauzvrat ne uzima, kao što je i sam potvrdio. Takvu moralnu vertikalu moram ozbiljno shvatiti i jedino što mogu jest obećati da ću pokušati biti bolji. I pošteniji. Njegovo mučeništvo i njegova žrtva bit će mi putokaz - rekao je Boban i nastavio:
- Mirko i Slavko, pardon Zdravko su ozbiljni ljudi i siguran sam da će se potruditi pronaći dokumente i dokaze te me prijaviti državnim tijelima kako i zaslužujem. Jer, 12 milijuna dolara, ne maraka kako kažu, velik je novac da bi netko ostao nekažnjen. Bože dragi, pa ja sam pokrao njihovu voljenu Hrvatsku i njihov sveti Dinamo. Činjenica je da je tada egzistirala Jugoslavija te da mi je transfer poslan iz Beograda. Činjenica je da je Dinamo dobio više od ugovorom dogovorenog. Istina je da je AC Milan uplatio novac na moj račun, jer izgleda da sam ipak ja igrao u Milanu, a ne moj ujak. Kao što je istina da je sve bilo po zakonu. Bez obzira na sve te činjenice Slavko, pardon Zdravko će, uvjeren sam, pronaći put do pravde i istine te obraniti svoj prečisti obraz. Za dobro svih nas.
Ima tome više od 20 godina, Boban je pokrenuo posao s hrenovkama, njegov brand u Hrvatskoj bile su hrenovke Wudy. Tvrtku Moja Zemlja Boban je osnovao još 1992. s prijateljem i kumom Tihomirom Elezom. Bili su ekskluzivni zastupnici talijanske tvrtke AIA-a, jednog od vodećih europskih proizvođača pilećeg i purećeg mesa. AIA je pak dio grupacije Veronesi, prehrambenog diva čiji su godišnji prihodi veći od dvije milijarde eura, pisao je Tportal. No raskol s prijateljem Elezom završio je na sudu - kako je pisao Nacional, "od njegove plaće u FIFI koja iznosi oko 42.000 švicarskih franaka (CHF), sud mu svakog mjeseca uzima više od 22.000 CHF-a i pohranjuje na poseban račun. Švicarski ovršni postupak nad Bobanom potrajat će sve dok se ne naplati potraživanje od oko pet milijuna kuna koje proizlazi iz dviju presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu. Radi se o dvjema dugogodišnjim parnicama koje je Boban izgubio protiv Tihomira Eleza, kuma i bivšeg partnera iz tvrtke Moja zemlja."
Pravomoćnom presudom Općinskog građanskog suda u Zagrebu od 12. srpnja 2016. godine Boban je trebao Elezu platiti više od četiri milijuna kuna, a prema drugoj dodatnih 815.000 kuna uvećanih za zatezne kamate u ime otpremnine i parničnih troškova. Kako Boban nije ispunio zahtjev suda da traženi iznos isplati u roku od 15 dana, Elez je lani pokrenuo ovršni postupak, pisao je Nacional. Ovrha nije izvršena jer je Boban puno ranije svu svoju imovinu prepisao na suprugu Leonardu Lončar i njihovo petero djece, a neke tvrtke na svoje partnere. Ali nakon što se Boban u kolovozu 2020. godine zbog angažmana savjetnika predsjednika FIFA-e preselio u Švicarsku, Elez je sudski postupak nastavio voditi u toj zemlji i tamošnje sudstvo pokazalo se puno učinkovitijim od našega. Ako su mu uzimali 22 tisuće švicarskih franaka na mjesec, Boban je izgubljenu sudsku presudu odavno platio.
Boban je naravno težak karakter. Pa će se tako na sudu završiti i s Milanom zbog, kako je tvrdio, nezakonitog otkaza s pozicije generalnog direktora sportskog sektora "rossonera" kojeg je dobio dok su klubom upravljali Ivan Gazidis i američki fond Elliot. Ovaj put će dobiti i to velik novac, radilo se o 5,7 milijuna eura odštete. Uspio je dokazati da su mu se miješali u posao, iza leđa mu dogovarali i trenera i sportskog direktora koji će zamijeniti njegova prijatelja i poslovnog partnera s hrenovkama, legendu Milana Paola Maldinija.
Na koncu, Boban će ući i u žestok fajt i s Aleksandrom Čeferinom, koji ga je i angažirao u UEFA-i, doveo ga s pozicije u FIFA-i za "šefa nogometa" uz spomenutu plaću od 44 tisuće eura na mjesec. Kad je postalo jasno da Čeferin pokušava promijeniti pravila, Statut da bi si osigurao "putinovski", četvrti mandat na čelu UEFA-e, Boban je jednostavno otišao.
“Ranije namjerno nisam želio otkriti svoje mišljenje, jer sam prvo želio vidjeti pravo lice nekih ljudi i vidio sam ga. Imam lijep život u nogometu, imam lijep život i izvan nogometa.” Te su Čeferinove riječi sasvim sigurno bile upućene Bobanu.
Na poziciju u Dinamu Boban možda već sutra stiže neopterećen, čist i neukaljan iz Mamićeve više nego dvadesetogodišnje vladavine u kojoj nije želio sudjelovati. Bio je u Milanu, FIFA-i, bio je u UEFA-i i ako itko ima ugled u svijetu nogometa koji strahovito puno znači Dinamu, to bi trebao biti Boban. Kad su hrenovke ili sladoledi u pitanju, od njega vjerojatno ima boljih biznismena. Ali ako govorimo o nogometnoj lopti kao biznisu, njegov povratak u Maksimiru nakon toliko godina logičan je i važan, na neki način i garancija Dinama kakvog želi navijač "modrih".
