Jednima je heroj, drugima gubitnik. Tim riječima najbolje se može opisati kako premijera Andreja Plenkovića doživljavaju nakon što je u Bruxellesu držao do kraja stav da Hrvatska ne podržava kompromisno rješenje u vidu Spitzenkandidata socijalista Franza Timmermansa za predsjednika Europske komisije.

Štoviše, Plenkovića strani mediji vide kao ključnog igrača skupine istočnih zemalja unutar EPP-a koje su srušile dogovor iz Osake, čime se barem nakratko umanjio utjecaj njemačke kancelarke Angele Merkel i francuskog predsjednika Emmanuela Macrona u kreiranju politike Europske unije.

Znaju se u dušu Zoki i Plenki: U 25 godina od prijatelja do svađalica

Plenković je s te strane definitivno heroj u očima nekih predsjednika europskih vlada, a drugi vide problem što se svrstao na stranu desničarskih istočnoeuropskih vladara, kao što je, primjerice, Viktor Orban, zamjerivši se istovremeno Njemačkoj i Francuskoj.

U krugu bliskom premijeru Plenkoviću može se čuti da se hrvatski premijer isključivo vodio nacionalnim interesom kad je do kraja bio protiv bivšeg Junkerova potpredsjednika za vladavinu prava jer se, kako govore, Timmermans zauzimao za provedbu odluke Arbitražnog suda o hrvatsko-slovenskoj granici.

Također, Spitzenkandidat socijalista htio je provesti temeljitu reformu vladavine prava u zemljama poput Poljske i Mađarske. Navodno bi, kažu nam naši sugovornici, na red došla i Hrvatska.

Je li Plenkoviću pametno što je otkantao Macrona i Merkel?

To je Timmermans i najavio u intervjuu za N1 rekavši: "Pred Hrvatskom je još puno posla. Morat ćemo nastaviti mnoge razgovore. Tu je i nužna reforma pravosuđa... No imajući to na umu, Hrvatska nikako nije u istoj situaciji kao Mađarska, Poljska, a do određene mjere i Rumunjska. Ne želim stvarati nikakvu konfuziju, s Hrvatskom nemamo problem kakav imamo s ovim drugim državama. Ali hrvatske vlasti dobro znaju da treba obaviti još mnogo posla u pogledu, primjerice, reforme pravosuđa".

Jasno je da reforma pravosuđa ne odgovara zemljama Višegradske skupine (Timmermans je pokrenuo postupak Komisije protiv Poljske zbog kršenja vladavine prava, isto je zaprijetio i Rumunjskoj), koje su od samog početka bile protiv njega, predvođene mađarskim premijerom Viktorom Orbanom, i to je zaista jedan od najvažnijih razloga zbog kojih su te zemlje bile protiv Spitzenkandidata socijalista.

No Orban je definitivno u zadnjih nekoliko dana osnažio svoj utjecaj u Uniji, ali i unutar EPP-a, pogotovo ako se uzme u obzir činjenica da je EPP njegovu stranku Fidesz na neko vrijeme suspendirao iz društva te je osnovao vijeće koje će ga nadzirati i potom procijeniti može li se vratiti u obitelj pučana.

Kako piše utjecajni Politico, Orban, samoproglašeni prvak neoliberalizma i kršćanske Europe, najglasniji je bio od svih premijera hvalivši se da je "zgnječio" Manfreda Webera i kandidata socijalista Franza Timmermansa. Bio je i vrlo direktan rekavši kako Timmermansa ne podržavaju zemlje Višegradske skupine jer je on "ideološki borac i protiv je svakoga tko ima drukčiji svjetonazor"

"Ta skupina, ako zauzme mjesto predsjednika Komisije, s te pozicije puno će godina financirati Soroseve nevladine udruge te će se pokušati restrukturirati društva srednje Europe, pogotovo u pogledu migracija", rekao je Orban dodajući da bi Timmermans sasvim sigurno uveo podjelu istok-zapad unutar Europske unije.

Feljton (1) Orban je ronio suze što je Jadran prestao biti mađarski

S Orbanovim mišljenjem slažu se i naši sugovornici bliski premijeru Plenkoviću, koji stopiranje Timmermansa vide kao dobro za Hrvatsku. Smatraju kako je sam premijer zablistao u Bruxellesu, ističući kako nije imao komplekse pokazati svoje mišljenje unatoč činjenici da smo mali i relativno nebitni unutar Unije.

Štoviše, napominju naši sugovornici, Plenković je napokon pokazao kako je Hrvatska itekako važan igrač unutar Europske unije. No s druge strane, upravo zbog igre koju je vodila spomenuta istočnoeuropska grupacija, francuski predsjednik Macron odlučio je da neće podržati proširenje Europske unije rekavši da mu je dovoljna činjenica "da se 28 članica ne može dogovoriti, pronaći rješenje danima te što bi bilo kad bi takvih članica bilo još više".


"Premijer je bio glavni u Bruxellesu. Jasno i glasno rekao je ‘ne’ tradicionalnim i starim državama poput Njemačke i Francuske. Za to treba hrabrosti", govori za Express sugovornik koji se u trenutku odlučivanja o pravcu u EU nalazio u Bruxellesu.

Zar ćemo se sad sprijateljiti s Orbanom!?

No ima i onih koji su mišljenja da premijer pokazuje hrabrost i odrješitost s Merkel i Macronom i to ne smatraju pametnim, a s druge strane dopušta da mu u Vladi sjede ljudi s aferama poput Kuščevića, Žalac, Tolušića. Činjenica da je Angeli Merkel, koja ga je došla podržati na skupu u Zagrebu netom prije europskih izbora, rekao "ne" može Hrvatsku, govore nam naši sugovornici koji su u kontaktu s vodstvom EPP-a, stajati ulaska u Schengen i uvođenja eura.

Na kraju nova Europska komisija je njemačko- francuska, što govori o tome da bi takozvana pobjeda ekipe koju čine zemlje Višegradske skupine, Hrvatska i Italija, mogla na kraju postati Pirova - s puno većim gubicima nego dobicima.


Naime, kako je prvi objavio Večernji list, francuski predsjednik Macron na izlasku s privremeno prekinutog summita izgledao je dosta ljutito dok je objašnjavao da su za neuspjeh krivi pojedini lideri iz redova europskih pučana koji svoje osobne ambicije stavljaju ispred općeg interesa.

Potom su praktički svi strani novinari koji prate summit u Bruxellesu iz te izjave iščitavali da je Macron imao na umu Andreja Plenkovića.


"I slovenski mediji objavili su isto, da se Plenković borio isključivo samo za sebe. Pa prenosi se i to da ga je premijer Bugarske Bojko Borisov u šali kandidirao za šefa Komisije, u smislu - kad mogu svi biti kandidati, stavite i Plenkovića. Možda on želi otići iz Hrvatske, pobjeći. Ali ako je tako, onda neka gospodski ode, a ne ovako", govori jedan sugovornik nesklon Plenkoviću te dodaje da će sad premijeru i šefu HDZ-a biti teško vratiti se u Hrvatsku, gdje se nalazi pred nizom problema zbog svojih ministara.

Plenković očito ne želi ništa poduzimati protiv ljudi iz svoje vlade, makar im svakog dana izlaze nove afere, te se mnogi s pravom pitaju zašto. Zašto premijer tako manijakalno brani ministre za koje je posve jasno da su debelo zgriješili? Nikome, govori nam sugovornik, nije jasno, kao ni svrstavanje Hrvatske uz bok nacionalističkih država.


Besramno Ovako Orban okreće leđa prijateljima preko noći

"Svemu tome se Plenković opirao, bio je protiv jačanja nacionalizma, zato je i imao potporu Njemačke i ostalih. No sad se sve okrenulo i pitanje je što će dalje biti. Stali smo uz Orbana i ekipu. Merkel i Macron to će pamtiti", govori nam naš sugovornik ističući da mu je sve to čudno jer su se posljednji put Orban i Plenković jedva pozdravili.

A to je lakše razumjeti, pogotovo što je Orban blizak Moskvi, dok je Plenković izričito oštar kad je u pitanju ruska aneksija Krima. Također, Tomislav Karamarko, bivši šef HDZ-a, koji je dao ostavku jer je optužen za sukob interesa jer mu je supruga savjetovala lobista mađarskog MOL-a, bio je taj koji je doživljavan kao orbanofil, ali Plenković definitivno nije.

"Mađari nam ne žele isporučiti Hernadija. Također, sud u Budimpešti odbio je zahtjev Sjeverne Makedonije za isporučenjem bivšeg premijera Nikole Gruevskog. On je, zamislite, dobio azil u Mađarskoj. Tu je politika debelo ogrezla u sudstvo", govori nam naš sugovornik upoznat dobro s mađarsko-hrvatskim pitanjima.

HDZ je onaj koji spašava Putinove vođe po EU

Dodaje da se odnos između Plenkovića i Orbana počeo mijenjati na bolje kad je Orban krajem prošle godine došao u Hrvatsku i pritom ukinuo kontroverznu točku između Zagreba i Budimpešte, odnosno mađarsku blokadu članstva u OECD-u u Hrvatskoj.

"To je bila definitivno prijateljska gesta. Činilo se da je odnos njih dvojice odnos dva političara različitih stavova, ali da su spremni razgovarati i razgovarati kako bi postigli konsenzus. Sad se, pak, pokazalo da mogu zajedno i protiv velikih", smatra naš sugovornik.

No dan-dva nakon što je Mađarska deblokirala hrvatsko članstvo u OECD-u, Orban je bio izuzetno ljut na Hrvatsku zbog obnavljanja crvene potjernice za Zsoltom Hernadijem. Orban je tad rekao kako smatra da je Hrvatska izdala Mađarsku i da se nije džentlmenski ponijela u "razmjeni" skidanja blokade za hrvatsko članstvo u OECD-u i Hernadija.

Tad je poručio da su hrvatski odnosi s Mađarskom dugo napeti zbog odnosa Ine i MOL-a te zbog hrvatskog traženja da joj izruče Hernadija. Takav odnos zrcalio se i u mađarskoj blokadi ulaska Hrvatske u OECD. No 12. rujna sve se naglo mijenja. Riječ je o ključnom danu za Budimpeštu.

Naime, Mađarska je vlada čekala rezultate glasovanja Europskog parlamenta o izvješću o stanju u Mađarskoj, zastupnice Judith Sargentini. Izvješće je pozivalo Europsko vijeće da utvrdi postoji li jasna opasnost da Mađarska prekrši vrijednosti na kojima se temelji Europska unija te da se pokrene procedura koja može rezultirati gubitkom prava glasa.

Izvješće je podržalo 448 zastupnika koji su se složili da vlada Viktora Orbana ne poštuje temeljne ljudske vrijednosti, a 48 zastupnika je bilo suzdržano. No 197 bilo je protiv, a među njima su bili svi hrvatski eurozastupnici iz redova HDZ-a. Vodstvo Fidesza, stranke Viktora Orbana, kako su pisali mađarski mediji, bilo je potreseno tom gestom.

"Tu kreće obnova prijateljstva, koje je sad očito dosegnulo vrhunac", govori nam naš sugovornik, koji smatra da za Hrvatsku nije dobro da se svrstava uz zemlje poput Mađarske.

Premijer je očito procijenio drukčije.