Podsjetnik Beri: Evo zašto je Hrvatska napustila arbitražu
Šef SDP-a Davor Bernardić za vikend je boravio u Sloveniji gdje je dao i intervju za tamošnji Dnevnik u kojem je kazao kako smatra da bi Hrvatska i Slovenija svoje probleme trebale riješiti diplomatski, razgovorom, a kazao je i kako arbitražu smatra valjanom.
"Nijedan zdravorazumski sporazum nije problem za mene. Svjestan sam da je Slovenija, poput Hrvatske, pomorska država i da mora imati izlaz na otvoreno more. Presuda arbitražnog suda usvojena je u duhu dobre europske prakse. Ono što će biti konačni sporazum i kako će se provesti - bilo da će biti više ili manje od arbitraže - ovisi o obje zemlje. Najvažnije je u ovom trenutku zaštititi ribare koji rade na tom području i da i dalje nemaju problema u prekograničnom prometu", rekao je Bernardić.
Čelnik SDP-a smatra i da jedino njegova politička opcija može riješiti te probleme.
"Jedini način da se riješe je održavanje razgovora socijaldemokrata. Desničarske vlade neće riješiti problem. Njihovi su problemi prikladni jer mogu mobilizirati biračko tijelo svojim pomoći. Što duže postoji taj problem, to se više može privući bilo kojoj predizbornoj kampanji", rekao je.
Ovdje moramo postaviti otvoreno pitanje. Kako je moguće da duboko kompromitirana arbitraža, što je sam Bernardić rekao u istom intervjuu, može biti usvojena u dobroj europskoj praksi? Drugo pitanje je zašto Bernardić praktički omalovažava jednu od rijetkih popularnih odluka svog prethodnika Zorana Milanovića, odluku o povlačenju iz arbitraže?
Važno je podsjetiti na događaje zbog kojih je hrvatski sabor, u rijetkoj situaciji jedinstva vlasti i oporbe, glasao o izlasku iz arbitraže.
Sudačka je rasprava, prema postulatima Suda, tajna i povjerljiva, a suci – bez obzira na to iz koje su države – neovisni i nepristrani. No član Arbitražnog suda Slovenac Jernej Sekolec u nekoliko je navrata telefonski razgovarao sa strankom u postupku, članicom stručnog tima i zastupnicom pred Sudom Simonom Drenik iz slovenskog Ministarstva vanjskih poslova, o meritumu stvari te joj prenosio detalje iz povjerljive rasprave, izjave i mišljenja predsjednika Suda Gilberta Guillaumea i ostalih arbitara – Nijemca Brune Simma i Britanca Vaughana Lowea te Hrvata Budislava Vukasa. Ta komunikacija nije dopuštena, pisao je u srpnju 2015. godine Večernji list koji je i otkrio nedopuštenu komunikaciju.
Prenio je arbitar izjavu koju je pripisao predsjedniku Suda po kojoj mu je ovaj, vrlo rano u postupku, rekao kako su "Slovenci dobili što su htjeli na moru", što bi možda moglo upućivati i na pristranost sudaca. Otkrio joj je i podatak da će razgraničenje na moru, odnosno podjela Savudrijske vale / Piranskog zaljeva ići u omjeru "trećina Hrvatskoj, a dvije trećine Sloveniji, ako ne i više u korist Slovenije".
Nastavak pročitajte na idućoj stranici.
Podsjetimo, hrvatska strana tražila je da razgraničenje ide crtom ekvidistance, odnosno da se zaljev podijeli po pola. Jernej Sekolec i voditeljica Odjela za međunarodno pravo u slovenskom MVP-u Simona Drenik savjetovali su se o problematičnim točkama za Sloveniju, analizirali sudačka mišljenja, dogovarali strategiju te planirali kako će Sekolec i privatno, na večeri, utjecati na pojedine suce da promijene mišljenje u korist Slovenije. U tim razgovorima Sekolec i Jernej funkcioniraju kao tim, a ne kao ono što jesu u arbitražnom postupku: nepristrani sudac i stranka u postupku.
Štoviše, Sekolec je zatražio od Simone Drenik i konkretnu pomoć – pripremu dokumenata kojim je želio utjecati na suce, a što je Simona Drenik pristala učiniti te potvrdila da je i slovenski ministar vanjskih poslova Karl Erjavec upoznat s njezinim radom. Dokumente je Sekolec želio prikazati kao svoje zabilješke jer više nije bilo moguće dodavati nove dokaze u spis, nakon što su obje strane predale materijale.
Da su znali da rade nedopuštene stvari, govori i to što su pazili da zametnu tragove te da se autorstvo dokumenta ne može pripisati Simoni Drenik. Ovi navodi itekako ugrožavaju cijeli arbitražni spor, koji države ne stoji samo pet milijuna eura, koliko iznose honorari stručnih timova te troškovi suda, već i onog nemjerljivog novcem – teritorija.
Prve spekulacije o mogućim nepravilnostima u arbitraži pojavile su se nakon izjave slovenskog ministra vanjskih poslova Karla Erjavca u emisiji TV Velenja 23. ožujka. Tada je Erjavec kazao kako je "po neslužbenim informacijama" optimističan kako će "Slovenija dobiti izlaz na otvoreno more", što bi značilo da će Sud odlučiti u korist Ljubljane. Kad se digla bura u Hrvatskoj, iz slovenskog su MVP-a demantirali da imaju ikakve povlaštene informacije.
Večernjem listu tada je savjetnik na Sudu zadužen za arbitražu Hrvatske i Slovenije Dirk Pulkowski obećao da će Sud provesti istragu. Ministrica vanjskih i europskih poslova Vesna Pusić zatražila je potom od Arbitražnog suda i od slovenske strane očitovanje o izjavama ministra Erjavca te zatražila odgovor na pitanje je li postojala komunikacija između Slovenije i Arbitražnog suda. U odgovoru iz Haaga, poslanom Ljubljani i Zagrebu, kazali su kako je interna istraga pokazala da curenja informacija – nije bilo.
No transkripti razgovora između Simone Drenik i Jerneja Sekoleca to opovrgavaju. Sekolec i Drenik razgovarali su telefonom 15. studenoga 2014. te 11. siječnja 2015. To je vrijeme kad su već obje strane predale memorandume i protumemorandume u kojima su iznijele zahtjeve i predočile sve dokumente na kojima se zasnivaju tvrdnje. U tom je trenu bila već završila i usmena rasprava na Sudu, na kojoj su predstavnici Hrvatske i Slovenije obrazložili svoje stavove te su suci ostavljeni da u povjerljivim razgovorima i diskusijama donesu pravorijek i odrede granicu na moru i kopnu između dviju država.
Nakon što je Večernji razotkrio takvo ponašanje, na hrvatsku reakciju nije trebalo dugo čekati. Praktički jednoglasno je usvojena saborska odluka o povlačenju iz arbitraže i otad hrvatska strana ne priznaje bilo kakve odluke arbitraže o crti razgraničenja u Savudrijskoj vali.