Bolje mi je biti predsjednički kandidat SDP-a nego šef te stranke, javno je poručio faraonima SDP-a Tonino Picula, bivši Račanov ministar i zastupnik u Europskom parlamentu. Time je, zapravo, za neko vrijeme odgodio političku eliminaciju Davora Bernardića, sadašnjeg predsjednika SDP-a, opterećenog političkim neuspjesima, groznim rejtingom i nizom skandala. “Opteretiti pojedinca previsokim očekivanjima da u jednoj konfuznoj, teškoj konstelaciji odnosa može riješiti nagomilane unutarstranačke probleme bez iskrene podrške nije produktivno”, poručio je Tonino Picula svojim zagovornicima u stranci sa stranica Večernjeg lista.
Plan s Piculom, za jedne uglednim i sposobnim EU parlamentarcem a za druge tek SDP-ovim klonom Gordana Jandrokovića Njonje, osmislio je isti onaj gremi koji je doveo Bernardića na čelo SDP-a nakon Milanovićeve ostavke. Prije svih, primorsko-goranski župan Zlatko Komadina, koji se sad, kako stoje stvari, sve više distancira od svog mladog pulena i okreće sredovječnom šarmu Tonina Picule. “Ne bih rekao da se distancira”, opisuje zadnji Komadinin potez ugledni član stranke, “nego je stanje puno gore: on se Davora Bernardića sasvim odriče i želi dovesti Piculu. Po drugi put.”
Prvi put to je Komadina pokušao nakon izgubljenih parlamentarnih izbora 2015. U skupini s utjecajnim SDP-ovcima koji su bili u dugotrajnoj svađi s Milanovićem, šefom stranke u odlasku. Ali u neviđenoj epizodi javne političke gluposti Picula je uspio sam sebe eliminirati. Podsjetimo, iako mu je laskalo da naslijedi Milanovića, s kojim nikad nije bio u ljubavi (još iz vremena dok mu je bio šef u MVP-u), Picula je poručio da je spreman i sposoban voditi stranku. Ali iz fotelje Europskog parlamenta u Bruxellesu.
Drugim riječima, on će prihvatiti tu funkciju, ali neće odustati od starog posla. Svi su ga tad, sasvim opravdano, napali jer im je poručio da mu je puno važnije sačuvati plaću od 9000 eura nego se uhvatiti neizvjesnog posla i konsolidacije stranke nakon bolnog izbornog poraza. Tek tad su Zlatko Komadina i drugovi izmislili kandidaturu Davora Bernardića i gurnuli ga u utrku za predsjednika stranke, koju je ipak premoćno dobio. I sve nakon toga ozbiljno zeznuo.
Bernardićeva era na čelu SDP-a bit će zapamćena kao vrijeme “kuge i kolere”, pada rejtinga, raspada, bezidejnosti, carstva mediokriteta i prosječnosti... To je toliko postalo vidljivo da se, figurativno rečeno, i Komadina počešao po tjemenu i zapitao: “Je li taj Bero najbolje rješenje za SDP?”. Pa se onda brzo dosjetio. I to opet Picule. Pa su počeli nagovaranje, pregovaranje i ostale metode koje su trebale smekšati bivšeg Račanova ministra i šefa diplomacije. Ali nije baš uspjelo. Picula je uspješno eskivirao želje Zlatka Komadine i njegova društva da zamijeni nesretnog Beru. I odmah javno najavio svoje, navodno, prave ambicije.
“Ne krijem da sam zainteresiran za izborne utrke u kojima se građani neposredno izjašnjavaju. Za to imam i dobre razloge. Dva puta sam dobio najveći broj preferencijalnih glasova na izborima za Europski parlament. Anketna izjašnjavanja građana također mi idu u prilog. Želja mi je da na iduće javne izbore izađem kao SDP-ovac, da nekim svojim utjecajem i ugledom pokušam pomoći prijeko potrebnoj afirmaciji stranke. Ali treba vidjeti kakve su nam mogućnosti. Kako će stranka funkcionirati u trenutku kada treba stati iza takve kandidature. Zato je rano sad kazati da ili ne, ali otvoreno kažem da o tome razmišljam”, otkrio je svoje političke karte u razgovoru za Večernji list. Ovo možda i nisu dobre vijesti za Zorana Milanovića, koji se spominje kao mogući kandidat lijevog centra za predsjednika države. Dakle, ne kandidat SDP-a. Svejedno, gužva kandidata s istim ili sličnim političkim predznakom umanjila bi šanse onima s liberalnom agendom. No to je nešto zbog čega se Komadina i njegovi saveznici, barem kad je riječ o Milanoviću, ne zabrinjavaju.
