Bilo je to prije točno 150 godina. Taj 10. ožujak 1876. godine postao je dan koji je zauvijek promijenio tijek ljudske komunikacije. U bostonskom laboratoriju, jedan je čovjek, navodno nakon što je slučajno prolio kiselinu po hlačama, izgovorio rečenicu koja će ući u povijest. Riječi su bile jednostavne, gotovo banalne, ali njihov odjek bio je revolucionaran.

- Gospodine Watson, dođite ovamo, želim vas vidjeti - bile su to riječi Alexandera Grahama Bella upućene svom asistentu. Thomas Watson, koji se nalazio u susjednoj prostoriji, čuo je svaku riječ jasno i glasno, ne kroz zidove, već kroz žicu koja ih je spajala. Bio je to prvi uspješan telefonski poziv u povijesti, trenutak koji je označio rođenje nove ere. No, iza ove slavne priče o genijalnosti i sretnoj nezgodi krije se složena mreža intriga i pravnih bitaka koje i danas bacaju sjenu na pitanje tko je doista pravi izumitelj telefona.

OLIVETTI Ovi ljudi izumili su prvo računalo. Patent im je uzeo HP i isplatio 900.000 dolara

Priča o Alexanderu Grahamu Bellu neraskidivo je povezana sa svijetom zvuka i tišine. Rođen u Edinburghu u Škotskoj 1847. godine, odrastao je u obitelji opsjednutoj govorom i sluhom. Njegov djed, otac i brat bavili su se elokvencijom, a život mu je dodatno obilježila činjenica da su mu je majka bila nagluha, a supruga gluha. Upravo ga je ta duboka osobna povezanost s problemima sluha potaknula na proučavanje akustike i ljudskog glasa. S obitelji se seli u Kanadu 1870. godine, a potom i u Boston gdje se Bell proslavio kao vrstan učitelj i profesor vokalne fiziologije, radeći s gluhim osobama, među kojima je bila i slavna Helen Keller. Alexander je predavao u Školi za gluhonijeme u Bostonu, Clarke školi za gluhe u Northamptonu i u Američkoj školi za gluhe u Hartfordu.
Jedna od Bellovih učenica bila je Mabel Hubbard, kći Gardinera Greenea Hubbarda, osnivača Clarke škole. Mabel je oglušila s pet godina što je bila posljedica šarlaha. Bell je počeo raditi s njom 1873., kada je imala 15 godina, a unatoč 10-godišnjoj razlici u godinama, zaljubili su se i vjenčali 1877 godine. Imali su četvero djece, dvije kćeri i dva sina.

Genijalac Evo zašto je Tesla umro u krajnjoj bijedi i dugovima

Međutim, Bellova strast nije bila samo podučavanje. U slobodno vrijeme, opsesivno je radio na usavršavanju "harmonijskog telegrafa", uređaja koji bi omogućio slanje više poruka istovremeno preko jedne telegrafske žice. Vjerovao je da se, kao što se glazbene note mogu slati na različitim visinama, i ljudski glas može pretvoriti u električni signal, prenijeti žicom i ponovno pretvoriti u zvuk. U toj viziji pomagao mu je talentirani mehaničar Thomas A. Watson. Njih dvojica provodili su bezbrojne noći eksperimentirajući. Prijelomni trenutak dogodio se u lipnju 1875. godine, kada je Watson slučajno okrznuo čeličnu oprugu na odašiljaču. Bell je na drugom kraju žice, na prijemniku, čuo jasan metalni zvuk. Bio je to dokaz koji je tražio: zvuk se mogao pretvoriti u valovitu električnu struju. Put prema prvom telefonu bio je otvoren.

Dok je Bell radio na svom izumu, nije bio svjestan da nije jedini. Doba je vrvjelo inovatorima koji su sanjali o prijenosu glasa na daljinu. Ključni trenutak dogodio se 14. veljače 1876. godine, dana koji je postao epicentar jedne od najvećih tehnoloških kontroverzi. Tog su jutra Bellovi odvjetnici u Washingtonu predali zahtjev za patent pod nazivom "Unapređenja u telegrafiji". Samo nekoliko sati kasnije, na ista je vrata stigao i Elisha Gray, još jedan istaknuti izumitelj, sa svojom najavom patenta za uređaj koji prenosi ljudski glas. Činjenica da su obje patentne prijave podnesene istog dana nije bila slučajnost. Dva izumitelja bila su vrlo dobro upoznata s međusobnim radom, a kada je Gray čuo za Bellovu prijavu, požurio je podnijeti svoju.

Besplatno i fino Najskuplji recept na svijetu košta 140 milijuna dolara

No, najtragičnija figura u ovoj priči nedvojbeno je Antonio Meucci, siromašni talijanski imigrant iz Firence. Meucci je još 1849. godine u Havani, dok je eksperimentirao s medicinskom primjenom elektriciteta, otkrio princip prijenosa glasa žicom. Po preseljenju u New York, nastavio je razvijati svoj izum, koji je nazvao "telettrofono". Već 1855. uspostavio je telefonsku liniju u vlastitoj kući kako bi mogao komunicirati s bolesnom, poluparaliziranom suprugom. Zbog teškog siromaštva i slabog poznavanja engleskog jezika, Meucci se godinama borio za financiranje svog projekta. Godine 1871. uspio je prikupiti dovoljno novca za privremenu prijavu patenta koju je obnavljao do 1873. godine. Godine 1874. više nije imao ni deset dolara za obnovu.

Njegova sudbina zapečaćena je kada je svoje radne modele i tehničke opise predao potpredsjedniku tvrtke American District Telegraph, podružnice moćnog Western Uniona, nadajući se demonstraciji. Rečeno mu je da se nema vremena za testiranje, a kada je nakon dvije godine zatražio svoje materijale natrag, odgovoreno mu je da su "izgubljeni". Bell je, prema nekim izvorima, provodio eksperimente u istom laboratoriju gdje su Meuccijevi materijali nestali. Godine 2002. Američki Zastupnički dom donio je rezoluciju kojom se priznaje Meuccijev rad i doprinos izumu telefona, što je izazvalo oštru reakciju Kanade, koja je odmah usvojila protumjeru, potvrđujući Bella kao jedinog izumitelja.

čovjek ideja Zaboravljeni hrvatski vizionar Dionizije Marašić ili izumitelj pisoara bez mirisa

Paradoksalno, Alexander Graham Bell s vremenom je zamrzio izum koji ga je proslavio. Smatrao ga je smetnjom i prekidom u njegovu ozbiljnom znanstvenom radu te je odbijao imati telefon u svojoj radnoj sobi. Njegovi interesi bili su nevjerojatno široki: izumio je fotofon, preteču optičkih komunikacija koji je prenosio zvuk na snopu svjetlosti, razvio je ranu verziju detektora metala u pokušaju da spasi život američkog predsjednika Jamesa Garfielda koji je upucan 1881. u leđa dok je ulazio u željeznički kolodvor u Washingtonu. Više od dva mjeseca liječnici su ga pokušavali spasiti i naći metak, a očajničkoj borbi za njegov život pridružio se i Bell koji je tijekom svog ranijeg rada na telefonu naišao na ono što se nadao da će biti ključ za izradu uređaja za detekciju metala. Izvorno dizajniran za uravnoteženje indukcijskog polja njegovog telefona kako bi uklonio statičke smetnje, primijetio je da približavanje metalnih predmeta uređaju uzrokuje zvuk u telefonskoj slušalici. Radeći sa svojim asistentom Williamom Tainterom i drugim izumiteljima i stručnjacima, Bell je sastavio svoj rudimentarni detektor metala za nekoliko dana. Testirao ga je ispaljujući metke prvo u drvenu dasku, a zatim u životinjske lešine. Na kraju je izvršio testove na veteranima Američkog građanskog rata koji su još uvijek imali metke u sebi. Bellov uređaj je radio, čak i ako u to vrijeme nije bilo jasno. Bell naime, nije uspio pronaći metak detektorom metala jer je, zbog uputa predsjednikova liječnika, tražio na krivom mjestu. Osim navedenoga, Bell konstruirao je prve hidroglisere i bio pionir zrakoplovstva.

Što se tiče telefona, Bell i njegovi partneri u početku su ponudili prodaju patenta tvrtki Western Union za 100.000 dolara. Ponuda je glatko odbijena uz obrazloženje da je telefon "samo igračka". Nekoliko godina kasnije, predsjednik Western Uniona priznao je da bi patent rado kupio i za 25 milijuna dolara, ali tada je već bilo prekasno. Tvrtka Bell Telephone Company, osnovana 1877., postala je gigant, a telefon je krenuo u nezadrživ pohod na svijet.

Kada je Alexander Graham Bell umro 2. kolovoza 1922. godine, njemu u čast utihnuli su svi telefoni na području Sjedinjenih Američkih Država i Kanade. Na jednu minutu, kontinent je zanijemio, odajući počast čovjeku čiji je glas prvi put preletio žicom, pokrenuvši komunikacijsku revoluciju čije odjeke osjećamo i danas.