Olivettijeva povijesna arhiva čuva fotografiju iz 1964. koja prikazuje četiri muškarca kako stoje pored neobičnog prototipa. Taj naizgled beznačajan snimak zapravo označava početak revolucije u našim životima. Inženjeri Pier Giorgio Perotto i Giovanni De Sandre (sjede u prvom redu) te tehnički stručnjak Gastone Garziera (stoji s lijeve strane) gotovo su dovršili Olivetti Programma 101 , prvo osobno računalo na svijetu, te su odlučili ovjekovječiti taj trenutak. Ali prije nego što dođemo do te fotografije, moramo napraviti korak unatrag, piše Corriere della Sera.
Prva računala razvijena su u vojne svrhe tijekom Drugog svjetskog rata. Bili su to ogromni, skupi strojevi koje su koristili samo specijalizirani tehničari. Američka vlada prepoznala je njihovu stratešku važnost te su u inozemstvu u tehnologiju uložena ogromna sredstva. U Italiji je Olivetti također počeo raditi na tim velikim kalkulatorima.
Godine 1955. u Ivrei je pokrenut projekt Elea 9003, prvi talijanski elektronički kalkulator. Četiri godine kasnije predstavljen je predsjedniku Gronchiju. Međutim, u Olivettiju se razvoj elektronike suočio s velikim poteškoćama; nova tehnologija zahtijevala je velika ulaganja, a ekonomski povrat očekivao se tek dugoročno. Kao da to nije bilo dovoljno, Adriano Olivetti je iznenada umro u veljači 1960., označavajući kraj jedne ere.
Tvrtku je preuzeo njegov sin Roberto. Sljedeće godine bile su komplicirane, a ekonomska situacija zahtijevala je ulazak novih partnera i opsežnu korporativnu reorganizaciju. Godine 1964., Olivetti Electronics Division, dijelom pod međunarodnim političkim pritiskom, prodan je General Electricu. Međutim, jedan projekt, započet u proljeće 1962., nije prenesen novim američkim kupcima i nastavljen je na polutajni način. Bila je to ideja stvaranja novog tipa računala, malo većeg od kutije za cipele, koje bi se moglo držati na stolu, a nastavila su je tri neustrašiva izumitelja. Olivetti je shvatio da je mehanika dosegla svoj vrhunac i da elektronika može omogućiti novi razvoj tržišta. Roberto Olivetti stoga je zamolio inženjera Perotta da dizajnira elektronički stroj koji bi morao imati vrlo specifične karakteristike.
Gastone Garziera, jedan od trojice osoba na fotografiji, prisjeća se: „Roberto Olivetti je tražio elektronički kalkulator, a Perotto je smatrao da bi stroj trebao biti dovoljno malen da stane na stol , izazov koji se u to vrijeme činio nemogućim. Drugi problem bio je trošak; u to vrijeme elektroničke komponente bile su skupe, pa su morale biti svedene na minimum.“
Zatim je postojao treći problem, zasigurno ne jednostavniji od ostalih . Veliki kalkulatori zahtijevali su timove tehničara za rad; novo računalo bilo je namijenjeno nestručnjacima; priručnik s uputama morao je biti dovoljan. Mala skupina izumitelja uspjela je riješiti jedan izazov za drugim. Problem veličine zaobiđen je zahvaljujući novoj magnetostriktivnoj memoriji , koja se sastojala od spiralne opružne čelične žice. Jednostavnost korištenja jamčila se magnetskim karticama koje su, nakon umetanja, sadržavale sve informacije potrebne za pokretanje određenog programa.
Ta trojica muškaraca nisu bila svjesna da su započeli revoluciju. Nakon što je stroj bio dovršen, otišli su svom menadžeru, Nataleu Capellaru, kako bi predstavili konačni prototip. Garziera se prisjeća: "Nakon prezentacije, Capellaro je šutio pognute glave, a zatim je rekao Perottu: 'Dragi inženjere, vidjevši ovaj stroj, razumijem da je era mehaničkih izračuna završena.' To malo računalo moglo bi poslužiti u više svrha, od škole do ureda i operacijskih sala. U reklami za Programmu 101 predviđa se dolazak pametnog rada, s poslovnim čovjekom koji radi uz bazen.
U listopadu 1965., Programma 101 predstavljen je na Međunarodnom sajmu uredskih strojeva u New Yorku i postao je zvijezda sajma, privukavši i pozornost američkog tiska. Među prvim kupcima bila je NASA, koja je naručila preko 40 i koristila ih za izračun lunarnih ruta, koje bi čovjeka odvele na Mjesec s misijom Apollo 11.
Konkurentske tvrtke pokušale su riješiti situaciju proizvodnjom sličnih proizvoda. Počela je divlja utrka. Dvije godine kasnije, 1967., Hewlett Packard predstavio je HP9100, računalo koje je usvojilo neka patentirana rješenja iz P101, toliko da je HP bio prisiljen platiti Olivettiju 900.000 dolara tantijema. Konkurencija na tom novom tržištu zahtijevala je ogromne resurse i stručnost koje Olivetti više nije posjedovao, prodavši cijeli svoj odjel za elektroniku. Trojica muškaraca na fotografiji utrla su put, a drugi su izgradili autocestu budućnosti na tom putu.
