Žene koje obavljaju pobačaj nisu pacijentice, nego klijentice, izjavio je hladnokrvno prošli tjedan na nacionalnoj televiziji u emisiji "Otvoreno" dr. Ante Ćorušić, specijalist ginekologije i ravnatelj KBC-a Zagreb. Iako ga Hipokratova zakletva obvezuje da pri pružanju medicinske pomoći zanemari svoju ideološke, vjerske i političke stavove, nije prvi put da Ćorušić o ženama, koje se iz raznih razloga podvrgnu ovom nepoželjnom zahvatu, govori s vidljivim prijezirom.

Iako je čelni čovjek najveće i najvažnije bolničke ustanove u Hrvatskoj, Ćorušić svoje stavove nimalo ne krije. Kao ni 40 od ukupno 45 ginekologa zaposlenih u njegovoj bolnici koji imaju priziv savjesti i ne obavljaju ovaj zahvat. Trend priziva savjesti među ginekolozima u Zagrebu je doveo do toga da od ukupno 107 specijalista ginekologa samo njih 27 obavlja pobačaj. U Splitu je situacija još gora.

Greatest shits Parfemi od mrtve djece nisu jedina glupost Jezerinca

U drugom gradu po veličini u Hrvatskoj, od 30 ginekologa, samo jedan nema priziv savjesti, a u četiri grada u Hrvatskoj - Vinkovcima, Našicama, Virovitici i Požegi, ovaj se zahvat danas uopće ne može obaviti, kao ni u zagrebačkoj bolnici Sveti Duh, jer ga zbog priziva savjesti ne radi ni jedan liječnik.

Gledajući u brojke, potpuno je jasno da je konzervativna klerikalna struja u hrvatskom zdravstvu uzela maha, a Ćorušić je tek njezin eksponent. Ali iznimno utjecajan jer, osim što je čelni čovjek najveće bolnice u Hrvatskoj, on je i čelni čovjek Povjerenstva koje je okupilo Kujundžićevo Ministarstvo zdravlja i koje će stvoriti podlogu za donošenje novog zakona o pobačaju, oko kojeg se hrvatska politika lomi već tri desetljeća. Aktualni ministar ni ne krije da će oko prijedloga novog zakona konzultirati i predstavnike Crkve.

Za pitanja ženskih reproduktivnih i seksualnih prava i sloboda prijelomna godina bila je 2016. i to iz više razloga. Iako je i ranije bilo pokušaja da se ona drastično ograniče, u posljednje dvije-tri godine ovi su napadi postali sve agresivniji i uglavnom su orkestrirani iz istog središta. To su redom svećenici Katoličke crkve u sprezi s raznim antichoice udrugama i pokretima koji se sve glasnije zalažu za ograničavanje ili ukidanje prava na abortus.

Prve tzv. molitvene skupine protivnika pobačaja počele su se okupljati pred bolnicama upravo 2016. godine, a iste godine krenuo je u Zagrebu prvi tzv. Hod za život - koji se zalaže za isto - da se postroži zakon o abortusima i podrži ginekologe koji se pozivaju na priziv savjesti, uskraćujući tako ženama zakonsko pravo na pobačaj.

Nekako istodobno počeo se izvlačiti iz ladice 25 godina stari Zahtjev za ocjenu ustavnosti postojećeg zakona o pobačaju, koji su davne 1991. godine podnijeli liječnica, inače notorna katolička aktivistkinja, danas 82-godišnja Ružica Ćavar, i njezin Hrvatski pokret za život i obitelj. Njezina ideološka sljednica Željka Markić ovih je dana sudjelovala na najznačajnijem okupljanju ultrakonzervativaca iz cijeloga svijeta u Veroni, koje je kulminiralo Hodom za obitelj, maršom za zabranu pobačaja i "zaštitu prirodne obitelji".

Sve glasniji napadi na slobodu ženskih reproduktivnih prava vrhunac su dosegli 2016. godine, kad je na izborima pobijedila koalicija HDZ-a predvođena Tomislavom Karamarkom i Mosta predvođenog Božom Petrovom. U ovoj nakaradnoj vladi složenoj uglavnom od tvrde konzervativne desnice, Ante Ćorušić odigrao je iznimno važnu ulogu.

LANČANI MAIL Aktivizam koji širi bauk o 'zabrani priziva savjesti'

Ne samo što je bio HDZ-ov predsjednik Odbora za zdravstvo, nego je Karamarku i Petrovu ponudio ime novoga premijera. Nakon što Petrov nije pristao da Karamarko postane prvi čovjek vlade, pojavio se Ćorušić sa spasonosnim rješenjem za državu. Doveo im je Tima Oreškovića. O "operaciji premijer" Ćorušić se pohvalio opet na državnoj televiziji.

Njegovo prijateljstvo s najneuspješnijim premijerom u novijoj povijesti Hrvatske ide preko njihovih supruga. Obje su, naime, velike vjernice, katolkinje koje su se upoznale i sprijateljile na zornicama. Ranojutarnje mise povezale su tako Oreškovića i Ćorušića, a obojicu je još čvršće zbližio isti svjetonazor jer, kako je tad rekao ugledni ginekolog, važno je da Hrvatsku vode četiri praktična katolička vjernika:

"Znam da je Orešković praktični katolik kao i njegova supruga. Mislim da je to za društvo i za Hrvatsku jako dobro, da su konačno četiri vodeća čovjeka u državi - dakle gospodin Orešković, predsjednica Kitarović, gospodin Karamarko i gospodin Petrov praktični katolici. To nismo nikad imali", rekao je oduševljeno tad najozbiljniji kandidat za ministra zdravlja.

Nikad nije rekao koliko je i je li Katolička crkva imala svoje prste u odabiru čelnog čovjeka tadašnje vlade, no Crkva je i prije i poslije igrala iznimno važnu ulogu u propagiranju ograničavanja prava na pobačaj ženama u Hrvatskoj. Još 90-ih reproduktivnim pitanjima bavio se don Anto Baković preko svoje udruge Hrvatski populacijski pokret. A zatim se zakonom o pobačaju bavio i Valter Župan, krčki biskup i tadašnji predsjednik Vijeća Hrvatske biskupske konferencije za obitelj. On je prije osam godina koristio gotovo istu retoriku koju koristi i danas Ante Ćorušić.

U svojem govoru 2011. godine biskup Župan je rekao: "Imamo pravo i želimo da oni, koji nama upravljaju, promiču život i da se konačno revidira zakon iz nekih, željeli bismo vjerovati, prošlih vremena o prekidu ljudskog života i da se ne naziva napretkom ono što vodi u smrt". 

Ćorušić je, koju godinu kasnije, rekao gotovo od riječi do riječi isto. Današnji ravnatelj KBC-a Zagreb i predsjednik Povjerenstva za izradu nacrta novog zakona o pobačaju izjavio je da je abortus "dogovorena forma nasilnog prekidanja ljudskog života" i da je "predmetni zakon, koji je na snazi od 1978. godine u RH, donesen za vrijeme totalitarnog sustava i moderna hrvatska država ne može biti rob zakona donesenog za vrijeme komunističkog režima".

Nastavak na sljedećoj stranici...

No tad je još na vlasti bio SDP, a ministar zdravlja bio je Rajko Ostojić, Ćorušićev kolega iz KBC-a Zagreb, pa bilo kakvo zakonsko ograničavanje prava žena na pobačaj nije bila uopće tema za raspravu. Ali se već tad počela polako valjati konzervativna revolucija.

Dolaskom koalicijske vlade HDZ-Most 2016. godine i nakon što je premijer postao Tim Orešković, dotadašnji prvi čovjek Plive, njegov obiteljski prijatelj Ante Ćorušić je s pravom očekivao nagradu. Kao predsjednik HDZ-ova Odbora za zdravstvo čekao je trenutak kad će ga imenovati ministrom zdravlja. No iz čisto političkih, a ne iz svjetonazorskih razloga, tome se usprotivio Božo Petrov.

Svećenik i pohotnik Don pedofil iz Bibinja: Na ispovijedi me uhvatio za penis

Čelnik Mosta koji je rekao da "molitvene grupe pred rodilištima nikomu ne trebaju smetati jer njega ne smeta povorka ponosa" osujetio je Ćorušićev plan da zauzda hrvatsko zdravstvo. Tako je ovom specijalistu ginekologu dodijeljena utješna nagrada - postao je ravnatelj KBC-a Zagreb i najglasniji zagovornik konzervativnog napada na zakonsko pravo žena - prekid trudnoće.

U istoj televizijskoj emisiji Ćorušić se pohvalio da je tijekom karijere trećinu žena odgovorio od pobačaja. Nakon završenog Medicinskog fakulteta specijalizirao je ginekologiju u Klinici za ženske bolesti i porode u Petrovoj te postao onkološki kirurg. Ali je u istoj toj Klinici, kojoj je sada na čelu i u kojoj 40 od 45 ginekologa ima priziv savjesti, Ćorušić morao obavljati i abortuse. A onda je naglo tijekom 90-ih spoznao da ima priziv savjesti.

Koincidiralo je to s 1995. godinom, kad je papa Ivan Pavao II. objavio "Evanđelje života", kojim je pozvao vjernike da ne poštuju zakone svojih država u vezi sa ženskim reproduktivnim pravima te proglasio pobačaj i eutanaziju zločinima koji se "ne mogu ozakoniti niti jednim ljudskim zakonom". Tako onda ne postoji ni obaveza savjesti da se poštuju. Upravo tad je papa spomenuo da "postoji čvrsta obveza da im se suprotstavi prigovorom savjesti".

Zato Ćorušić danas bez problema preko državne televizije izjavljuje da je pobačaj "najgadljiviji medicinski zahvat". Osim što je potpuno neprihvatljivo čuti ovakve izjave od jednog ravnatelja bolnice, doista je gadljivo slušati da jedan liječnik bilo koji medicinski zahvat komentira takvim rječnikom.

Licemjerno je to što isti taj medicinski autoritet nije želio ni čuti da se u škole uvede spolni odgoj i mladi educiraju o zaštiti od neželjene trudnoće, jer mu je u tom konceptu smetala tzv. rodna ideologija, a autore zdravstvenog odgoja omalovažavao je dovodeći u pitanje njihovu stručnost i etiketirajući ih - kakve li ironije - da su partijski činovnici.

Zapravo, mnogo je važnije što će biti u budućnosti. Ćorušić je u emisiji HRT-a napao neistomišljenike po pitanju priziva savjesti prijetnjom: "Ovakvi razgovori vode prema američkom modelu s tzv. abortoriumima. To su klinike u kojima se obavljaju samo abortusi, no iz takvih klinika nikad neće izaći nikakav znanstveni rad, to nije medicina, to je biznis". Zapravo je dao naslutiti u kojem smjeru namjerava ići Kujundžićevo ministarstvo s novim zakonom o pobačaju.

U Crkvi vrije Ovo su hrvatski svećenici koji su zlostavljali djecu

Od PR službe KBC-a tražili smo razgovor s dr. Čorušićem, ali su nas ignorirali. No vratimo se politici. Budući da je Ustavni sud u veljači 2017. godine odbacio Ćavaričin Zahtjev za ocjenu ustavnosti Zakona o pobačaju iz 1978. godine i tako onemogućio zabranu pobačaja u Hrvatskoj, dao je Saboru rok od dvije godine da donese novi. Svi rokovi su već probijeni, a jasno je i zašto.

Premijeru Andreju Plenkoviću ovo je goruće pitanje koje mu u ovakvom odnosu snaga u HDZ-u i parlamentu nimalo ne treba. Konzervativna desnica ojačana Katoličkom crkvom mu je po tom pitanju otvoreni neprijatelj kojeg nije pametno izazivati. Istodobno, Plenković računa u perspektivi na neko od vodećih mjesta u Europskoj komisiji pa do tada mora zadržati imidž proeuropskog naprednog političara. Stoga će vjerojatno otezati s donošenjem novog Zakona o abortusu do osvajanja idućeg mandata.

U međuvremenu Ćorušić, Kujundžić i Katolička crkva i dalje će loviti vještice po hrvatskim ginekološkim odjelima, tvrdeći da je priziv savjesti iz liječničkog Kodeksa usklađen i s međunarodnim dokumentima. Pri tome obmanjuju hrvatsku javnost jer je istina da je samo Parlamentarna skupština Vijeća Europe donijela tek Preporuku o tom pitanju, koja ne obvezuje zemlje članice da se njome rukovode u svojem zakonodavstvu.

Najopasnije bi doista bilo da se obavljanje abortusa prebaci u sferu abortoriuma ili čak privatnih klinika. Tako bi država cijenu zahvata prepustila tzv. tržišnoj utakmici pa bi pobačaji, koje pacijentice plaćaju same, postali još nedostupniji.

Mirando Mrsić, po struci specijalist hematolog i predsjednik Demokrata, koji su prije mjesec i pol dana donijeli najliberalniji prijedlog zakona o pobačaju, detektirao je srž problema: "Jasno je da drama koja se u Hrvatskoj izvodi oko pobačaja nema veze sa željom da se smanji broj pobačaja. Nema veze ni s istinskim prizivom savjesti.

Nije problem u liječnicima, nego u društvu. Liječnici se samo priklanjaju stavu jednog dijela društva. Jasno vam je koliko je sati kad su ozbiljni ljudi u zrelim godinama promijenili stav, jer ono čega su se držali godinama danas više nije poželjno. Stav o pobačaju, kao i priziv savjesti, dijagnoza je današnje Hrvatske".