Svećenik don Nedjeljko Ivanov široj javnosti je postao poznat kao pedofil koji je 2014. godine osuđen prema crkvenom kanoniku, a preminuo je u ponedjeljak. Zadarska nadbiskupija je Ivanova umirovila nakon optužbi za seksualno zlostavljanje te ga smjestila u svoj dom za starije i onemoćale svećenike. Protiv njega nije pokrenut ni kazneni postupak jer su se tri njegove žrtve oglasile nakon mnogo godina pa su svećenikova zlodjela pala pod zastaru.
Ivanova to nije spriječilo da se oglasi prije dvije godine. Naime, tada se žalio da ga vrh zadarske biskupije ne tretira primjereno zbog njegovog zdravstvenog stanja.
Ivanova su prebacili u privatni starački dom u Biljanima Donjim blizu Zadra u kojem smještaj mjesečno stoji oko 1000 eura. Razliku u cijeni, pisao je tada Zadarski.hr, nadoknađivala je njegova mirovina i Zadarska nadbiskupija. Ivanov se požalio zbog preseljenja jer ga, kako je tada rekao, više ne mogu tako lako posjećivati prijatelji i drugi svećenici.
Prva žrtva koja je javno ispričala svoju priču o svećeniku pedofilu bio je Josip Lisica iz Bibinja, nakon njega Nenad Bugarija koji danas živi u Americi koji je i prijavio pohotnog svećenika nadbiskupu Želimiru Puljiću u New Yorku, a kasnije i mnogi drugi.
Medijima se među ostalima javio Mate Šindija, koji se rodio u Australiji, a kao dječak od 10 godina preselio se s roditeljima u Bibinje. Tamo je krenuo u 5. razred, a usporedo s time i na vjeronauk u crkvu, kod don Nedjeljka Ivanova.
"Shvatio sam da se u sakristiju ulazi pojedinačno na ispovijed, bez paravana pa sam to nekako izbjegavao, iako nisam znao o čemu se točno radi", ispričao je Mate.
"Ipak, bio sam znatiželjan, posebno prema vjeri i Crkvi. Don Ivanov me jedan dan pozvao u sakristiju, tamo iza oltara, na razgovor. Odmah taj prvi put mi je rekao da je on seksolog, da je stručnjak. Kazao mi je da se razumije u spolne organe, u penise i vagine. Po prirodi sam jako otvoren, a takav sam bio i kao dijete i mogu razgovarati s bilo kim, meni su ljudi ljudi. Slušao sam to tada, bio sam dijete i mislio kako don Ivanov zna o čemu priča.
"Drugi put kada sam došao do njega, došao sam na ispovijed. Sjeo sam na stolicu pokraj njega. Pitao me mogu li otvoriti svoj šlic. U tom sam ga trenutku pogledao i pomislio - OK, napravit ću to, ali pitao sam se gdje to sada vodi. Otkopčao sam šlic, a on se nagnuo prema meni i uhvatio mi penis. Ja sam ga cijelo vrijeme gledao u oči. Kada je završio nagnuo se natrag. Rekao je da vidi da sam u pubertetu. Ja sam rekao da znam da sam u pubertetu, ustao sam, zakopčao hlače i rekao mu da moram ići ocu nešto pomoći", prisjetio se Mate za Zadarski list kojem je taj dan sve ove godine ostao u jasnom sjećanju.
"Sjećam se toga dana kao da je bio danas. Bio je jedan od onih posljednjih hladnih zimskih dana, ali sijalo je sunce i bilo je vedro. Kada sam dolazio u crkvu, sjećam se, nebo je bilo posve plavo, međutim, kada sam poslije te ispovijedi izišao vani, sve mi je bilo crno. Hodajući doma uz more sve mi je bilo crno, crno... Deset godina iza toga sve mi je bilo crno.
Prošao sam iza toga svašta; alkohol, drogu, liječenje od alkohola i droge... Gubio sam dozvolu na tri godine jer sam vozio pijan. Ljudi su mi prijetili da će me ubiti jer sam se svađao, unosio sam im se u facu, nisam imao mira.
"Nakon što sam napunio 27-28 godina došao sam sebi, evo. I oprostio sam mu sve. Prošao sam toliko toga lošeg u životu, ne bih to ni najgorem neprijatelju poželio.
Mate je danas oženjen i ima dijete, djevojčicu od dvije godine.
"Kada bi netko nešto napravio mom djetetu, nema te institucije koja bi mogla stati između mene i moga djeteta."
Niti on svojim roditeljima nije odmah ispričao što mu se dogodilo, već je sve godinama držao u sebi.
"Sada već o ovom obitelji i svojim prijateljima pričam već godinama. Imao sam zbog ovoga velikih problema u kući. Moji su jako religiozni i time sam se borio godinama. Nisam im odmah rekao, bio sam prestrašen, imao sam 13 godina. Tek prije povratka u Sydney, kada sam imao 19 godina, sve sam im ispričao. Otac mi je bio jako šokiran i razočaran. Govorio je da ga treba ubiti. Majka je bila više na strani Crkve, rekla je da je i on običan čovjek, koji je grešnik. Tako je neprestano razdor oko toga u mojoj obitelji, i dan danas... Uvijek je nešto - pa nemoj, pa šuti, trpi, bit će ok, zašto si ti toliko osjetljiv... Ja svoju mater na neki način razumijem, ali žalosno je što se nas ne razumije. Mi smo prošli tu bol, sve smo prožvakali i patili. Žao mi je ovih što su ostali kući. Ja sam otišao van pa sam imao neku priliku i pomoću drugih ljudi, prijatelja, oporavio sam se. I Nenad živi vani i Josip živi vani. Ali i dan danas ima u Bibinjama ljudi koji žive u nekakvom sramu, šute i trpe. Ljubav mora pobijediti. To su duhovno osakaćeni ljudi, njihova srca i duše se moraju iscijeliti", rekao je Mate.
