Argentinski igrači su nakon zapanjujuće pobjede nad Egiptom u svlačionici pjevali u ime Falklandskih otoka - odnosno, kako ih oni zovu, Malvina. U svlačionici nakon utakmice leo Messi i suigrači su pjevali pjesmu 'Muchachos', koja je postala popularna među njihovim navijačima. Školski učitelj Fernando Romero preradio je stihove u 'Muchachos, esta noche me emborracho' - Dečki, večeras ću se napiti - argentinskog ska benda La Mosca.

Verzija se pjevala tijekom cijelog argentinskog puta do slave na Svjetskom prvenstvu 2022. u Kataru, a ažurirana je za turnir 2026. godine. Izvornik je započeo stihovima 'Rođen sam u Argentini, zemlji Diega i Lionela, i dečkiju s Malvina koje nikada neću zaboraviti'. Malvini su argentinski naziv za Falklandske otoke, gdje je 1982. godine poginulo 649 argentinskih vojnika nakon što su pokušali vratiti teritorij od Ujedinjenog Kraljevstva.

Ažurirana verzija sada sadrži stihove 'Ja sam Argentinac od kolijevke do groba, za Malvine, za Diega, za Leovo posljednje poglavlje', referirajući se na legende Diega Maradonu i Lionela Messija. 'Navijam za reprezentaciju, navijam za nju svim srcem', skandirali su argentinski igrači na španjolskom.

Moguće je da će Svjetsko prvenstvo dobiti zanimljivo polufinale. Ako Argentina izbaci Švicarsku, a Engleska prođe Norvešku, dvije stare suparnice ponovno će stati jedna nasuprot drugoj. Ne bi to bila samo borba za finale. U kolektivnom pamćenju obje nacije, bio bi to još jedan nastavak sukoba čiji korijeni sežu daleko izvan sporta. Jer rivalstvo Engleske i Argentine nikada nije bilo samo nogometno. Iza njega stoji rana koja se ne zatvara već desetljećima - krvavi sukob oko udaljenih otoka u južnom Atlantiku koje Britanci zovu Falklandi, a Argentinci Malvini. Rat je trajao samo deset tjedana, ali je ostavio dubok politički, nacionalni i emocionalni ožiljak. Od tada svaki njihov veliki nogometni dvoboj nosi dodatnu težinu. Maradonina "Božja ruka" 1986., Beckhamovo isključenje 1998. i stalne provokacije s tribina pretvorili su utakmice Engleske i Argentine u susrete u kojima se nogomet gotovo uvijek miješa s politikom, poviješću i nacionalnim ponosom. 

A da bi se razumjelo zašto jedna utakmica može ponovno otvoriti toliko starih rana, treba se vratiti u proljeće 1982. godine. Krenimo redom.

Početkom 1982. godine, Argentina se gušila u ekonomskoj krizi pod čizmom vojne hunte predvođene generalom Leopoldom Galtierijem. Suočena s masovnim prosvjedima i unutarnjim nemirima, hunta je potražila spas u provjerenom alatu svih posrnulih režima - poticanju nacionalizma. Odluka je pala na invaziju Falklandskih otoka, otočja koje Argentina naziva Malvinima i smatra svojim naslijeđem od Španjolske. Vjerovali su da Velika Britanija, zauzeta vlastitim problemima, neće vojno odgovoriti na zauzimanje zabačenog prekomorskog teritorija. Bila je to katastrofalna pogrešna procjena.

KRVAVI RAT Zbog ovih otoka stotine su poginule. Trump prijeti Britaniji da će im ih oduzeti

Invazija, kodnog imena Operacija Rosario, započela je 2. travnja 1982. iskrcavanjem tri tisuće argentinskih specijalaca kod glavnog grada Port Stanleyja. Malobrojni britanski garnizon brzo je svladan. U Buenos Airesu je zavladala euforija, no u Londonu je vijest dočekana s nevjericom i bijesom. Premijerka Margaret Thatcher, čija je popularnost bila na niskim granama, donijela je odluku koja će definirati njezinu ostavštinu. Unatoč golemoj udaljenosti, Britanija je prema južnom Atlantiku poslala moćnu pomorsku i zračnu flotu, uspostavivši zonu isključenja oko otočja.

Sukob koji je uslijedio bio je žestok. Drugog svibnja, britanska nuklearna podmornica "Conqueror" torpedirala je i potopila argentinsku krstaricu "General Belgrano", pri čemu je poginulo više od tristo članova posade. Taj je događaj izazvao kontroverze, ali i povlačenje ostatka argentinske mornarice. Dva dana kasnije, Argentina je uzvratila udarac. Njihovo zrakoplovstvo je francuskim projektilom Exocet pogodilo i potopilo moderni britanski razarač "HMS Sheffield". No, unatoč gubicima, britanske snage su bile bolje obučene i opremljene. Nakon iskrcavanja u zaljevu San Carlos, započele su kopnene operacije. Argentinske snage, sastavljene većinom od neiskusnih i slabo vođenih ročnika, nisu mogle parirati profesionalnim britanskim vojnicima. Četrnaestog lipnja, nakon pada ključnih položaja oko Port Stanleyja, argentinski zapovjednik potpisao je kapitulaciju. Rat je bio gotov. Ponižavajući poraz doveo je do pada vojne hunte već sljedeće godine, dok je pobjeda učvrstila vlast Margaret Thatcher. U sukobu je život izgubilo 649 argentinskih i 255 britanskih vojnika, ali je posijano sjeme neprijateljstva koje će procvjetati na nogometnim terenima.

Iako je Falklandski rat dao rivalstvu njegovu najmračniju dimenziju, animozitet između dviju nogometnih nacija postojao je i ranije. Ironično, nogomet su u Argentinu donijeli upravo Britanci. Engleski učitelj Alexander Watson Hutton osnovao je prvu argentinsku nogometnu ligu 1891. godine, a imena klubova poput River Platea ili Newell's Old Boysa svjedoče o tom naslijeđu. No, odnos učenika i učitelja ubrzo se zakomplicirao.

KOME IDE NOVAC? U božjoj kući. Ali bog nije ostavio oporuku. Familija ratuje za milijune Maradone

Sve je eksplodiralo u četvrtfinalu Svjetskog prvenstva 1966. u Engleskoj. Utakmica na Wembleyju, koju su Englezi dobili 1-0, u Argentini je ostala zapamćena kao "el robo del siglo" ("pljačka stoljeća"). Kapetan Argentine, Antonio Rattín, isključen je zbog, kako je njemački sudac koji nije govorio španjolski objasnio, "nasilja jezikom". Rattín je odbijao napustiti teren deset minuta, a nakon utakmice engleski izbornik Alf Ramsey zabranio je svojim igračima razmjenu dresova i nazvao Argentince "životinjama". Argentinski tisak uzvratio je nazivajući Engleze "gusarima" (piratas), referencom na britansko kolonijalno naslijeđe, a sukob je postao neizbježan pri svakom sljedećem susretu. Prijateljska utakmica 1977. godine ostala je upamćena po tome što je Daniel Bertoni šakom izbio dva zuba Trevoru Cherryju. Vatra je već gorjela; rat ju je samo pretvorio u požar.

Četiri godine nakon rata, ždrijeb Svjetskog prvenstva u Meksiku 1986. spojio je Argentinu i Englesku, ponovno u četvrtfinalu. Za Argentince, to nije bila samo nogometna utakmica. To je bila prilika za osvetu.

- ​Pobjeda u toj utakmici protiv Engleske 1986. godine bila je dovoljna. Osvajanje Svjetskog prvenstva te godine za nas je bilo sekundarno. Pobijediti Englesku bio je naš pravi cilj - ispričao je godinama kasnije legendarni branič Roberto Perfumo.

Cijela je nacija stala iza svoje momčadi, a teret očekivanja nosio je jedan čovjek Diego Armando Maradona. Utakmica na stadionu Azteca postala je pozornica za dva najkontroverznija i najljepša trenutka u povijesti nogometa. U 51. minuti, Maradona je skočio u duel s engleskim golmanom Peterom Shiltonom i šakom ubacio loptu u mrežu. Tuniški sudac Ali Bin Nasser nije vidio ništa sporno i priznao je gol. Maradona će kasnije reći da je gol postignut "malo glavom Maradone, a malo Božjom rukom". "Božja ruka" postala je simbol argentinske snalažljivosti i lukavosti, slavljenje prevare nad "naivnim" i "prepoštenim" Englezima.

- Ljudi su govorili: 'Sjajno! Mnogo, mnogo bolje što je gol bio tako nepravedan, tako okrutan, jer je to više boljelo Engleze - objasnio je César Luis Menotti, izbornik prvaka iz 1978.

Samo četiri minute kasnije, Maradona je pokazao i drugu stranu svog genija. Primio je loptu na svojoj polovici, a onda je u slalomu od šezdeset metara nanizao petoricu engleskih igrača prije nego što je zaobišao i Shiltona te zabio gol koji je kasnije proglašen "gubitkom stoljeća". Argentina je pobijedila 2-1 i kasnije osvojila naslov. U domovini, pobjeda je slavljena kao osveta za Falklande.

- Bilo je to kao da smo pobijedili državu, a ne samo nogometnu momčad... Iako smo prije utakmice govorili da nogomet nema nikakve veze s Falklandskim ratom, znali smo da su tamo ubili mnogo argentinskih dječaka, ubili ih kao ptičice. I ovo je bila osveta, napisao je Maradona u svojoj autobiografiji.

Od Meksika nadalje, svaki dvoboj nosio je težinu povijesti. Na Svjetskom prvenstvu 1998., u osmini finala, David Beckham je isključen nakon što je nasjeo na provokaciju i teatralni pad Diega Simeonea. Engleska je ispala na penale, a Beckham je postao državni neprijatelj. Simeone je kasnije priznao da je odglumio prekršaj kako bi isprovocirao crveni karton.

- Iskoristio sam situaciju. Mislim da bi svaka osoba iskoristila priliku na isti način. U životu morate iskoristiti svaku šansu koja vam se pruži. Ako je ne iskoristite, izgubljeni ste - objasnio je Simeone svoj cinični pogled na igru.

Ta filozofija, koju je Perfumo opisao kao "destruktivnu", u potpunoj je suprotnosti s engleskim idealom "fair playa". Argentinski nogometaši, objasnio je, odgajani su da budu lukavi, da traže slabosti protivnika i da ga unište, ne samo igrom, već i psihološki. To je, prema Perfumu, edipovski kompleks: želja djece da unište svoje roditelje, učenika da poraze učitelje koji su im donijeli igru.

Osveta za 1998. stigla je četiri godine kasnije u Japanu. Engleska je pobijedila 1-0 u skupini, a jedini gol zabio je upravo David Beckham, iz penala. Njegovo slavlje bilo je ispunjeno olakšanjem i iskupljenjem. Taj je poraz na kraju doveo do ispadanja Argentine, jednog od favorita turnira, već u prvom krugu.