Ovaj put stvari su dotle otišle ravno u vražju mater da se rasprava u gradskoj vijećnici Grada Vukovara otela uobičajenom opisu lakrdije i završila u nabacivanju izrazima "čin agresije", "šubare" i sličnim. Ivan Penava na pod je bacio statut grada kojega bi, kao, trebao voditi kao gradonačelnik i odjednom se istina postojanja u najporaženijem gradu u Hrvatskoj ukazala u svoj svojoj nacionalističkoj idolatriji i idiotariji, nepismenosti i primitivnosti, na kraju i besramnoj političkoj licitaciji.

Problem je, naravno, bio u tome što je predsjednik SDSS-a Vukovara Srđan Kolar gradonačelniku na stol stavio "Statut Grada Vukovara" na, o Bože na nebesima teško je to i izreći, na ćirilici.

Brvno u oku Penavin Vukovar: Milijuni cure iz grada, a on bi opet u rat

"Ovo smatram činom agresije o kojoj sam pričao, a koja dolazi u režiji Srpskog narodnog vijeća, Milorada Pupovca i SDSS-a u Vukovaru. Pogazili ste sav napor i trud u procesu mirne reintegracije, ponijeli ste se kao da ga nikad nije bilo. Znam da su vam bitni politički bodovi, ali zašto vam nisu bitni građani?", izgubio je živce Penava.

Ako je netko nakon toga još i imao kakve zadrške sa zaključkom da je Penava možda izgubio i razum, pogledajmo što je još rekao:

"Zanima vas ono što niste uspjeli 1991., uvesti ćirilicu u ovaj grad. Silovane žene vas ne zanimaju. Mrtva djeca vas ne zanimaju! Ako bude trebalo protiv velikosrpske agresije jučer, danas, sutra svim sredstvima!"

OK. Sad je sve jasno. Ako već niste bili osobno na liniji obrane Vukovara 1991. ili niste vidjeli dokumentarne snimke, onda vam gradonačelnik Penava objašnjava da su bradati, pijani sociopati i koljači grad tada napadali s motivima radikalnih jezikoslovaca, da su poklali i silovali tisuće, srušili cijeli grad, samo zato kako bi u grad uveli ćirilicu kao službeno pismo.

Subinteligentnom većinom do pobjede u HDZ-u

Ispada da su svi oni branitelji izginuli - ne zato što su se borili za goli život svojih ljudi u gradu i slobodu svoje zemlje - nego zato da bi, kao akademici jezikoslovci, krvlju obranili latinicu u tom gradu.

To što se Penava potom stao groziti Kolaru da je ovim činom "poništio mirnu reintegraciju Podunavlja", što znači valjda da je rat, koji je prekinut pobjedom 1995., ovim činom sada opet počeo, sasvim ste pogrešno zaključili da je Penava to izveo samo zato da bi do ključanja doveo subinteligentni dio članstva HDZ-a kako bi njega, Ivana Penavu takvog kakav jest, izabrali za predsjednika HDZ-a.

"Jučer, danas, sutra svim sredstvima!", spreman je Penava licitirati životima nove generacije hrvatskih mladića koji bi trebali ginuti za... Ma, za što ono? Zar za stop ćirilici u Vukovaru!? Ma, neće biti da je takvo što posrijedi! Pa, to bi bio razlog za slanje ljudi u pokolj isto onako stupidan kao i povod za rat između Liliputanaca kojima je u romanu bio šokiran Guliver.

Recimo to javno. Riječ je o takvom buljuku tipova koji nisu kadri funkcionirati kako spada niti na hrvatskom jeziku i latinici. Koji su kadri psovati majku nekome čak i kad napiše "Vukovar" na glagoljici, kao što su u studenom 2011. nogometaši i uprava niželigaša "Raštane" bili šokirani kad su u Blatu na Korčuli, uoči utakmice protiv tamošnjeg "Zmaja", uočili natpis "Vukovar" na muralu na jednoj zgradu.

I kao što je "NK Raštane", u pravedničkom nepismenom, ali turbo-hrvatskom gnjevu pokušalo na tome ušićariti možda tri boda (ne politička, nego na tablici 3. HNL jug), tako sada s jezičnim kokošarenjem i Penava pokušava ubrati plod nacionalističke histerije i traume stradanja kako bi se domogao vrha HDZ-a.

Ma, sigurno čovjek zdravog razuma koji je poput Penave prošao kroz strahote rata, ne bi zazivao da nova generacija hrvatskih mladića gine samo za takvo što kao što je njegova politička karijera. OK, za kog vraga onda problem s ćirilicom? Prije odgovora na to pitanje, da raščistimo još nešto.

Penavin zamjenik Marijan Pavliček, vidno uzrujan u tom lakrdijaškom smaku razuma u vukovarskoj gradskoj vijećnici, skinuo je potom majicu na kojoj je bilo zabilježeno "2717 ubijenih, 3000 logoraša i 22.000 prognanih", i ponudio je Kolaru da je odijene. Kolar nije prihvatio; možda mu je bilo ispod časti u takvoj atmosferi, možda mu se nisu svidjele brojke. A baš je mogao, njemu samom na dušu što to nije učinio.

Licitiranje tragedijom Plan desnice za Vukovar: Penava je naivni klaun

Mogao je Kolar baš prihvatiti tu majicu i odjenuti je, ako ni zbog čega drugog ono zato što bi taj potez bio politički cool do jaja, što bi time udario moralnu šamarčinu onima koji Srbe u RH i danas, 2019. godine, generalno optužuju da "Oluju" ne doživljavaju kao oslobodilačku akciju nego akciju etničkog čišćenja.

Zajebano je po mentalno zdravlje, doduše, pratiti nadjebavanja nacionalista u svijetu koji je crno-bijel. Jer, potrebno je više i inteligencije i maštovitosti i osobnog poštenja od onoga što smo sada vidjeli od dilera mržnjom za priznati da je "Olujom" doista oslobođen veliki dio okupiranog područja RH, ali i da je tada, 1995., zbog onih stotina pobijenih civila doista bilo elemenata etničkog čišćenja.

Josićev stožer za obranu od ispitivanja privilegija

Penavi i društvu ovaj današnji festival šovinističkog nacionalističkog preseravanja u gradskoj vijećnici i opet je poslužio kao argument za mit da "još nisu stečeni uvjeti za primjenu dvojezičnih natpisa", i ovaj put preko grobova tisuća žrtava iz 1991., prigodno statistički zabilježenih na majicama.

"Kako se nisu stekli uvjeti? Po Duhu svetom? Žele li se steći uvjeti? Postoji li volja da se steknu? Što je potrebno da famozni uvjeti budu stečeni?", komentirao je Bojan Glavašević.

Fascinantno je koliko se rijetko na desničarsku mantru o nepostojanju uvjeta za ljubav latinice s ćirilicom u Vukovaru uzvraća protupitanjem: "Što je još potrebno da se steknu uvjeti?" Što je još potrebno!? Nije potrebno ništa! Oko toga su se složili i HDZ i SDP, skupa su glasali, oko toga su sva državna tijela rekla svoje. Potrebno je samo to da se poštuju zakoni i pravni akti Republike Hrvatske. Za to se ratovalo. Zar ne?

Pa ako se tako gleda, Milorad Pupovac veći je patriot i/ ili domoljub, lojalniji građanin zemlje s našim Ustavom od sve te ekipe od Penave do Josića. On se poziva na Ustav i poštuje ga. Oni se ne pozivaju na Ustav i ne poštuju ga. To se odnosi i na Tuđmanovu aboliciju onih koji nisu počinili zločine u zamjenu za mirni povratak Podunavlja kako se oko toga ne bi moralo ginuti. Dakle, tko je tu tip s balkanskih balvana, a tko lojalan građanin?

NIje to još sve. Ako ćemo pravo, ćirilica je hrvatsko povijesno pismo u najmanju ruku koliko i latinica, ako ne i duže. Posebna je priča to što se za latinicu, a protiv ćirilice, bore oni koji jedva sriču i hrvatski na latinici, dok ćirilicu ne kuže niti koliko u onom vicu kad se – riječ je o vicu društvo  s desnice, o satiri, hej – Tomislav Josić kao šef Stožera za obranu Vukovara morao ispričavati hrvatskoj javnosti zato što su "stožeraši", pomislivši da je glagoljica ćirilica, razbili Baščansku ploču.

Isto kao što se u stvarnosti dogodilo tipovima iz NK Raštane na Korčuli. Ako živimo u zemlji u kojoj su Hrvati uz pripadnike manjinskih naroda, pa tako i Srbe, obranili Republiku od nacionalističkih koljačkih hordi, potpomognuti dijelom pobunjenih Srba, odakle odjednom tumačenje da je nekome za bilo što kriva ćirilica?

Milorad Pupovac "Hrvatine i srbende i dalje bi uništavale svoje nacije"

Pa, žele li Penava, Josić i slični doista uvjeriti iole pismeni dio Hrvatske da je tada obrana Republike Hrvatske funkcionirala kao etnički ratno-kulturni protuudar nacionalističkih ekstremista s naše strane na napad takvih s druge?

Znamo da je bilo i takvih. Ali vjerojatno većina nas građana ove zemlje poznaje apsolutno puno više ljudi različitih političkih nazora koji su branili ovu zemlju, a koji su se borili za Republiku Hrvatsku po slovu Ustava RH, a ne po logici po kojoj bi se Penava volio vidjeti kao šef HDZ-a, a onda, tko zna, možda i kao gradonačelnik RH.

"Što je potrebno da famozni uvjeti budu stečeni? To je potpuno nejasno, no sve su karte podijeljene, znamo tko je Tomislav Josić, znamo tko je Penava, ista meta, isto odstojanje", rekao je danas Glavašević i to.

Što je mislio pod time da "znamo tko je Tomislav Josić"? Nije valjda na ono kad je svog prezimenjaka Pavu, vjećnika Grada Vukovara, ispitivao na ulici: "Jesi ti otporan na metak, sine?" Zašto? Zbog bezobrazluka Pave Josića da ispituje tamo neke "privilegije i menadžerske ugovore".

Čitaj da ne budeš glup! Čak i ćirilicu

O kakvom mentalnom sklopu je Glavašević govorio opisuje i skandalozna, zločinačka ideja da se dan pada Vukovara i zločina u Škabrnji proglasi državnim praznikom. "Imao bih osjećaj da slavim smrt svoga oca", primijetio je Glavašević. Odjednom se desničari u Hrvatskoj, kadri politički trgovati na tragediji Vukovaru čak i 28 godina poslije, ukazuju kao skupina kadra slaviti poraze i smrt, koje inače pristojan svijet obilježava uz pijetet i prisjećanje "da se ne ponovi", a ne da slavi pobjedu i život.

Uostalom, tko je ikada vidio desničarski ultranacionalizam da se ne fura na povijesne tragedije i smrt? To naprosto nije dio imidža! Nije cool! Pa, na što bi nalikovalo gledati "stožeraše" ili "šatoraše" u duginim bojama, s cvijećem u kosi i s porukama ljubavi!? I to još usred dana na ulici!

OK, konačno i posljednji put, ako, znači, nitko iole normalan nije ginuo ili oplakivao svoje najdraže, svoju djecu za koju su živjeli, koje su podizali odmalena, za to što Penava, Josić i slični perverzno tvrde, kao žrtve stradale u "ratu protiv ćirilice", o čemu je onda riječ? Već u osnovnoj školi sve su nas učili da valja prati ruke, poštivati starije, biti pristojan, da valja marljivo učiti, ne psovati, ne lagati, da valja čitati knjige i upijati znanje i baštinu civilizacija iz tisuća godina prije nego što smo mi rođeni na ovom planetu.

Čitaj da ne budeš glup, zaboga! Ne samo svete knjige, razne knjige! Pa i na ćirilici.

I ako je netko kao odrastao ipak uspio ispasti takav da je polupismen na latinici, istodobno nepismen na ćirilici, a baš se zainatio baviti politikom, i to još po takvim pitanjima, možda je rješenje naprosto da se, umjesto još jednog slanja još jedne generacije u rat do istrebljenja, one koji imaju ideje o ratu protiv ćirilice, milom ili silom natjera da pročitaju kritičnu količinu kvalitetno odabranih knjiga kako bi napokon postali funkcionalni i korisni članovi društva. Koliko god se takva ideja o opismenjavanju radikala nekome činila radikalnom.

A ne da do kraja života ostanu ovo što su sad, ljudi koji se hitaju pisanim glavnim dokumentom svog grada na pod samo zato što je pisan "neprijateljskim pismom".