Mato Palić, profesor ustavnog prava na Pravnom fakultetu u Osijeku, bio je osobito aktivan u tumačenju referendumskih pitanja i njihove ustavnosti, a u javnosti se često spominjalo i njegovo tumačenje interpretativne izjave o potvrđivanju Istanbulske konvencije. Palić se školovao u SAD-u, objavio je više znanstvenih i stručnih radova iz područja izbornih sustava, a zbog njegova imena više puta su se lomila i politička koplja.

Palić je, naime, bio predložen za vanjskog člana saborskog Odbora za Ustav, poslovnik i politički sustav. Kad nije izabran, nagađalo se da je to zbog toga što je više puta podupro referendumsku inicijativu Narod odlučuje.

Govoreći o pitanjima koja se odnose na promjene u izbornom sustavu i ograničenje mandata zastupnika nacionalnih manjina, Palić je tad rekao da ustavnost referendumskih pitanja nije uputna jer, prema odredbi našeg Ustavnog zakona o pravima nacionalnih manjina, u predstavničkim tijelima treba osigurati predstavništvo zastupnicima nacionalnih manjina, ali nije propisano kako ono treba biti osigurano, to je stvar zakonodavca.

Ustavni sud Bero i Kolinda se petljaju gdje im nije mjesto

Ustvrdio je još kako je postojeći model zajamčenih mjesta nacionalnim manjinama, prema dokumentima Vijeća Europe i Venecijanske komisije, predviđen kao prijelazno rješenje, a usto, zastupnici manjina su izabrani s višestruko, neki i deseterostruko manjim brojem glasova od svih ostalih zastupnika.

"Pitanje koje se tiče formiranja Vlade nema veze s nacionalnim manjinama. To nije smisao predstavljanja nacionalnih manjina", rekao je Palić.

On je također upozorio na nelogičnosti postojećeg modela: "Zastupnik nacionalne manjine (Furio Radin), koristeći mogućnost koju svakom zastupniku nacionalnih manjina pruža Poslovnik Hrvatskog sabora, zapravo može biti na dva mjesta u isto vrijeme. On je član Kluba zastupnika nacionalnih manjina (koji je dio vladajuće koalicije) i član Kluba zastupnika IDS-a, PGS-a i Liste za Rijeku (koji je dio manjine u parlamentu). Budući da je tome tako, zna li netko koliko zastupnika (u Hrvatskom saboru ih ima 151) čini parlamentarnu manjinu a koliko većinu", upitao se


Slažete li se s tvrdnjom da je Republika Hrvatska postala država bez funkcionalne oporbe?

Trenutačno je to upravo tako. Najveća oporbena stranka ima vrlo ozbiljnih unutarnjih problema koji joj onemogućuju da konstruktivnim prijedlozima i argumentirano parira HDZ-u i njegovim koalicijskim partnerima. Ostale oporbene stranke tek sporadično reagiraju na akutne društvene probleme. U postojećim okolnostima zajedničko djelovanje je neophodno, ali je pitanje koliko je realno.

Na koji način nepostojanje funkcionalne i smislene oporbe utječe na društvo u cjelini?

Bez oporbe nema demokracije. Mogućnost da parlamentarna manjina nakon provedenih izbora postane većina je u samoj srži demokratskog sustava. Vladavina bez ozbiljne političke alternative ne može u našem slučaju biti dobra i pozitivna jer oni koji su na vlasti ne ostvaruju rezultate. Njihova vladavina se svela na unutarstranačke sukobe i kupnju koalicijskih partnera. U takvim okolnostima na gubitku su građani, koji sasvim sigurno ne zaslužuju živjeti ispod granica ljudskog dostojanstva ili bolju budućnost tražiti izvan Hrvatske. Nedostatak političke alternative briše mogućnost promjene na bolje, što je vrlo loše.

Kako nepostojanje funkcionalne i smislene oporbe utječe na model vladanja stranke na vlasti, dakle HDZ-a?

HDZ je u prilično lagodnoj situaciji. Unatoč tome što njegova vlast nije učinkovita i ne ostvaruje rezultate, nakon polovice mandata, zbog slabe oporbe, oni jednostavno provode sve što su planirali. Model vladanja koji HDZ ima je, u pravilu, uvijek isti neovisno o tome tko ga vodi. Taj model podrazumijeva nepotizam i pogodovanja različitim interesnim skupinama uz naglašenu verbalnu brigu za Hrvatsku. Nažalost, Andrej Plenković je propustio učiniti više na tome da promijeni HDZ. On se prilagodio činjenici da je HDZ u nekim značajnim segmentima problematičan zato što je to jedini način da bude i ostane na poziciji premijera. Zapravo radi se o političkoj simbiozi ambicioznog pojedinca i političke stranke koja, tako barem kažu, nema boljega kandidata za tu funkciju. Sve dok na sceni ne bude postojala ozbiljna politička alternativa, HDZ će vladati kako je i vladao, a koalicijski partneri će vjerno podržavati premijera bez obzira na to što se bude događalo. Ta podrška premijeru nije iz uvjerenja ili nekih principijelnih razloga nego nužno postupanje za još dvije godine udobnih pozicija.

Nastavak na sljedećoj stranici...

Kakav je, zapravo, politički profil Plenkovića? Što je on? Čovjek koji demokratizira HDZ ili ga sputava po svojoj mjeri?

Kad je postao šef HDZ-a, Andrej Plenković je ostavljao dojam uljuđenog i obrazovanog političara kakvi su u Hrvatskoj potrebni. Protek vremena je pokazao kako prvi dojam zna prevariti. Premijer Plenković ne može demokratizirati HDZ jer on sam ne funkcionira na demokratski način na čelu stranke koju vodi. On će nastaviti s marginalizacijom pojedinaca iz HDZ-a koji mu iz raznih razloga nisu po volji i u tome će imati potporu najviših tijela stranke isključivo zato što je HDZ na vlasti. S druge strane, on nema nikakav problem da ljude koji imaju vrlo ozbiljnih problema sa zakonom, kao što je Božidar Kalmeta, nagradi određenim stranačkim funkcijama jer u tome vidi određeni politički interes. Poruka koja se time šalje mladima u Hrvatskoj je katastrofalna.

Je li, prema vašemu mišljenju, SDP pred rasapom?

Mislim da nije iako se kraj unutarnjih sukoba još ne nazire. SDP nema svjetonazorskih ili ideoloških problema nego se radi o borbi pojedinaca za vlastite pozicije i političku perspektivu. Naravno da je u takvim okolnostima rejting stranke izuzetno nizak. S vremenom će se kriza razriješiti. Jedino pitanje je hoće li se SDP-ovo biračko tijelo vratiti toj stranci ili će se okrenuti nekom drugom.

Je li dio sad vidljivih velikih problema SDP-a generiran u doba Milanovića ili je odgovornost isključivo Bernardićeva i njegovih mentora, župana Komadine i dr. Ostojića?

Milanović je imao neupitni autoritet kao šef SDP-a. Bernardić, osim što se uopće ne snalazi na mjestu šefa stranke, od samog početka doživljava opstrukciju od mnogo istaknutih članova. Dio odgovornosti snosi Bernardić, ali i oni koji ga javno opstruiraju. U tom sukobu nema nevinih i glavna žrtva je stranka, koja gubi potporu.

Vidite li ikoga tko se može prometnuti u lidera oporbe a da nije iz SDP-a?

Trenutačno ne vidim. Držim da je zbog generalnog negativnog stava prema aktualnim političarima neophodna pojava novih ljudi koji mogu privući birače. U suprotnome smo osuđeni na postojeće, koji se dosad nisu pokazali sposobnima rješavati probleme u kojima se Hrvatska nalazi. Dvije su ključne osobine koje bi takva osoba trebala imati znanje i poštenje.

Ako nema oporbe, nameće se pitanje ima li bilo koja afera potencijala za rušenje sadašnje vlasti?

Sadašnju vlast sigurno neće rušiti koalicijski partneri HDZ-a jer bi time sami sebi potpisali politički kraj. U postojećemu mandatu, ako budu lojalni, mirni su još dvije godine. Jedini koji ga mogu rušiti i ne bi politički bili kažnjeni su manjinski zastupnici, čiji broj je fiksiran. Međutim, oni su iz nekih, izgleda prizemnih, razloga spremni prijeći i preko potpuno neprihvatljivih postupaka HDZ-a. Tako, primjerice, zastupnicima srpske nacionalne manjine postojanje ploče s ustaškim pozdravom u Novskoj nije razlog da izađu iz koalicije.

Slijedom toga, je li HDZ-u danas najveća opasnost HDZ?

Postoje nezadovoljni zastupnici HDZ-a koji bi zbog svog broja mogli srušiti parlamentarnu većinu. Međutim, nije realno da se to dogodi jer se na novim izborima ne bi našli na kandidacijskim listama, a vrlo je upitno mogu li osvojiti mandate bez potpore stranke. To je začarani krug.

Kako biste komentirali Kuščevića, koji se prometnuo u autentičnog tumača Ustava RH o pitanjima referenduma?

Dobro je što ministar Kuščević ima želju tumačiti Ustav Republike Hrvatske. Nije dobro što su njegova tumačenja isključivo obojena političkim očekivanjima šefa stranke Andreja Plenkovića. U takvoj situaciji poznate metode tumačenja pravnih propisa nisu toliko važne.

Vladajuća većina sklopljena je od šarolikog i naoko nespojivog društva. Po novome mogu računati i na ruku bivšeg SDP-ovca Zdravka Ronka. Može li u ovim okolnostima država naprijed?

Sigurno ne može. Za napredak je potrebno puno više od onoga što HDZ s šarenom koalicijom može ponuditi. Na djelu je politički ekumenizam kakvom dosad nismo imali prilike svjedočiti u Hrvatskoj. Tako spomenuti zastupnik želi podržati Plenkovića pokušavajući spriječiti veliku koaliciju, do koje će doći ako se održe prijevremeni izbori. Ovakva konstrukcija vrijeđa pamet birača u Republici Hrvatskoj. Ova vlast u dvije godine mandata nije napravila ništa značajno i bojim se da će i iduće dvije godine biti izgubljene. Hrvatska je u takvoj situaciji da jednostavno svako odgađanje neophodnih promjena donosi nepovratnu štetu i sadašnjim i budućim generacijama. Nadam se da su birači u Hrvatskoj svjesni situacije u kojoj se nalazimo. Zbog toga je neophodno da izlaskom na buduće parlamentarne izbore svojim odabirom pokažu odgovornost.