Secesionistički pokreti po Europi stari su u najmanju ruku koliko su stare i nacionalne države koje su vremenom objedinile politički atomiziranu Europu iz nekih ranijih stoljeća. No, prvo s raspadom SSSR-a i Čehoslovačke, a potom i Jugoslavije, u Europi su se afirmirali separatistički pokreti koji su do tada postojali jedva iole ozbiljniji osim u glavama šačice ljudi u nekoj europskoj regiji.

A onda je krenulo; Škotska i referendum 2014., Velika Britanija i Brexit, posljednja u nizu je Katalonija u čijem slučaju konzervativna vlada u Madridu niz godina nije pomišljala da se takve referendume ne suzbija golom silom i pendrečenjem na dan glasanja, nego godinama ranije u razgovoru s ljudima, u ovom slučaju u Kataloniji.

Dandanas u Kataloniji još uvijek jasna većina nije za neovisnost, gruba procjena je da je odnos tek 40 prema 60 posto (većina je za autonomiju u okviru Španjolske, ne za neovisnost), te se potpuno iracionalnim čini potez Madrida da reagira nasiljem pri takvim odnosima. Posebno nakon što su ranije vlade posljednjih godina mirnim putem uspjele privoljeti ETA-u u Baskiji na odustajanje od borbe, te su baskijski separatisti pristali na veću autonomiju unutar Španjolske. Da se ne spominje odustajanje IRA-e od terorističkih napada nakon dogovora s Londonom.

Španjolska Katalonija: Stanje uspoređuju s Ukrajinom 2014.

Pored svega toga, neuralgičnih separatističkih mjesta po EU i šire po Europi ima na još mnogo mjesta. Republiku Kosovo priznaje samo manji dio država po svijetu. Sjeverni Cipar, Republika Srpska, moguće neki snovi i o HZ Herceg Bosni, Donbas, Lugansk, Transdnjestar, Krim, Abhazija, povrh toga još niz atomizirajućih secesionističkih tendencija po Kavkazu imaju konkretan potencijal izbijanja rata. Ili se oko toga već i vode ratovi.

Škotska, Katalonija, Venecija, Belgija rascjepljenja na Valoniju i Flandriju, na takvim mjestima teško je zamisliti da bi moglo buknuti išta posebno bitno, koliko god smo bili šokirani nasiljem u Kataloniji, ali svi ti pokreti imaju potencijal ozbiljno narušiti političku statiku nacionalnih država u kojima se sada nalaze, čak i EU-a.

Slijedi niz pokreta koji su čisti romantizam; Korzika, na kojoj je do prije nekoliko desetljeća bilo i ozbiljnih terorističkih ispada, Sicilija, Sardinija, Bretanja, Normandija, Wales, Cornwall, Isle of Man, Moravska, Koruška, Bavarska, Vojvodina, Padanija, Ligurija, Južni Tirol, Istra i Rijeka, o čemu sanja možda još pokoji potomak Talijana izbjeglih ili protjeranih iz Hrvatske nakon kapitulacije fašističke Italije 1943., Elzas, Lombardija... Ima takvih mjesta mnoštvo.

Kao i doista egzotičnih pokreta poput onih za osamostaljenje Vanjskih Hebrida, Farskih Otoka, Shetlanda, Baleara, Azora, Alanda, Šleske... Brojeći pokrete kojima pojedine političke skupine, u pravilu izrazito minorne, traže osamostaljenje ili barem veću autonomiju, pronašli smo ih u 26 europskih država: Albanija, Azerbejdžan, Belgija, BiH, Češka, Danska, Finska, Francuska, Gruzija, Njemačka, Italija, Kosovo, Makedonija, Moldavija, Nizozemska, Poljska, Rumunjska, Rusija, Srbija, Slovačka, Slovenija, Španjolska, Švicarska, Ukrajina i Velika Britanija.

U njima smo uspjeli nabrojati čak 106 secesionističkih ili autonomističkih pokreta, pa ispada da je zemlja u Europi danas koja nema nekakav svoj secesionistički pokret, skoro u rangu rariteta. Sav taj kolorit, ukoliko bi se politički i ostvario, pretvorio bi Europu u politički krkljanac kakav je vladao kontinentom, primjerice, u Srednjem vijeku. Da se ne govori da bi se svi ti teritoriji vrlo lako preklapali s drugim teritorijima, što bi značilo i mogućnost za niz ratova.

Ulsterski lojalisti Theresa May na vlast dovodi bivše teroriste

Diljem svijeta, od Zapada preko Afrike i Latinske Amerike do Azije, takvi procesi od 90-ih nazivaju se "balkanizacijom". Dio sveg tog džumbusa po Europi možete pogledati na karti ispod, koja, koliko god bila šarena, još uvijek niti izbliza ne pokriva sva secesionistička kretanja po Europi, nego je riječ samo o karti kojom se za nekakve procjene političke stabilnosti na politički još uvijek najstabilnijem kontinentu u Europi bavio ove godine Bank of America Merrill Lynch.