Godinu dana prije izbijanja pandemije koronavirusa, u malom argentinskome selu Epuyen, u regiji Patagonija slavi se rođendan djeteta. Za stolom je općinski zaposlenik Aldo Valle (61), obitelj, njegova supruga, kćeri i prijatelji, susjedi... Svi najbliži. Pušu svjećice, nazdravljaju, pjevaju i goste se. Stol je pun. No samo nekoliko sati kasnije nad argentinsko selo s 2400 stanovnika nadvit će se golema nesreća - ljudi počinju misteriozno obolijevati, jedan za drugim.
Sve je počelo 3. studenog 2018. na proslavi rođendana u lokalnoj dvorani Peumayén. Među stotinjak gostiju bio je i Víctor Díaz, 68-godišnji umirovljenik koji se danima osjećao loše. Nekoliko dana ranije bio je u šumi skupljajući gljive. U početku je mislio da je riječ o običnoj prehladi. Sutradan nakon rođendana otišao je na hitnu, no ondje su mu rekli da se vrati idući dan.
- Nisu mi dali ništa. Nisu me ni pregledali, ni izmjerili tlak. Samo su mi rekli da dođem u ponedjeljak u laboratorij - prisjetio se kasnije Víctor.
Simptomi su se međutim pogoršavali. Osjećao je mučninu, bolove u mišićima i strašan umor. Prva dijagnoza bila je gastroenteritis. No, kako mu je bivalo sve gore i ostajao je bez daha, liječnici su posumnjali na najgore.
- Jedan od liječnika me pozvao sa strane i rekao da su nalazi loši. Rekao mi je: ‘Tvoj otac ima rak pluća s metastazama na jetri’ - ispričala je njegova kći Isabel.
Tek nakon što je hitno prebačen u bolnicu u obližnji grad Esquel, liječnici su posumnjali na hantavirus. Nalazi su potvrdili sumnje. Víctor je preživio, no nesvjesno je na rođendanskoj proslavi pokrenuo lavinu. Kasnijom epidemiološkom istragom, koju su liječnici opisali kao pravi detektivski posao, utvrđeno je da je on bio "nulti pacijent". U dvorani je bio u bliskom kontaktu s petero ljudi koji su se kasnije zarazili. Među njima je bio i Aldo Valle.
- Osoba s virusom samo je sjedila za istim stolom kao i moj tata. I za tim stolom bilo je nekoliko ljudi koji su se zarazili. Izgubila sam oca i dvije sestre za manje od mjesec dana - rekla je Mailen Valle.
Andski soj hantavirusa
Aldo Valle preminuo je 11. prosinca, mjesec dana nakon rođendana. No hantavirus je tad još bio nepoznanica i njegov sprovod, na kojem je lijes bio otvoren, postao je novo žarište zaraze.
- Mislim da se moja mama tamo zarazila, baš kao i njegove dvije kćeri. S tim otvorenim lijesom, nastala je golema epidemija - rekla je Isabel Díaz, čija je majka Celia, šesta žrtva virusa, također bila na tom sprovodu.
Ubrzo nakon očeve smrti, razboljele su se i Aldove kćeri. Loreley (32) preminula je 23. prosinca. Njezina sestra Jéssica (30) umrla je 9. siječnja, samo dan nakon rođendana koji je provela na odjelu intenzivne njege. Virus je napao i Aldovog sina Sebastiána (27) te baku Ninfu (90), no oni su se, srećom, oporavili.
- Bolest me potpuno shrvala. Groznica ti oduzme svaku volju. Samo želiš ležati i spavati. Kasnije me počelo boljeti u leđima i više nisam mogao napuniti pluća - opisao je simptome Sebastián.
Kad je postalo jasno da se radi o andskome soju, jedinom poznatom soju hantavirusa koji se prenosi s čovjeka na čovjeka, vlasti su uvele drastične mjere. Za 159 bliskih kontakata određena je "selektivna respiratorna izolacija", odnosno kućna karantena u trajanju od 45 dana, koliko iznosi maksimalno razdoblje inkubacije. Mnogi koji su se kasnije razboljeli već su bili u izolaciji, što je spriječilo daljnje širenje virusa. Ta je strategija bila inovativna i pokazala se ključnom, no donijela je i ogromne psihološke i socijalne posljedice. Mještani Epuyéna postali su stigmatizirani.
- Osjećali smo se jako diskriminirano - kaže Mailen.
U susjednim gradovima nisu im dopuštali ulazak u trgovine. Isabel Díaz sjeća se kako su njezina oca gledali poprijeko.
- Gledali su ga kao da je on kriv što se razbolio. Kriv jer si iz Epuyéna, jer si ‘nulti slučaj’ ili jer si ‘kći od’. Čovjek ne traži da se razboli, a još manje da nekoga zarazi ili izgubi majku.
Epuyénska epidemija hantavirusa postala je presedan i promijenila je način na koji se epidemiolozi nose s ovom bolešću. Detaljnom rekonstrukcijom događaja na rođendanskoj proslavi utvrđen je obrazac širenja. Definirano je da je za prijenos potreban kontakt u trajanju od najmanje 30 minuta na udaljenosti manjoj od jednog metra. Na temelju toga stvoren je protokol za definiranje bliskog kontakta.
Osim toga, iskustvo je pokazalo da lijek Ribavirin, koji se koristi za hepatitis B, daje odlične rezultate u ranoj fazi bolesti, smanjujući rizik od razvoja teškog kardiopulmonalnog sindroma za čak 70 posto. Osamnaest preživjelih, uključujući Isabel Díaz, doniralo je krv za istraživanje mogućeg seruma.
Slučaj kruzera Hondius
Podsjetimo, početkom svibnja 2026. godine, idilično putovanje preko južnog Atlantika pretvorilo se u globalnu zdravstvenu uzbunu. Na kruzeru "Hondius" pod nizozemskom zastavom izbila je epidemija rijetkog, ali smrtonosnog hantavirusa, pokrenuvši složenu međunarodnu operaciju i podsjetivši svijet na neprestanu prijetnju zaraznih bolesti. Do 8. svibnja zabilježeno je osam slučajeva među putnicima i posadom, uključujući tri smrtna ishoda, dok su zdravstvene vlasti diljem svijeta pratile situaciju s velikom pozornošću.
Kruzer je isplovio iz argentinske luke Ushuaia prvog travnja, s 88 putnika i 59 članova posade, na putovanje koje je uključivalo posjete zabačenim i ekološki raznolikim odredištima poput Antarktike, Južne Georgije i otoka Tristan da Cunha. Prvi znakovi nevolje pojavili su se već 6. travnja, kada je odrasli muškarac razvio simptome groznice i probavnih smetnji. Njegovo se stanje naglo pogoršalo te je preminuo na brodu pet dana kasnije. Ubrzo nakon toga, njegova bliska kontaktašica također se razboljela te je preminula nakon evakuacije u Južnoafričku Republiku.
Do početka svibnja, dok je brod bio usidren uz obalu Zelenortskih Otoka, Svjetska zdravstvena organizacija (WHO) obaviještena je o skupini putnika s teškom respiratornom bolešću. Ukupno je potvrđeno osam slučajeva, od kojih je šest laboratorijski verificirano, s stopom smrtnosti od 38 posto. Među oboljelima su bili i brodski liječnik te jedan od vodiča, što je dodatno zakompliciralo situaciju na brodu.
Laboratorijske analize provedene u Južnoafričkoj Republici i Švicarskoj potvrdile su da je uzročnik izbijanja Andski virus (ANDV), soj hantavirusa koji se primarno nalazi u Južnoj Americi. Ova je spoznaja bila ključna jer je, za razliku od drugih hantavirusa koji se prenose isključivo kontaktom s izlučevinama zaraženih glodavaca, Andski soj jedini za koji je dokumentiran prijenos s čovjeka na čovjeka. Iako je takav prijenos rijedak i obično zahtijeva blizak i produljen kontakt, poput onog unutar kućanstva, zatvoreno okruženje kruzera predstavljalo je povišen rizik.
Radna hipoteza stručnjaka je da se prvi pacijent zarazio prije ukrcaja tijekom svojih putovanja po Argentini, vjerojatno udisanjem čestica virusa iz izmeta glodavaca. Kasniji slučajevi na brodu najvjerojatnije su posljedica sekundarnog prijenosa, što je potkrijepljeno vremenskim slijedom pojave simptoma kod ostalih pacijenata. Hantavirusi inače uzrokuju dva glavna klinička sindroma: hemoragijsku groznicu s bubrežnim sindromom (HFRS) u Europi i Aziji te hantavirusni kardiopulmonalni sindrom (HCPS) u Amerikama, koji je znatno smrtonosniji i može uzrokovati smrt u do 50 posto slučajeva.
Simptomi HCPS-a, uzrokovanog Andskim virusom, obično se pojavljuju jedan do šest tjedana nakon izlaganja. Početna faza bolesti nalikuje gripi, s vrućicom, zimicom, bolovima u mišićima i probavnim smetnjama. Međutim, bolest može naglo napredovati u tešku kardiopulmonalnu fazu, koju karakteriziraju kašalj, otežano disanje i nakupljanje tekućine u plućima, što brzo dovodi do respiratornog zatajenja i šoka.
Prema izvješću Svjetske zdravstvene organizacije, ključ uspješnog ishoda leži u ranom prepoznavanju simptoma i hitnoj hospitalizaciji. Ne postoji specifičan antivirusni lijek niti cjepivo za hantavirus. Liječenje je isključivo potporno i usmjereno na održavanje vitalnih funkcija u jedinici intenzivnog liječenja. To uključuje pažljivo praćenje tekućine, potporu disanju pomoću mehaničke ventilacije te, u najtežim slučajevima, izvantjelesnu membransku oksigenaciju (ECMO), postupak koji može spasiti život.
Izbijanje zaraze pokrenulo je opsežan i koordiniran odgovor zdravstvenih vlasti Argentine, Zelenortskih Otoka, Nizozemske, Južnoafričke Republike, Španjolske, Švicarske i Ujedinjenog Kraljevstva. Organizirane su medicinske evakuacije oboljelih u bolnice u Johannesburgu, Nizozemskoj i Zurichu. Putnici koji su se ranije iskrcali praćeni su putem međunarodnog sustava za traženje kontakata, a onima koji su ostali na brodu savjetovano je da ostanu u svojim kabinama. Brod je na kraju otplovio prema Kanarskim otocima radi konačnog iskrcavanja.
Unatoč ozbiljnosti situacije i visokoj smrtnosti, WHO je rizik za globalno stanovništvo procijenio kao nizak. Međutim, rizik za putnike i posadu na brodu ocijenjen je kao umjeren. Stručnjaci su umirili javnost, ističući da je malo vjerojatno da će doći do širenja zaraze u općoj populaciji, pod uvjetom da se provode stroge mjere izolacije i praćenja kontakata. Britanska zdravstvena agencija (UKHSA) poručila je da će se britanski državljani po povratku u zemlju testirati i biti u izolaciji uz stalan nadzor zdravstvenih djelatnika.
