Bio je to topao svibanjski dan u Rimu, srijeda, 13. svibnja 1981. godine. Na Trgu svetog Petra okupilo se gotovo dvadeset tisuća vjernika i turista kako bi prisustvovali tjednoj općoj audijenciji pape Ivana Pavla II. Atmosfera je bila svečana i radosna. Sveti Otac, tada na pragu 61. rođendana, u svom je prepoznatljivom bijelom papamobilu prolazio kroz razdraganu gomilu, smiješio se, rukovao i blagoslivljao okupljene. Zastao je kako bi podigao i poljubio malu djevojčicu, trenutak nježnosti koji su zabilježili deseci fotoaparata. Nitko nije mogao slutiti da će se za samo nekoliko trenutaka prizor pretvoriti u scenu iz noćne more.
U 17 sati i 17 minuta, dok je papamobil nastavljao svoj spori krug, iz mase se izdigla ruka koja je držala pištolj. Odjeknulo je nekoliko hitaca. Papa se srušio, a Trgom svetog Petra prolomio se krik užasa i nevjerice. Svijet je na trenutak zastao.
Pucnji u srcu Vatikana
Atentator, 23-godišnji Turčin Mehmet Ali Ağca, ispalio je četiri metka iz poluautomatskog pištolja Browning kalibra 9 mm. Dva metka pogodila su Papu. Jedan mu je probio trbušnu šupljinu, uzrokujući masivan gubitak krvi i teške unutarnje ozljede, za dlaku promašivši vitalne organe. Drugi metak okrznuo mu je desni lakat i pogodio ga u lijevi kažiprst. Preostala dva metka ranila su dvije žene u publici: Amerikanku Ann Odre, koju je metak pogodio u prsa, i Rose Hall, koja je zadobila lakšu ozljedu ruke.
Na trgu je nastao potpuni kaos. Ljudi su vrištali i plakali, a sigurnosne službe grozničavo su reagirale. Ağca je, iskoristivši opću paniku, bacio pištolj pod obližnji kamion i pokušao pobjeći. Međutim, njegova sloboda bila je kratkog vijeka. Hrabra časna sestra, šef vatikanske sigurnosti Camillo Cibin i nekoliko prisutnih vjernika bacili su se na njega, spriječivši ga da pobjegne ili ispali još metaka. Ubrzo su ga svladali i uhitili pripadnici talijanske policije.
Za to vrijeme, suradnici su teško ranjenog Papu položili na pod vozila. Iako pri svijesti, gubio je mnogo krvi. Krenula je očajnička utrka s vremenom. Vozilo hitne pomoći probijalo se kroz gusti rimski promet. Putovanje od Vatikana do klinike Gemelli, dugo oko šest kilometara, u normalnim okolnostima trajalo bi gotovo pola sata. Toga dana, zahvaljujući policijskoj pratnji, prešli su ga za samo osam minuta. Po dolasku u bolnicu, Papa je izgubio svijest.
Tko je bio Mehmet Ali Ağca?
Dok su se liječnici borili za Papin život u operacijskoj sali, istražitelji su pokušavali složiti slagalicu o napadaču. Mehmet Ali Ağca nije bio nepoznat policiji. Bio je član turske ultranacionalističke terorističke skupine poznate kao "Sivi vukovi". Već je bio tražen zbog ubojstva Abdija İpekçija, uglednog liberalnog novinara u Istanbulu, počinjenog 1979. godine. Nakon uhićenja, uspio je pobjeći iz vojnog zatvora u Turskoj.
U ćeliji je ostavio pismo u kojem je prijetio Ivanu Pavlu II. uoči njegova planiranog posjeta Turskoj. Papu je nazvao "maskiranim vođom križarskih ratova" i zaprijetio da će ga "definitivno ubiti" ako posjet ne bude otkazan. Zbog te prijetnje, sigurnost tijekom Papina boravka u Turskoj bila je drastično pojačana i do napada nije došlo. Ağca je u odsutnosti osuđen za ubojstvo i otad je bio u bijegu, putujući Mediteranom pod lažnim identitetima sve dok se nije pojavio u Rimu 10. svibnja 1981., samo tri dana prije atentata. Prilikom uhićenja na Trgu sv. Petra, u džepu mu je pronađena rukom pisana poruka: "Ubijam papu u znak prosvjeda protiv imperijalizma Sovjetskog Saveza i Sjedinjenih Država i protiv genocida koji se provodi u Salvadoru i Afganistanu".
Oprost i fatimska veza
Nakon petosatne, iznimno složene operacije, liječnici su uspjeli zaustaviti krvarenje i spasiti Papi život. Samo četiri dana kasnije, iz bolničkog kreveta, Ivan Pavao II. obratio se svijetu i poručio da je "iskreno oprostio" bratu koji ga je upucao. Taj čin milosrđa kulminirao je u prosincu 1983. godine, kada je Papa posjetio Ağcu u rimskom zatvoru Rebibbia, gdje su dugo razgovarali u četiri oka.
Atentat se dogodio na dan Gospe Fatimske, na 64. obljetnicu prvog ukazanja Djevice Marije djeci u Portugalu. Papa Ivan Pavao II. bio je duboko uvjeren da mu je upravo Gospa spasila život. Ta veza s Fatimom postala je središnji dio njegova tumačenja događaja. U jednom je govoru izjavio: "Jedna je ruka ispalila metak, a druga ga je vodila". Godinu dana nakon atentata, posjetio je svetište u Fatimi u znak zahvalnosti i jedan od metaka izvađenih iz njegova tijela dao ugraditi u krunu kipa Gospe Fatimske. Događaj je povezao i s Trećom fatimskom tajnom, koju je Vatikan objavio 2000. godine, a koja sadrži proročansku viziju "biskupa odjevena u bijelo" koji pada na tlo "naizgled mrtav, pod rafalnom paljbom".
Motivi napada ostali su obavijeni velom tajne do danas. Ağca je tijekom godina davao stotine proturječnih izjava. Isprva je tvrdio da je djelovao sam. Kasnije je upleo bugarsku tajnu službu, tvrdeći da su djelovali po nalogu sovjetskog KGB-a koji je želio eliminirati Papu zbog njegove snažne potpore poljskom pokretu Solidarnost. Ta "bugarska veza" nikada nije nedvojbeno dokazana na sudu. U kasnijim godinama, Ağca je tvrdio da je Isus Krist, da je sam Bog htio da puca na Papu, a u svojim memoarima iz 2013. iznio je potpuno novu teoriju - da je atentat naručila iranska vlada i ajatolah Homeini. Zbog tih laži i manipulacija, jedan od talijanskih tužitelja izjavio je: "Ağca nas je sve izmanipulirao, ispričavši stotine laži i neprestano mijenjajući verzije". Nakon gotovo 29 godina provedenih u zatvorima u Italiji i Turskoj, pušten je na slobodu u siječnju 2010. godine.
