U subotu navečer splitskim ulicama prošla je skupina muškaraca odjevenih u crno, s kapuljačama i maramama preko lica te upaljenim bakljama u rukama. Krenuli su s Prokurativa prema Marjanu, noseći fotografiju mladića koji je umro prije gotovo osam desetljeća. Uzvikivali su parole protiv komunizma i odavali počast Frani Tenti, čije ime posljednjih godina sve češće izaziva prijepore u Splitu. Za jedne je on hrvatski domoljub, mladić koji se suprotstavio jugoslavenskom komunističkom režimu i zbog toga završio u zatvoru iz kojega se nikada nije vratio. Za druge je simbol povijesnog revizionizma, jer se u javnom predstavljanju njegova života često prešućuje pripadnost ustaškom pokretu i veličanje Ante Pavelića. Tko je zapravo bio Frane Tente i zašto se gotovo osamdeset godina nakon njegove smrti Split ponovno dijeli oko njegova imena?

Frane Tente rođen je 2. travnja 1928. u Mravincima kod Solina. Njegova obitelj živjela je u Splitu, na Gripama. Otac Nikola bio je financijski službenik, a majka Darinka kućanica. Frane je imao dvojicu braće i tri sestre. Odrastao je u vremenu velikih političkih i društvenih previranja, a Drugi svjetski rat dočekao je kao dječak. Kada je 1941. uspostavljena Nezavisna Država Hrvatska, imao je samo trinaest godina. Tri godine poslije, kao 16-godišnjak, pridružio se Ustaškoj mladeži, a zatim i ustaškim jurišnicima. Njegov najstariji brat Maksimilijan također je bio pripadnik Ustaške vojnice, a stradao je 1945. godine, premda okolnosti njegove smrti nisu pouzdano utvrđene. 

U listopadu 1944., kada su partizanske snage oslobodile Split od njemačke okupacije, Tente je napustio grad. Boravio je u Ivanić-Gradu, a u proljeće 1945. s drugim pripadnicima poraženih snaga NDH povlačio se preko Zagreba i Slovenije prema Austriji. U kolonama su bili vojnici i civili koji su se nadali da će se predati zapadnim Saveznicima i izbjeći zarobljavanje od Jugoslavenske armije. Tente je zarobljen kod Bleiburga i vraćen u Hrvatsku, gdje je završio u logoru u Bjelovaru. Nakon puštanja vratio se obitelji u Split. Imao je 17 godina.

Na zid gimnazije nacrtao Pavelića

U Splitu se vratio školovanju i upisao Klasičnu gimnaziju. Bila je to prva poslijeratna godina, vrijeme u kojem je nova komunistička vlast učvršćivala političku kontrolu, obračunavala se sa stvarnim i pretpostavljenim protivnicima te nastojala izgraditi novo društvo. Za dio mladih koji su odrasli u obiteljima povezanima s poraženim režimom to je značilo život pod sumnjom i nadzorom. Tente se tijekom školske godine 1945./1946. povezao sa skupinom gimnazijalaca koji nisu prihvaćali novu jugoslavensku vlast. Okupljali su se, raspravljali o politici, pisali i širili protukomunističke letke. Njihovo djelovanje nije bilo ograničeno samo na protivljenje komunističkoj vlasti. Dio poruka otvoreno je veličao NDH i njezina vojna obilježja.

O tim događajima danas se zna zahvaljujući dokumentima koji se čuvaju u Državnom arhivu u Splitu. Povjesničarka Blanka Matković 2017. godine objavila je znanstveni rad u časopisu Tusculum pod naslovom "Prilog poznavanju povijesti grada Splita i okolice u poratnom razdoblju (1946. - 1947.): nepoznati detalji iz dosjea Frane Tente". Analizirala je zapisnike njegovih saslušanja, policijske bilješke i sudsku dokumentaciju. Među sačuvanim dokumentima nalaze se tri zapisnika iz razdoblja kada je Tente bio zatvoren i ispitivan 1946. godine. Ti dokumenti omogućuju znatno precizniju rekonstrukciju njegova života od one koju nude kasniji politički govori, komemoracije i popularne priče.

NA DANAŠNJI DAN 1944. Hajduk je izgubio 7:2, ali bila je to najveća pobjeda u njegovoj povijesti!

Prema zapisima, Tente je sudjelovao u pisanju letaka protiv Tita i komunističke vlasti, a neke je sam dijelio po gradu. Posebno je zanimljiv događaj od 10. travnja 1946., kada je, na petu godišnjicu proglašenja NDH, vlastoručno izradio nekoliko letaka posvećenih toj obljetnici i razbacao ih po školskoj zgradi. Nekoliko mjeseci poslije otišao je korak dalje. U srpnju 1946., povodom imendana Ante Pavelića, na zidu splitske gimnazije oslikao je lik ustaškog poglavnika i veliko slovo "U". Uhićen je u noći s 19. na 20. srpnja. U zatvoru je proveo nekoliko tjedana, nakon čega je pušten na slobodu. UDB-a je nastavila pratiti njegovo kretanje i aktivnosti. Iz dokumentacije koju je istražila Matković proizlazi mogućnost da je netko iz njegova kruga poznanika dostavljao informacije sigurnosnoj službi. Krajem 1946. Tente se preko Ivice Bavčevića povezao s ilegalnom splitskom skupinom Hrvatskoga oslobodilačkog pokreta. Prema sudskim dokumentima, preuzeo je zadaću pridobivanja novih članova. Skupina je širila protujugoslavenske poruke, zagovarala rušenje postojećeg poretka i uspostavu hrvatske države, a pojedini njezini pripadnici podržavali su i nastavak oružanog otpora komunističkim vlastima.

Tko je skinuo jugoslavensku zastavu s Marjana?

Najpoznatiji događaj iz priče o Frani Tenti odigrao se u noći s 9. na 10. travnja 1947. godine. Na vrhu Marjana skinuta je jugoslavenska zastava s crvenom zvijezdom i postavljena hrvatska trobojnica. Datum nije odabran slučajno. Bio je to 10. travnja, godišnjica proglašenja NDH, koju su pripadnici ilegalne skupine željeli obilježiti simboličnom akcijom. Godinama se ponavlja tvrdnja da je zbog skidanja jugoslavenske zastave završio u zatvoru, gdje je potom umro. Međutim, sačuvana presuda Okružnog suda Srednje Dalmacije pokazuje drukčije. Jugoslavensku zastavu s Marjana skinuo je Frane Bettini, tada 22-godišnjak, a u dogovoru o isticanju hrvatske zastave sudjelovali su Ivica Bavčević, Nikola Pensa i Jelka Betica. Upravo su oni u sudskom postupku bili terećeni za tu akciju. Tente je pripadao istom ilegalnom krugu i bio je među uhićenima, ali u njegovoj presudi skidanje zastave nije navedeno kao kazneno djelo za koje je osuđen. 

Tenti su na teret stavljene tri druge aktivnosti: izrada i širenje letaka koji su, prema sudskoj kvalifikaciji, pozivali na nasilno rušenje državnog uređenja, oslikavanje Pavelićeva lika i ustaškog slova "U" na zidu gimnazije te vrbovanje novih članova Hrvatskoga oslobodilačkog pokreta. Presuda je donesena 27. svibnja 1947. godine. Tada 19-godišnji Tente osuđen je na tri godine zatvora s prisilnim radom i jednogodišnji gubitak političkih prava nakon odsluženja kazne. U istom postupku osuđeno je još jedanaest osoba. Bavčević je dobio šest godina zatvora, Pensa sedam, a Jelka Betica deset. 

Smrt u Lepoglavi i grob za koji se ne zna

Nakon osude Tente je upućen na izdržavanje kazne. Prema dostupnim podacima, prošao je kroz zatvorski sustav u Šibeniku i Lepoglavi, a bio je upućen i na prisilni rad pri gradnji pruge Šamac - Sarajevo, jednog od velikih poslijeratnih infrastrukturnih projekata jugoslavenskih vlasti. Poslije je vraćen u Lepoglavu. Njegovi zatvorski dani i danas su nepoznanica. Postoje kasnija svjedočanstva o zlostavljanju kojem je bio izložen, no dostupna medicinska i zatvorska dokumentacija ne omogućuje pouzdanu rekonstrukciju svih okolnosti njegova zatočenja.

Frane Tente umro je 8. studenoga 1948. godine, u dobi od 20 godina. U dopisu Kazneno-popravnog doma Lepoglava od 16. siječnja 1949. kao uzroci smrti navedene su upala porebrice, upala moždane ovojnice i tuberkuloza pluća. Obitelj nije dobila njegovo tijelo, a mjesto ukopa ostalo je nepoznato. 

Pavelićev Split i Rimski ugovori

Kada se govori o Tentinu veličanju Ante Pavelića, nužno je prisjetiti se onoga što je Pavelićeva vlast učinila Dalmaciji. Samo nekoliko tjedana nakon proglašenja Nezavisne Države Hrvatske, 18. svibnja 1941., Pavelić je u Rimu s talijanskim fašističkim diktatorom Benitom Mussolinijem potpisao tri sporazuma poznata kao Rimski ugovori. Njima je Italiji prepustio velik dio hrvatske obale i otoka, uključujući područja Splita i Šibenika, dijelove Hrvatskog primorja i Gorskog kotara te otoke Krk, Rab, Vis, Korčulu, Mljet i brojne druge. Talijanskoj državi pripala je i Boka kotorska. NDH se pritom odrekla ratne mornarice na Jadranu, a na dijelu preostalog obalnog prostora prihvatila ograničenja vojnog djelovanja.

KRAJ OKUPACIJE Kiša je lijevala, zvona su zvonila, cijeli Split bio je vani: 'Stigla je sloboda!'

Za Split je to značilo talijansku fašističku vlast. Grad je, zajedno s velikim dijelom Dalmacije, bio uključen u talijanski okupacijski i aneksijski sustav. Uslijedila je politika talijanizacije, političke represije i progona protivnika okupacije. Mussolinijev režim nastojao je izbrisati hrvatski karakter javnog života, dok je Pavelićeva NDH, unatoč deklarativnom pozivanju na hrvatsku državnost, pristala prepustiti velik dio hrvatskog teritorija svojem fašističkom savezniku. Nakon kapitulacije Italije u rujnu 1943. Split je nakratko bio pod partizanskom kontrolom, a zatim su ga okupirale njemačke snage. Grad je konačno oslobođen u rano jutro 26. listopada 1944. godine, kada su se njemačke okupacijske snage povukle pred napredovanjem partizana. Prema povijesnom prikazu Državnog arhiva u Splitu, borbe su se prethodnih dana vodile na prilazima gradu, a ne u samom njegovu središtu. Za stanovnike Splita to je značilo kraj višegodišnje fašističke i nacističke okupacije, ali i početak novoga političkog sustava u kojem će komunistička vlast provoditi represiju nad svojim protivnicima.

RAPALSKI UGOVOR 1920. Karađorđević ili Pavelić? Tko je Talijanima predao hrvatsku obalu?

Rasprave o Frani Tenti ponovno su oživjele 2019. godine, kada je tadašnji splitski gradski vijećnik Martin Mladen Pauk iz stranke Neovisni za Hrvatsku predložio podizanje spomenika na Marjanu. Gradsko vijeće u prosincu te godine prihvatilo je amandman kojim je u proračunu za 2020. osiguran novac za spomen-obilježje. Inicijativu je prihvatio tadašnji gradonačelnik Andro Krstulović Opara, ali spomenik nikad nije izgrađen. Do završetka njegova mandata projekt nije realiziran, a nakon dolaska Ivice Puljka na čelo Splita nije dobio nastavak kakav su očekivali njegovi zagovornici. Prijedlog je od početka izazivao oštre reakcije. Protivnici podizanja spomenika upozoravali su da se Tentu ne može javno slaviti kao simbol hrvatske slobode bez spominjanja njegove ustaške prošlosti i propagiranja Pavelićeva režima. S druge strane, zagovornici su tvrdili da spomenik ne bi bio posvećen NDH, nego mladiću koji je stradao zbog protivljenja komunističkoj diktaturi. U središtu spora zapravo nije samo pitanje treba li Tente imati spomenik, nego što bi taj spomenik predstavljao i kakvu bi poruku javni prostor Splita njime slao budućim generacijama.

Iako službeni gradski spomenik nije podignut, splitski ogranak Domovinskog pokreta u ožujku 2021. postavio je spomen-ploču na Marjanu, pokraj hrvatske zastave. Pritom su iz stranke poručili da žele ispraviti ono što su smatrali propustom gradskih vlasti. Pitanje službenog obilježja ponovno je otvoreno u studenome 2026., kada je gradonačelnik Tomislav Šuta na sjednici Gradskog vijeća, odgovarajući na vijećničko pitanje, izjavio da je postupak vezan uz spomenik u tijeku.