Virus, pa makar se on zvao i korona, jednak je u Kini, SAD-u, Italiji, Španjolskoj, Hrvatskoj ili Švedskoj, a opet mu je svaka od tih država pristupila različito. Znanje epidemiologa je, nema sumnje, svuda jednako ili podjednako, a ipak, u nekim je državama o mjerama odlučivala politika, a ne struka. Naši političari, koji bolje plivaju u katastrofičnim vremenima nego kad je sve u redu, odlučili su poslušati i slušati struku, i zasad se to čini kao dobar pristup. 

Postavlja se, naravno, i milijun drugih pitanja, od toga štedi li se i zašto na broju testova, preko pitanja zašto svi nismo obavezni nositi maske, pa do toga što ćemo ako sve skupa potraje, a hoće. Najgore za vlastodršce tek dolazi, jer će sve lošiju gospodarsku situaciju zbog “lock downa” trebati pomiriti s epidemiološkom slikom. Virus je i dalje nepoznat, nitko ne zna kako će se ponašati s porastom vanjske temperature i vlage, i u taj se čarobni štapić ne trebamo pouzdati. 

MRSKA ISTINA JNA nam je ostavila glavnu bolnicu za rat protiv korone

Nasreću, uzde nismo izgubili odmah na početku, kao što se dogodilo Italiji ili Španjolskoj, a sad i Francuskoj. Da su Vilija Beroša, Krunoslava Capaka i ostatak naše ekipe na vrijeme poslušali i ostali u Europi, stanje bi danas možda bilo puno bolje i u Italiji, Španjolskoj, Francuskoj... 

Da, istina je, hrvatski su stručnjaci na čelu s ministrom zdravstva Berošem, doznajemo, u dva navrata - prvo u Rimu, a zatim u Bruxellesu - još u veljači ostatak Europe pokušavali upozoriti da treba hitno zatvoriti granice i uvesti stroge mjere, ali ih nitko nije želio poslušati. 

Prvo su ostale pokušali upozoriti u Rimu, 25. veljače, istoga dana kad je kod nas potvrđen prvi slučaj zaraze, a onda, desetak dana kasnije, 6. ožujka u Bruxellesu na sastanku ministara zdravstva iz cijele EU, kojim je predsjedavao upravo Beroš. 

Na prvom sastanku, u Rimu, Beroš i Capak kao ravnatelj Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo su sve ostale predstavnike iz zemalja EU pokušali upozoriti da su potrebne jedinstvene, svuda jednake mjere suzbijanja zaraze, a prvenstveno zatvaranje granica. No nisu saslušani.

Svi ostali su na ta upozorenja odmahivali rukom uz “lako ćemo”, što se na kraju, evidentno je - pretvorilo u zdravstvenu katastrofu. Po broju potvrđeno zaraženih, najgora je situacija trenutačno u Španjolskoj, s više od 142.000 slučajeva, na drugome mjestu je Italija sa 136.000, ali i više od 17.000 mrtvih, što je najviše u cijeloj EU. 

U Španjolskoj je preminulih u ovom trenutku oko 3000 manje. Sve je gore i u Francuskoj, u kojoj je poznato zaraženih gotovo 110.000, a preminulih također oko deset posto.

- Kad smo već svi skupa, iz cijele EU, bili pozvani na sastanak u Rim, očekivali smo da će biti govora o zajedničkim, svuda jednakim mjerama, potreba za njima bila je logična i opravdana. Očekivali smo zato konsenzus - otkriva nam Krunoslav Capak, koji je s Berošem putovao u Rim. 

BEZ KONTAKTA Stručnjaci: 'Pripremite se, kući bismo mogli biti mjesecima'

S njima su bili i veleposlanik u Italiji Jasen Mesić, pomoćnica ministra Vera Katalinić-Janković i predstojnik premijerova ureda Zvonimir Frka-Petešić. 

- Međutim, nikakve se mjere tamo nisu dogovarale. Sastanak je počeo izlaganjima o tome kakva je u kojoj državi situacija. Prvo je talijanski ministar zdravstva Roberto Speranza rekao u kakvoj su oni situaciji, koliko imaju oboljelih i što su sve poduzeli. Zatim se javio njemački ministar Jens Spahn i Talijanima čestitao na svemu što su poduzeli, rekao i kako smo im svi skupa zahvalni što s nama ostalima dijele informacije. Na kraju je rekao i to da nema potrebe na granici poduzimati ikakve mjere. Mi smo, naime, u diskusiji rekli da mjere nisu ujednačene, a trebale bi biti. Zato smo predložili sastanak ministara u Bruxellesu, u sklopu hrvatskog predsjedanja Unijom. Nadali smo se da će barem tamo biti konsenzusa oko zajedničkih mjera - nastavlja Capak. 

Ali ni u Rimu ni desetak dana kasnije u Bruxellesu konsenzusa nije bilo. U Rimu je prvi Spahn, Nijemac, rekao da nema potrebe za zatvaranjem granica, a s njim su se složili i Francuzi potvrđujući da je sve u redu - da će Italija to riješiti na svojem teritoriju i da će sve zapravo - biti super. 

Europske gospodarske velesile su se u veljači, dakle, složile da se Italija dobro nosi s problemom, da poduzima sve što je potrebno, da straha nema i da će sve biti u najboljem redu. Nitko nije želio slušati malu Hrvatsku, čiji su ljudi, sad je očito, već tad znali da je potrebno napraviti puno više kako bi se spriječilo katastrofu. 

I nešto kasnije, 6. ožujka u Bruxellesu, na sastanku na koji su, prvi put u povijesti EU, došli baš svi ministri zdravstva i koji je vodio Beroš, opet odmahivanje rukom i “lako ćemo” stav. 

- I opet isto. Diskutiralo se o situaciji u svakoj od zemalja i što svaka od država poduzima, ali ni dalje o potrebnim zajedničkim mjerama. Mi smo upozoravali da ih treba ujednačiti jer se svatko ponašao drugačije. Skandinavci su, primjerice, sve puštali preko granica k sebi, Nijemci su u tom trenutku isto još samo dijelili letke... - prepričava Capak što je bilo na sastanku u Belgiji. 

Hrvatska nije ništa forsirala, dodaje, jer što je mogla učiniti u situaciji kad nitko u tom trenutku još nije htio strože mjere. Nisu bili spremni za njih, za zatvaranje granica, i do rasprave o tome uopće nije ni došlo. Svatko je mislio, osim Hrvatske, da će Italija problem i dalje riješiti sama, na svojem terenu, i da nema potrebe za zajedničkim intervencijama. 

ANDRIJA ŠTAMPAR Zbog ovog vrsnog liječnika držimo koronu pod kontrolom

- Nakon toga smo mi samostalno počeli postavljati svoje mjere. Prva smo zemlja Europe koja je takve mjere uvela, a onda ih kasnije i postrožila - kaže Capak. 

Tek je 8. ožujka Italija ograničila ulazak i izlazak u područja svojega sjevera. Otkazani su javni događaji i uveden niz mjera, iako je još 28. veljače Svjetska zdravstvena organizacija podigla globalni rizik na vrlo visok. EU je tek koji dan kasnije, 2. ožujka, taj rizik podigla s umjerenog na visoki. Hrvatska je, s druge strane, još 24. veljače, samo dva dana nakon prvog zabilježenog smrtnog slučaja u Italiji i dan prije svojeg prvog potvrđenog slučaja zaraze, pojačala nadzor graničnih prijelaza prema toj susjednoj državi. 

Za sve putnike koji dolaze iz zahvaćenih područja uveden je zdravstveni nadzor u samoizolaciji, uz obvezu svakodnevnog javljanja liječniku epidemiologu. Zahvaćena područja su u tom trenutku obuhvaćala Kinu, Južnu Koreju te Lombardiju i Veneto u Italiji. 

Za sve osobe koje se bile u bliskom kontaktu s oboljelima uvedena je samoizolacija u vlastitom domu uz svakodnevni kontakt s epidemiologom ili organizirana karantena ako nema uvjeta za samoizolaciju. Ministarstvo zdravstva izdalo je i preporuku školama da se ne preporučuje odlazak na školske ekskurzije i izlete u Italiju. 

Tri dana nakon sastanka ministara zdravstva u Bruxellesu, na kojemu opet nismo došli do riječi, postrožili smo vlastite mjere - 9. ožujka je uvedena obavezna dvotjedna karantena za sve strane državljane koji u Hrvatsku dolaze iz žarišta zaraze, posebno iz dijelova Kine, Italije i Južne Koreje. 

Odgodili smo i skupove s više od tisuću ljudi. Škole smo zatvorili 16. ožujka, dan kasnije je uvedena i mjera ostanka kod kuće, a 19. ožujka smo zatvorili sve trgovine osim prehrambenih. Zašto su ostali u EU bili indiferentni pa čekali ne na “pet do dvanaest nego dvanaest i pet”, pitamo Capaka. 

- Ministri su političari i moraju o politici onda i voditi brigu. Kad se sastaju, oni govore općenito, što je slučaj pogotovo u zdravstvu. Naime, zdravstvo u EU uopće nije harmonizirano, jer svaka država odlučuje za sebe, po svojem, ima svoje zakone i pravila, načine zdravstvenog osiguranja i ostalog. Na tim se sastancima, dakle, ne govori o zajedničkim mjerama, nego o općenitoj problematici, tako da nekakve zajedničke konkretne odluke ministri zdravstva nisu ni naviknuti donositi - kaže ravnatelj Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo. 

ZDRAVSTVENI MARATON Studija o koroni kaže da nas na jesen čeka još jedan udar

Da, odgovara, imaju i te države svoje epidemiologe i vjerojatno su ih saslušali, ali ne i poslušali. 

- Kad smo mi smatrali da je vrijeme da se nešto poduzme, oni nisu. Mislili su da će se to jednostavno riješiti - kaže Capak. 

Na pitanje čini li mu se da su općenito bivše tranzicijske države, valjda naviknute na nevolje i nedaće, reagirale bolje, brže i svakako strože, epidemiolog odgovara kako mi u Hrvatskoj imamo dugu tradiciju javnoga zdravstva, još od vremena uspostavljanja karantene u Dubrovačkoj Republici u 14. stoljeću. Istina, u srpnju 1377. godine Dubrovnik je, kao lučki grad u koji su pristizali putnici iz svih krajeva svijeta, odlučio, tad prvi put u svijetu, uvesti karantenu kao mjeru zaštite od širenja zaraznih bolesti, a posebno kuge. 

“Tko dolazi iz okuženih krajeva neka ne stupi u Dubrovnik niti na njegovo područje”, pisalo je u odluci Dubrovačke Republike pa u grad nisu mogli ući ni domaći ni stranci dok god nisu odradili jednomjesečnu karantenu organiziranu za njih na otočićima uokolo Cavtata. 

- Od tih prvih karantena, preko našeg Andrije Štampara pa do suzbijanja infekata na području bivše Jugoslavije naša je tradicija javnoga zdravstva zbilja duga - kaže Capak. 

A EU je, dodaje, prije svega ekonomska, gospodarska zajednica, čiji se predstavnici onda i sastaju radi ekonomskih interesa. 

- Sve je drugo u drugom planu, pa tako i zdravstvo, koje se nikad ni nije pokušalo harmonizirati za cijelo područje EU. Svi koji smo u Uniju ušli, ušli smo sa svojim, bitno različitim sustavima zdravstva - zaključuje epidemiolog kojega naš ministar zdravstva, očito je, sluša. 

U međuvremenu, no prekasno, opametio se i ostatak Europe. Ili će na kraju, tko zna, najpametniji ispasti Šveđani, zbog čijeg se pristupa epidemiji mnogi danas hvataju za glavu. Ali ne kažemo li uvijek da su švedska rješenja pametna pa će se takvima možda pokazati i ovo? Mjerama izolacije čuvaju starije od 65, na preporuku vlasti drže socijalnu distancu, no gospodarski im se kotač, doduše usporenije, i dalje vrti. 

Kafići i restorani rade, sve trgovine jednako tako. Hoće li i koliko njihov zdravstveni sustav izdržati, upitno je, no jedno jest sigurno - imunitet krda će steći prije nego mi ostali. Upravo je to ono što nas sve čeka - odvagnuti treba li gospodarski propadati kroz sljedećih godinu i pol, koliko bi trebalo za stjecanje imuniteta krda bez prevelikog pritiska na zdravstvo, ili uz smanjenje strogih mjera pustiti gospodarstvo da se oporavlja, ali i podnijeti veće žrtve virusa? 

Trumpova tvornica užasa Nije slušao CIA-u: Najavili su mu da će korona 'satrati' SAD

U svakom će nam slučaju, puno prije cjepiva i lijekova, trebati jako kreativne, a učinkovite politike. Brojke oboljelih i smrtnih slučajeva u žarištima EU, napokon, usporavaju, no zbog indiferentnog pristupa vlasti dosad su nadmašile crne kineske brojke. Smrtnost je u Italiji veća od 12 posto, u Francuskoj je deset posto, kao i u Španjolskoj. 

Njemačka je puno manja, oko jedan i pol posto, što “poteže”, zapravo, priču o broju testiranja. Nijemci rade više od 70.000 testova na dan, zbog čega onda na papiru, u moru broja oboljelih, značajno pada i broj smrtnih slučajeva. Za testove oni imaju novca, resursa i kadrova. Da su slušali Beroša i Capaka, tko zna, možda bi i drugi danas bili u boljoj situaciji. U ovom trenutku Hrvatska ima 18 smrtnih slučajeva. 

Prema predviđanjima našeg stožera za obranu od korone, na vrhuncu epidemije, kroz otprilike dva tjedna, ne bismo trebali imati više od 2800 potvrđeno oboljelih i oko 140 najtežih slučajeva, što je pet posto. To je otprilike u rangu onoga što za nas procjenjuju i na Sveučilištu Washington. Institut za metriku i procjene u zdravstvu na tome sveučilištu izračunao je da bi Hrvatska ukupno mogla imati 166 smrtnih slučajeva, posljednji sredinom svibnja. 

Prema njihovoj računici, bolnički nam kapaciteti premašuju broj pacijenata koji će te kapacitete trebati. Vlade su zavaravale Bruxelles o svojoj spremnosti, a potom gomilale ključnu opremu i nasumice zatvarale svoje granice, remeteći trgovinu i blokirajući građane, stoji u insajderskom izvještaju koji je objavio Politico.eu, prenosi Večernji list. 

EU je pala na ispitu krize korona virusa, ističe se u izvještaju. Europska komisija, koja ima ograničene ovlasti nad zdravstvenim pitanjima, osjetila je opasnost u siječnju, ali nije stvorila stvaran osjećaj hitnosti do ožujka, piše Politico. Spominje i smjenu hrvatskog ministra zdravstva Milana Kujundžića i dolazak njegova nasljednika Vilija Beroša. 

Andrej Plenković, premijer zemlje koja predsjedava Vijećem EU, najurio je ministra zdravlja Kujundžića zbog skandala s privatnim nekretninama, kaže Politico, citirajući Plenkovića koji je tad rekao da je Hrvatskoj potreban puni fokus ministra na temu korona virusa. Na drugome mjestu se Kujundžićeva smjena spominje kao nešto što je zapravo usporilo sazivanje prvog izvanrednog sastanka ministara zdravlja svih 27 država članica, prenosi Večernji.