Trump obećaje: Otkrit će tko je ubio JFK-a
Američki predsjednik Donald Trump izjavio je u subotu da će odobriti objavu preostalih klasificiranih dokumenata o atentatu na predsjednika Johna Kennedya 1963.
"Kao predsjednik odobrit ću otvaranje blokiranih i klasificiranih dosjea o JFK-u", napisao je Trump na Twitteru.
Američki nacionalni arhiv je kroz godine već objavio većinu dokumenata o atentatu, ali posljednji dijelovi dosjea još su uvijek tajni i samo je Trump ovlašten odlučiti hoće li ostati zatvoreni za javnost ili objavljeni u redigiranom obliku.
Kennedyjevo ubojstvo u Dallasu 22. studenog 1963. jedan je od najvažnijih datuma u američkoj povijesti i do danas je popularna tema teoretičara zavjere, iako je službena istraga zaključila da je za atentat odgovoran usamljeni napadač, Lee Harvey Oswald.
Usprkos nekim utemeljenim sumnjama u nalaz istrage i teorijama koje tvrde da su u atentat bili uključeni organizirani kriminal, Kuba ili agenti američke tajne službe, teoretičari zavjere još uvijek nisu pružili nikakav dokaz da je Oswald imao pomagače.
The Washington Post u subotu piše kako stručnjaci ne smatraju da će dokumenti donijeti neke nove bombastične informacije, ali bi mogli rasvijetlili aktivnosti atentatora kada je bio u Mexico Cityju krajem rujna 1963., kao i djelovanje kubanskih i sovjetskih špijuna.
Kennedy je ubijen u 46. godini i do danas je ostao jedan od najomiljenijih američkih predsjednika.
U to vrijeme Allen Welsh Dulles bio je direktor CIA-e i njegova obitelj imala je dugogodišnje iskustvo s vanjskim poslovima.
Djed s majčine strane, John W. Foster, bio je državni tajnik pod Benjaminom Harrisonom. Ujak, Robert Lansig, držao je isti ured za vrijeme Woodrowa Wilsona. John Foster Dulles, njegov stariji brat, bio je državni tajniku u Eisenhowerovoj vladi, a nije bila tajna da je Allen želio tu poziciju i za sebe.
Ali kad je Allen vodio CIA-u, a njegov brat je bio na čelu države, bilo je malo od uobičajenih trzavica između dvije vodeće vladine agencije. Braća su radila kao dobro podmazana ekipa, a kritičari otada raspravljaju bi li država i svijet bolje prošli da to nije bio slučaj.
Nakon diplome na Princentonu, Dulles se priključio diplomaciji, u kojoj je radio od 1916. do 1926. godine, te je ondje razvio ljubav prema obavještajnom poslu, koja je nastavio trajati ostatak njegovog života.
Nakon toga se pridružio bratu i počeo s njim raditi u odvjetničkom uredu na Wall Streetu, Sullivan & Cromwell, gdje je dobio uvid u to kako zaraditi veće svote. Naime, tvrtka je predstavljala neke od najmoćnijih korporacija na svijetu i, premda je počeo zarađivati više nego što se nadao, nedostajao mu je špijunski posao.
Zatim je došao Drugi svjetski rat, tijekom kojeg je dobio posao vođenja Strateškog ureda - OSS-a u Bernu, u Švicarskoj, gdje je uspostavio neprocjenjive veze s njemačkim pokretom otpora protiv Hitlera. Zahvaljujući tome je osvojio reputaciju kao superiornih špijun koji je imao 'njuh' za uspostavljanje mreže špijuna i planiranje tajnih operacija.
Do trenutka uspona na čelo CIA-e, Hladni rat je porastao od konflikta smještenog u Europi do globalnog prikrivenog sukoba i tajnih agenata u Aziji, Africi i Južnoj Americi.
Bio je to, prije svega, kompleksni, višeslojni sukob s diplomatskim, vojnim i propagandnim komponentama.
Kao i njegov stroži, mrzovoljniji stariji brat, i Allen je gajio duboku mržnju prema komunizmu, te je na Hladni rat gledao kao na borbu između sila svjetla i tame, između slobode i 'ropstva'.
Bacio se na posao, s "domoljubnom odanosti, apetitom za borbom i elastičnim smislom za ono što je dopušteno", pisao je o njemu povjesničar Thomas Powers.
Dodao je i sljedeće: "Hladnoratovski strahovi i uzbune danas djeluju melodramatično i pretjerano, ali za Dullesa, koji je rukovodio CIA-om od Eisenhowerovih dana, tu je i dalje bila prisutna želja za borbom protiv neprijatelja i pobjedom".
Braća su zajedničkim naporima impresionirala Ikea, te su ga uspješno privolili da mi dopušta potrebne provjere gdje god se pojavila i najmanja naznaka komunističke prisutnosti na marginama političke scene.
Dulles braća uspjela su uvjeriti sve oko sebe da bilo što što ima veze s komunizmom utječe na američke državne interese, pa su tako rukovodili i uspješnim CIA-inim udarima u Iranu 1953. i u Gvatemali 1954. godine. Agencija je naime smatrala da ondje komunisti polažu temelje za direktni sovjetski utjecaj, čime bi, kako su objasnili, ometali i prijetili zapadnoj opskrbnji naftom.
Mnoge druge intervencije i antikomunističke kampanje ostvarile su različite uspjehe i bile različitih razina suptilnosti, dok neutralnost nisu smatrali nikakvom opcijom. Pod njihovom paskom, CIA je pratila svaki korak Sovjeta diljem svijeta, te su formirali prilično točnu sliku njihovih vojnih i nuklearnih mogućnosti.
Svojim radom nisu doduše inspirirali romane o Jamesu Bondu, ali su stvorili temelje za američku obrambenu i vanjsku politiku na vrhuncu Hladnog rata, te im se mora odati priznanje što su spriječili mogući nuklearni holokaust.
Nastavak pročitajte na idućoj stranici.
Nova knjiga Davida Talbota, The Devil’s Chessboard: Allen Dulles, the CIA, and the Rise of America’s Secret Government, jedna je od najambicioznijih biografija osobe koja je najdulje bila na čelu CIA-e: Dullesa. U knjizi je razotkrivena američka politika, vanjska i unutrašnja, od početaka Hladnog rata do atentata na JFK-ja.
Talbot se u knjizi obrušio na politiku ondašnjeg doba, te smatra da su tad visokopozicionirane osobe u vladi na demokraciju gledale kao na "prepreku neometanom funkcioniranju korporativne države".
On također smatra da su američke građanske slobode, politika i njezin moralni položaj u svijetu ozbiljno pretrpjeli i dalje trpe zbog toga što se događalo u ono doba.
"Washington su postepeno preuzeli poslovni ljudi, odvjetnici s Wall Streeta i investitori... Tijekom Eisenhowerove administracije, Dulles braća su napokon dobili dozvolu da 'treniraju strogoću' u globalnoj areni. Tvrdeći da brane slobodni svijet od tiranije komunizma, oni su nametnuli američku vlast nad ostatkom svijeta, pomoću nuklearnog terorizma i brutalnosti... Dulles braća su se dokazali kao majstori u iskorištavanju tjeskobe koja je pratila Hladni rat", piše Talbot.
Od mnogih optužbi iz knjige, posebno je zanimljiva ona da se tijekom posljednjih mjeseci vladavine JFK-ja pojavio jasan konsenzus među Dullesovom zlokobnom mrežom financijskih, obavještajnih i vojnih suradnika.
"Kennedy je bio prijetnja nacionalnoj sigurnosti. Za dobrobit države, moralo ga se maknuti. A Dulles je bio jedini čovjek na poziciji, s vezama i dovoljno odlučan da tako nešto i učini", piše Talbot. I navodi da je Allen to doista i učinio.
Da, Talbot tvrdi da je Allen Dulles posjedovao (i iskorištavao) toliku moć da je naređivao smaknuća nepoželjnih pojedinaca u inozemstvu; da je pomoću svoje CIA-e destabilizirao vlade u državama Trećeg svijeta, pretjerujući s optužbama o sovjetskom podčinjavanju; da je visokopozicionirane obavještajce naciste ubacivao u CIA-u, te da je naredio atentat na ljubljenog američkog, nikad prežaljenog predsjednika.
Iako mnogi smatraju da nema pravog pokrića za to, jer se razbacuje činjenicama, moramo priznati da bi to bila jedna od najnevjerojatnijih, a ujedno i najveća teorija zavjere u povijesti SAD-a.
U satima nakon ubojstva američkog predsjednika Johna Kennedyja, Lee Harvey Oswald je ubio policajca J.D. Tippita i bio je identificiran kao atentator.
Kada je Oswald proglašen atentatorom, tajni agent Mike Howard dobio je zadatak da pretrese Oswaldov stan. Tamo je pronašao mali zeleni adresar i na 17. strani je pod naslovom "Ja ću ubiti" bila su navedena četiri imena, piše Los Angeles Times.
Oswald je na tu listu stavio agenta FBI-ja Jamesa Hostyja, desničarskog generala Edwina Walkera i potpredsjednika Richarda Nixona. Na vrhu liste bio je guverner Texasa John Connally.
Pored njegovog imena bio je nacrtan bodež s kojeg je kapala krv. Agent Howard predao je knjižicu FBI-ju, a kasnije i Warrenovoj komisiji. Dugo vremena nakon toga saznao je da je ta stranica s četiri imena istrgnuta iz adresara.
Novinar Los Angeles Timesa je prije nekoliko godina napisao knjigu o Kennedyjevom ubojstvu, "The Accidental Victim", ali tek kasnije je prvi put čuo za agenta Howarda i od tada pokušava otkriti je li prava meta Lee Harveya Oswalda na dan ubojstva bio guverner Connally, a ne Kennedy.
Inače, Oswaldova priča počela je 1962. godine kada je nakon časnog otpusta iz američkih marinaca bio stacioniran u Sovjetskom savezu. No, marinci su tu odluku kasnije promijenili i obilježili ga kao nepoželjnog. Oswald više nije bio toliko entuzijastičan oko života u Rusiji, imao je ženu i dijete i mislio je da će mu biti bolje u Americi.
Poslao je molbu Connallyju, svom sunarodnjaku iz Texasa i glavnom zapovjedniku mornarice u to vrijeme da mu pomogne, ali Connally mu nije ispunio želju. Oswalda je posebno razjarilo kada je vidio da se Connally kasnije kandidirao za guvernera.
Kada se vratio u Texas nije mogao naći posao i za to je također krivio Connallyja. Prilikom svjedočenja nakon Kennedyjevog ubojstva, Oswaldova supruga je rekla kako je meta bio Connally, a ne Kennedy, a to je ponovila u novom svjedočenju 1978. godine.
Osim toga, ništa nije ukazivalo na to da Oswald ima bilo kakve neprijateljske osjećaje prema Kennedyju. Upravo suprotno, podržavao je njegovu politiku.
Nikome, pisao je svojevremeno LA Times, nije jasno zašto su se ovakvi dokazi ignorirali u službenim istragama, a glavno pitanje do danas je ostalo neodgovoreno – tko je iz Oswaldovog adresara istrgao stranicu s popisom ljudi koje treba ubiti.
Na to je pitanje pokušao odgovoriti agent Howard. Prvi njegov odgovor je bio da je to napravio tadašnji šef FBI-ja J. Edgar Hoover, jer nije želio da se ime agenta Hostyja spominje u istrazi.
Drugi odgovor je da je to napravio Lyndon Johnson, koji pak nije htio da njegovog bliskog prijatelja Connallyja upliću u istragu, pa možda čak i okrive za atentat.
Oko Kennedyjevog ubojstva već godinama kruže razne teorije, a autor i novinar LA Times James Reston koji je napisao više knjiga o Kennedyjevom ubojstvu tvdi da se nijedna teorija ne poklapa s Oswaldovim stilom života. Oswald, piše Reston, nije bio hladnokrvni ubojica i teorija da se Kennedy slučajno našao na vatrenoj liniji i dobio metak namijenjen Connallyju, koji se vozio s Kennedyjem u trenutku ubojstva, za Restona je jedna od onih u koju najviše vjeruje.