Teško je pristojnim rječnikom objasniti kako to da je jedini "koncentracijski logor" u zapadnom svijetu opstao 23 godine do trenutka kad je nedavno najavljeno njegovo zatvaranje. Kad ga je jedna urugvajska novinarka na tiskovnoj konferenciji prije sedam godina upitala za njegov "šatorski gradski zatvor", on je bez imalo srama, među ostalim, taj svoj zatvor nazvao koncentracijskim logorom. I potom joj pun sebe okrenuo leđa.
Bilo je to jednu godinu nakon što su TV kamere snimile kako 200 latinoameričkih zatvorenika u prugastoj odjeći, međusobno povezanih lancima, skandira "Hitler! Hitler", prosvjedujući zbog neljudskih uvjeta u zatvoru Okruga Maricopa u Arizoni. Okružni šerif Joe Arpaio već i prije uspostavljanja svog "koncentracijskog logora" slovio je za najgoreg američkog šerifa u smislu okrutnosti. Do tada se fokusirao na krijumčarenje droge i kriminalne bande.
No, sa sve većim priljevom ilegalnih imigranata, odnosno kako ih on naziva "ilegalnih uljeza", 1993. u kolovozu dao je podići zatvor na otvorenom. Potrošio je na to samo 80.000 dolara, jer je koristio vojne šatore još iz Korejskog rata, a nije se niti u ostalim stvarima pretrgao zatočenicima olakšati uvjete života.
U 82 šatora potrpao je 1700 ljudi, a iako je prvotni plan bio da tamo smješta ilegalne imigrante, na kraju se projekt izrodio u trpanje pod šatore Latinoamerikanaca, bilo da su državljani SAD-a ili ne, osuđenih za male kaznene prekršaje na nekoliko mjeseci zatvora. Pa iako nije riječ o nikakvim ozbiljnim kriminalcima, uvjeti su u šatorskom zatvoru bili i ostali jezivi. Dnevne temperature u Arizoni u pustinji mogu doseći 54°C u hladu. Jedini klimatizirani prostori su kupaonica s tuševima i ambulanta.
A zatvorenici ne smiju noćiti u klimatiziranim prostorima. Objekt sa šatorima, opasan bodljikavom žicom jako je podsjećao na ono što je sam šerif Arpaio nazvao koncentracijskim logorom i od prvog dana organizacije za ljudska prava borile su se da se zatvor zatvori. To ne da nije išlo, nego je zatvor od 2007. dobio na popularnosti nakon što se u Arizonu počelo slijevati oko 50 posto ilegalnih imigranata u SAD i nakon što je eksplodirao strah od terorizma.
Arizona, inače, ima i svoje hladne dane u kojima temperature padnu i na 5°C, u kojima pada kiša s vjetrom koji razornom snagom pronalazi svaku rupu u šatorskim krilima od kojih su šatori skrpani. Nekad, žalili su se zatvorenici, nije bilo dovoljno niti umotati se u vreće od smeća kao u priručne kabanice kako bi tijekom sna ostali koliko toliko suhi. Nadalje, Maricopa je okrug ozloglašen i po tome što svoje zatvorenike na rad tijekom služenja kazne još uvijek šalje okovane u lance i povezane jedne s drugima.
To se zove "chain gangs". Broj jezivih prigovora je zastrašujući; od toga da je "šatorski zatvor" neopisivo pretrpan, opasan za život do vrlo neugodne činjenice da se u njemu nalaze u pravilu Latinoamerikanci. I da u takvom mučilištu ljudi završavaju i nakon, primjerice, puke vožnje s pretjeranom količinom alkohola u krvi. A kako je takvo mjesto uopće opstalo tako dugo?
"Ljudi su znali da je to nehuman tretman, no moji republikanski kolege toliko su se plašili šerifa da su ga puštali da to radi i dalje", kazala je za Guardian Mary Rose Wilcox, bivša demokratska zastupnica u okrugu tijekom 21 godine i članica tijela koje je nadgledalo zatvorski budžet. Lokalne vlasti zbog zatvora su stalno pod paljbom niza teških tužbi zbog mučenja zatvorenika, a ne nedostaje ni smrtnih slučajeva. Zatvorom se uredno bavi i Amnesty International.
Zapravo je nemoguće o njemu govoriti a da rasizam ne iskače iza svakog ugla. Odvjetnik Michael Manning jedan je od najtvrđih boraca protiv tog mjesta, osobno je izborio niz tužbi zbog smrti ljudi u tom zatvoru. U slučaju Briana Crenshawa, izborio je nagodbu od dva milijuna dolara. Bila je riječ o slijepom zatvoreniku. U slučaju Philipa Wilsona obitelj zatvorenika kojega su drugi zatvorenici ubili batinama, odbila je nagodbu od jednog milijuna dolara. Da bi na suđenju za odštetu izgubila.
No, tužitelji su većinom dobivali na sudu, što je 2016. dovelo do toga da šerifu te godine republikanci uskrate političku podršku za reizbor. Izbore je osvojio Paul Penzone i, kao novi šerif, najavio da će prva stvar koju će učiniti biti ukidanje tog "mjesta kršenja ljudskih prava Latinosa". "Ta ustanova ne odvraća ljude od kriminala, ne predstavlja uštedu i nije stroga prema pravim kriminalcima", kazao je on.
Ispalo je da zatvor godišnje potroši devet milijuna dolara, a da bi se s normalnijim, ljudskim rješenjima za ovakve vrste prekršitelja, uštedjelo godišnje četiri milijuna dolara. Potom je i bivši lokalni tužitelj iz redova republikanaca Grant Woods izjavio da su litanije Arpaija da "šatorski grad" prevenira kriminal, "običan mit". Danas "šatorski grad" drži još samo 370 ljudi, koji su zapravo posljednji zatočenici i kojima će do listopada svima do jednom biti osiguran neusporedivo humaniji smještaj.
Arpaiju je čak krajnje ozbiljno zaprijetilo da ga 5. listopada osude na pola godine zatvora zbog svjesnog kršenja federalnih pravila o zatvorima. Tako se činilo kao sigurno. Činilo se sve do prije nekoliko dana kad je Donald Trump za Fox rekao da razmatra da bivšeg šerifa pomiluje. "Mogao sam to učiniti odmah, ozbiljno razmišljam o tome. Arpaio je veliki američki domoljub koji je učinio puno u borbi protiv ilegalne imigracije."
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu Express.hr dopušteno je samo registriranim korisnicima. Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu Express.hr te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona.
Ja mislio da se radi o guantanamo i da ce se ta sramota od logora koje neki neinformirani zovu zatvor zaista zatvoriti, a ono mauna.