Vojno-redarstvena operacija Oluja iznenadila je čak i američke obavještajce zato što su oni bili uvjereni da Hrvatska vojska neće uspjeti poraziti pobunjene paravojne formacije na teritoriju tadašnje Republike Srpske Krajine. No, kako se kasnije pokazalo, nije to bila ni približno jedina situacija u kojoj su američki obavještajci zakazali.

Jedan od najvećih kritičara američke samouvjerenosti u vođenju ratovanja je Herbert Raymond McMaster, isoki savjetnik za nacionalnu sigurnost u uredu Donalda Trumpa. Nekoliko puta odlikovan je zbog sudjelovanja u brojnim američkim vojnim operacijama, a zbog odličnog vođenja jedinica tijekom prvog Zaljevskog rata protiv Iraka neko je vrijeme i podučavao na američkim vojnim učilištima.

Žarko Puhovski "Trump kao predsjednik najljepša je vijest za Dodika"

Često je predavao studentima o operacijama u kojima je ili izravno sudjelovao ili je čak i predvodio neke operacije. Nama je najzanimljiviji jedan pomalo opskurni esej koji je napisao dok je predavao u Centru za strateško vodstvo. U "Pukotinama u temeljima", kako je naziv tog eseja, ozbiljno se uhvatio u koštac s nedostacima američkih procjena neprijateljskih snaga i dosta značajnim obavještajnim propustima.

Tijekom svojeg akademskog rada McMaster je bio jedan od vodećih futurista, analitičara zaduženih za projiciranje tijeka ratovanja i tehnološkog napretka te međusobnog odnosa tehnologije i stanja na bojnom polju. U poglavlju "Teorija ispred prakse" McMaster dosta ozbiljno zaključuje da sve što je naučeno u američkim ratovima u Iraku, zatim vojnim operacijama u Somaliji te u operaciji Namjerna sila protiv snaga bosanskih Srba u jesen 1995. godine nije primijenjeno u kasnim vojnim akcijama.

Američka vojska je praktički samljela iračke vojne snage, u Somaliji su imali daleko nadmoćniji arsenal i zračne mogućnosti, a tijekom napada na snage Ratka Mladića američko ratno zrakoplovstvo bilo je na vrhuncu. "Balkan je postao svojevrsni testni poligon za strategiju temeljenu na naprednoj američkoj vojnoj tehnologiji", napisao je McMaster u tom svom eseju.

Uletio u eter Stern Hrvatu koji voli Trumpa: "Brzo ćeš na let za Europu!"

Operaciju Namjerna sila iskoristio je kao primjer vrhunske suradnje nadmoćnih zračnih snaga koje su mogle vidjeti bilo kakve veće formacije bosanskih Srba i uništiti ih prije nego što su mogle pružiti ozbiljniji otpor napretku združene hrvatsko-bosanske ofenzive. Tad su odlično iskorištene američke zračne mogućnosti, i to ne samo ofenzivna nadmoć ratnog zrakoplovstva nego i vrhunske izviđačke sposobnosti špijunskih zrakopova.

Istodobno je provedena uspješna koordinacija sa snagama na terenu koje su znale točno gdje i kad će američki zrakoplovi napasti srpske snage i vojska na bojištu mogla je udariti svom snagom na oslabljene položaje Mladićevih snaga. Tek nekoliko godina kasnije ponovio se sličan scenarij. Srpska vojska ratovala je na Kosovu, a njihove zračne snage bile su dodatno oslabljene i nisu mogle pružiti nikakav značajan otpor.

Rušenje američkog F-117 Nighthawka bilo je čista slučajnost i svi se slažu da je to bio jedinstven sklop okolnosti i da se praktički može zanemariti pri bilo kakvim ozbiljnijim analizama sukoba na Kosovu. Tadašnji američki predsjednik Bill Clinton odlučio je intervenirati u ratu na Kosovu kako bi zaustavio srpsku vojsku. "Naglasak je stavljen na precizne zračne udare kao potencijalno rješenje problema.

Otpor EU državnici sad i otvoreno opisuju Trumpa kao prijetnju

Sve efikasniji zračni udari bili su vrlo privlačni predsjedniku, koji je htio primijeniti silu, ali istodobno je htio smanjiti rizik za američke vojnike i izbjeći negativne posljedice u javnosti i u parlamentu", piše McMaster. Izvorni Clintonov plan predviđao je samo pet dana zračnih udara koji bi natjerali Slobodana Miloševića na povlačenje i odustajanje od nastavka rata na Kosovu. "Postojalo je veliko samopouzdanje u ishod rata.

Jugoslavija je bila slaba država koja nije mogla zaprijetiti NATO bazama ili komunikacijskim kanalima", piše McMaster, ali i upozorava da samopouzdanje ne vodi do pobjede čak ni kad je rat pri kraju. Američki sateliti iz svemira i bespilotne letjelice iz zraka pratile su srpske snage, ali loše vrijeme, oblaci te planinski teren značajno su smanjili informacijsku premoć na koju su se naviknuli američki vojnici.

Osim toga, McMaster kaže da čak ni četiri godine brojnih razgovora s Miloševićem nakon završetka Domovinskog rata i rata u Bosni i Hercegovini nisu dovele do toga da američki obavještajci mogu predviđati Miloševićeve odluke i vojne poteze. "Milošević je predvidio NATO-ove poteze i uspješno im se suprotstavio. Samo nekoliko tjedana prije početka zračnih napada Milošević je povukao vojsku na granicu s Kosovom. Kad su zračni udari počeli, iste te trupe izbacile su Albance na ulicu, oduzele im osobne dokumente, opljačkale imovinu i pogurale ih kao stoku prema makedonskoj i albanskoj granici.

Paul Glastris "Trump je američki Milošević, radi i ponaša se kao on"

NATO je bio potpuno iznenađen. Zračna kampanja je stoga imala neželjene posljedice i ubrzala je etničko čišćenje koje je trebala zaustaviti, napisao je McMaster. Planirana petodnevna operacija tako se razvukla na nekoliko mjeseci zračnih udara. U ratnim planovima postoji misao vodilja da niti jedan ratni plan ne preživi prvi kontakt s neprijateljem. McMaster je otvoreno rekao da je nedostatak fleksibilnosti bio jedan od ključnih nedostataka NATO-ove kampanje na Kosovu.

"Sposobnost Srba da dođu do ozbiljih obavještajnih podataka o savezničkim operacijama, usprkos tehnološkoj inferiornosti, dovodi u pitanje sposobnosti informacijke superiornosti čak i protiv neprijatelja s tek osnovnim sposobnostima", napisao je McMaster referirajući se na činjenicu da je u to vrijeme u američkoj vojsci vladao uvriježeni stav da je boljim informacijama moguće oduzeti neprijatelju inicijativu i teritorij. "Srbi bi evakuirali određene mete čim bi se našle na popisu za napade.

Vjerojatno je jugoslavenska vlada imala špijune u samom stožeru NATO-a, a špijuni ispred zračne baze Aviano u Italiji redovito su javljali kad zrakoplovi kreću u vojne misije", pisao je sadašnji visoki Trumpov savjetnik. Kasnije se ispostavilo da je bio potpuno u pravu zato što je otkriveno da je Pierre-Henri Bunel, francuski časnik u vojnom sjedištu NATO-a u Bruxellesu, odavao Srbima predviđene mete i davao čak neke druge osjetljive dokumente.

Loše za Ameriku Bivši šef CIA-e: "Trump je opasan, taj čovjek je stalno bijesan"

Bunel je osuđen na pet godina zatvora, ali je odslužio samo dvije. Srpske snage su često koristile civile i izbjeglice kao živi štit, a često bi se infiltrirali među kolone ljudi kako bi prikrili svoje kretanje. Sličnu taktiku koristile su i snage odane Mohamedu Farrahu Aididu u Somaliji kad bi se potpuno približili američkim i ostalim UN-ovim trupama u gomilama civila. Kad bi se približili na nekoliko metara udaljenosti, otvorili bi vatru i često su uspijevali pobiti cijele patrole mirotvoraca.

Clinton i njegovi najbliži suradnici donekle su se s pravom brinuli zbog mogućnosti takvih napada i zbog toga su se lakše odlučili na zračne udare zato što ne riskiraju život desetaka ili stotina američkih vojnika. Zaključak McMasterova rada o američkom vojnom djelovanju na Kosovu krajem devedesetih nimalo se ne bi svidio njegovim nadređenima. "Manje od 5% srpskih borbenih sustava uništeno je za 78 dana bombardiranja.

NATO-ovi napori u napadima na neprijateljsku kopnenu vojsku očito nisu uspjeli. Sav razmjer neuspjeha postao je očigledan tek kad je rat bio gotov", napisao je McMaster u svom radu i dodao da je NATO značajno pretjerao u svojim procjenama uništenih srpskih snaga.

Josi Juratović 'I Hrvatska će dijeliti europsku sudbinu američke izborne močvare'

Diplomatskim rječnikom rekao je da su analitičari ozbiljno lagali kad su govorili o uspjesima zračnih napada zrakoplova NATO-a. Zato što američki ratni zrakoplovi nisu uspijevali pronaći mete na Kosovu, a zrakoplovi ne mogu sletjeti s bombama, američke bombe vrijedne milijune dolara završile su u Jadranskome moru ili na napuštenim brdima.