Donalda Trumpa često uspoređuju s talijanskim premijerom Silvijem Berlusconijem, a sličnosti su doista velike. Obojica imaju zanimljive frizure, poznati su kao ženskaroši, obojica manipuliraju medijima, ali kako Washington Monthly upozorava, Berlusconi nikad nije koristio vjerski i etnički strah za vlast.
Upravo zbog toga, uvjeren je Paul Glastris, bolje je uspoređivati Trumpa sa Slobodanom Miloševićem. Paul je bio šef berlinskog ureda U.S. News & World Report 1995. i 1996. godine i upravo u to vrijeme je pokrivao raspad Jugoslavije. Nakon toga je radio s Billom Clintonom, da bi nakon prijelaza tisućljeća vratio se novinarstvu.
Bivši predsjednik Jugoslavije preuzeo je vlast raspirivanjem etno-nacionalističkog straha, ali vjerojatno je i sam ostao iznenađen snagom straha kojeg je on osobno probudio, uvjeren je Glastris. Sve je počelo 1987. godine i prosvjedima srpske nacionalne manjine na Kosovu. Komunistička partija, a time i njihov poslušnik Milošević, strogo su kontrolirali bilo kakav nacionalizam. Međutim, kad je Milošević rekao prosvjednicima: "Niko ne sme da vas bije", postao je heroj Srbima diljem Jugoslavije zato što je odbio biti, kako bismo to danas nazvali, "politički korektan".
Svoju slavu iskoristio je za preuzimanje vlasti u Srbiji, potpirivanje srpskih nemira u Bosni i Hrvatskoj, a kasnije i naoružavanje istih tih Srba.
U godinama najvećeg krvoprolića u Europi od Drugog svjetskog rata, novinari su redovito izlazili sa sastanaka s Miloševićem i opisivali ga kao što mnogi danas opisuju Trumpa. Bio je grub i prepun samopouzdanja u javnosti, a privatno je bio pristojan i pomirljiv. Opsesivno je manipulirao medijima, a ponekad se činilo da ni sam ne vjeruje u nacionalističku retoriku koju je promovirao. Nije vjerovao nikome osim članova vlastite obitelji.
Glastris je bio novinar u Jugoslaviji krajem Domovinskog rata i proveo je brojne intervjue sa Srbima u Bosni i Srbiji. Susreo se s brojnim obrazovanim ljudima u Beogradu kojima je Milošević bio utjelovljenje užasa. Susreo je još više Srba u ruralnim dijelovima tih zemalja koji ga podsjećaju na Trumpove glasače. Vjeruju da su upravo oni domoljubno srce Jugoslavije, ali mnogi ih ne razumiju. Govorili su da razne vlasti umanjuju političku i ekonomsku moć Srba, najveće nacionalne skupine u državi, a da sve više privilegija daju manjinama poput Albanaca ili Hrvata. Iste te manjine su tražile sve više autonomije i na kraju bi Srbi bili "manjina u vlastitoj državi". Zbog svega toga je Milošević s pravom davao oružje pobunjenim Srbima.
Kada bi Glastris podsjetio da su Srbi počeli rat i da, zato što su kontrolirali teško oružje, bili odgovorni za većinu žrtava, oni bi rekli da je to sve medijska propaganda. Kada bi im pokazao CNN-ove snimke masovnih grobnica bosanskih muslimana, Srbi bi rekli da su to laži. Masakr se nikad nije dogodio, a čak i ako se dogodio, nisu ga Srbi počinili. Činjenica da je gospodarska situacija u Srbiji bila sve lošija, da su najbliži Miloševićevi suradnici, redom kriminalci, bili sve bogatiji, nije nimalo umanjila njihovu vjeru u Slobinu retoriku,
Milošević je bio oportunist i Glastris sumnja da je Slobodan ikad planirao uništiti vlastitu državu i umrijeti u ćeliji u Haagu, ali tamo ga je odveo nacionalizam kojeg je sam probudio i koristio. Slična situacije je i s Trumpom, uvjeren je Glastris, zato što su Trumpovi planovi nejasni. Možda čak ni sam Trump ne zna što točno želi, ali u iduće četiri godine će se dogoditi zločini koji će testirati njegovu strpljivost. Hoće li se ponašati kako doliči jednom predsjedniku ili će uraditi upravo ono što njegovi glasači očekuju od njega, pita se ovaj ugledni urednik i novinar. "Nadam se prvom, ali njegovi javni istupi tijekom i nakon kampanje kažu da će biti ovo drugo", piše Glastris.
