Turudić: Ljubitelj cigara koji želi biti ministar

Dino Stanin (PIXSELL)
Turudiću je u karijeri pomoglo prijateljstvo s nekim ljudima, ali i odmoglo, poput prijateljstva sa Zdravkom Mamićem
Vidi originalni članak

Ivan Turudić, predsjednik Županijskog suda u Zagrebu, odustao je od kandidature za predsjednika Vrhovnog suda. Turudić je o tome pismom obavijestio Kolindu Grabar-Kitarović, Predsjednicu Republike, u kojem joj je zahvalio što ga je uvrstila među kandidate. 

"Želim Vas obavijestiti da odustajem od kandidature iz razloga što ne želim otežavati Vašu poziciju", piše Turudić, dodajući da je u posljednjih nekoliko tjedana izložen "orkestriranim i naručenim napadima u medijima, a zbog dvadesetogodišnjeg poznanstva sa notornim Zdravkom Mamićem".

Ne žele u zatvor Pokajnici: Glume da im je žao ili im je zaista žao?

Turudić je najpoznatiji hrvatski sudac, pravosudni celebrity, koji nije došao u fokus javnosti samo zato jer je dugogodišnji prijatelj Zdravka Mamića. Šira javnost ga je zapazila na suđenju Ivi Sanaderu kojemu je odrezao 10 godina (presuda koju je Vrhovni sud ukino), ali Turudić je zahvaljujući brojnim drugim licima iz politike i svijeta kriminala koji su sjeli pred njegovu optuženičku klupu postao sudac kojeg svi znaju.

2005. godine je osudio Hrvoja Petrača na šest godina zatvora zbog otmice sina generala Vladimira Zagorca, a zbog tog je slučaja morao imati policijsku zaštitu. Pričalo se da je u to vrijeme Sanader, koji je bio premijer, obećao Turudiću za presudu funkciju predsjednika Županijskog suda. 

Međutim, preveslala ga je „bivša ministrica pravosuđa Vesni Škare Ožbolt, koja je u medijima apostrofirana kao njegov najveći neprijatelj. Naime, ona je na to mjesto umjesto Turudića imenovala sutkinju Mirjanu Rigljan.

"Državni vrh bio je jako zainteresiran da na tu funkciju imenujem Turudića“, govorila je tada Škare Ožbolt, objašnjavajući da su je Sanader, Šeks i Luka Bebić pozvali na sastanak u premijerov kabinet i nagovarali je da imenuje Turudića. 

"Sanader mi je rekao da ga imenujem, jer je on naš dečko. Valjda je govorio u ime HDZ-a”, prepričavala je sastanak i dodala da joj se prijetilo kako će snositi konzekvence ukoliko Turudića ne imenuje. 

Nedugo potom ostala je bez ministarske pozicije. Taj sukob Turudić je kasnije komentirao tvrdnjom da je na natječaju imao šest, a njegov protukandidat tri glasa. 

"Ona je poništila natječaj i imenovala novu predsjednicu suda, što je bilo njeno pravo, ali šest je šest, a tri je tri", zaključio je Turudić. Zle krvi danas navodno više među njima nema, čak se i pozdrave kada se sretnu.

Nadziru i slušaju Tajna lista: Policija prisluškuje telefone od mafijaša do običnih građana Osim po slavnim slučajevima na sudu, Turudić je poznat po raznim izjavama, od kojih su neke itekako kontroverzne. Njegovi monolozi prilikom izricanja presuda postale su gotovo hamletovske, a  prije dvije godine je u Večernjem listu izjavio pomalo šokantnu ideju:

"Zatvorskom bi kaznom od tri do pet godina trebalo kažnjavati sve koji bi tvrdili da Srbija nije počinila agresiju na Hrvatsku nego obratno, ili da Domovinski rat nije oslobađajući, nego građanski i slično", rekao je Turudić.

Javnost je gotovo jednoglasno tu ideju protumačila kao obnovu famoznog članka 133 Kaznenog zakona SFR Jugoslavije, zloglasnog paragrafa koji je inkriminirao “neprijateljsku propagandu” dok ga je narod popularno nazvao “verbalnim deliktom”. 

Svi koji poznaju ovog suca - koji je pravo prije rata diplomirao u Zagrebu - kažu da je riječ o inteligentnom, pronicljivom čovjeku koji bi bez problema anticipirao i učinke mnogo složenijih zakona pa je posve jasno da Turudić ovom rečenicom nije najavio kriminalizaciju javne riječi nego je sebe preporučio kao ministra pravosuđa, što mu je cilj jednog dana u životu, pričaju ljudi iz njemu bliskih krugova. 

Ni to se nije dogodilo, iako je bilo očito da se Turudić pokušava umiliti Tomislavu Karamarku, koji je u to vrijeme pretendirao na mjesto premijera i imao gotovo slične stavove prema Domovinskom ratu, Srbiji, lustraciji i sličnim temama koje zabavljaju narod pa je i Turudić krenuo njegovim stopama.

Turudić je bio i jedan od posjetitelja šatora u Savskoj 66, iako se organizatori očito ne nisu pridržavali zakona kao pijani plota, no to mu nije smetalo da se s njima slika i daje im podršku. 

Ovaj elokventan, stručni sudac navodno je sklon HDZ-u, iako se on želi opredijeliti za "ove ili one", ali ostaje činjenica da ga je baš Sanader sa svojim bliskim suradnicima dosta gurao, što pokazuje priča Vesne Škare Ožbolt.

Nikada se nije upuštao u verbalne ridikuloznosti, a za sebe je stalno govorio kako nije režimski sudac, što bi mu mnogi i mogli povjerovati, obzirom da se jednako srdačno družio s HDZ-ovcima, šatorašima, SDP-ovcima... Međutim, nije tajna da mu ljevičari idu na živce, često je, i to dosta brutalno kritizirao Zorana Milanovića.

No, dobar je prijatelj i sa Vladimirom Šeksom što mu sigurno nije odmoglo, ali ono što mu je sigurno odmoglo je prijateljstvo sa Zdravkom Mamićem.

Juro Martinović Novi ministar pravosuđa? Bio je odvjetnik Bandićevog suradnika

Toga je svjestan i sam Turudić koji je to više puta isticao, ali uvijek pompozno govorio da se ne želi odreći prijatelja. Dobar je s Mamićem, iako za sebe tvrdi da je hajdukovac, čak je kupio dionicu splitskog kluba. I sam se bavio nogometom, pa stoga i ne čudi da ga se može vidjeti u društvu ljudi iz nogometnog svijeta, kao i gosta na brojnim utakmicama. 

Turudić je poznat i po tome da voli pušiti cigare, s kojom ga se može vidjeti i po centru Zagreba gdje često pije kavu.

Međutim, i sam se prije nekoliko godina našao u jednoj aferi kada se otkrilo da je upisan kao pripadnik Zapovjedništva II. zbornog područja Oružanih snaga RH još 1990. godine, iako je to Zapovjedništvo osnovano tek dvije i pol godine kasnije. Ali, taj je krimen odbacio i objasnio. 

"Nisam nikad bio pripadnik tog Zapovjedništva. Nemam razloga da bilo što muljam. Bio sam običan vojnik, pješadinac koji je visio u rovu, a mogao sam ići u kojekakve krizne stožere. Rat je i počeo u Virovitici i u njega sam otišao zajedno sa svojim prijateljima. Bili smo 'zenge', dakle u to doba zapravo paravojna formacija i ja pretpostavljam, ne želim biti ničiji advokat, da su oni upisom u to Zapovjedništvo samo tehnički regulirali stvari“, objasnio je Turudić.

Posjeti Express