Skrušeni su, nastoje izgledati ponizno, rabe teške riječi, nerijetki i zaplaču. A svi bez iznimke ponavljaju: Ovo mi je škola...Sve češća figura na hrvatskoj sudskoj sceni - pokajnik.
“Časni sude”, zatražit će empatiju Nevenka Jurak, “ja više nemam ni zdravstveno osiguranje, a bolesna sam”.
"Žalim zbog svega što se dogodilo. Upravo da to ispravim dala sam suglasnost da se sva protupravna dobit prenese na račun suda (riječ je o dva i pol milijuna kuna). Sve što sam zaradila prenijela sam državi. Moja obitelj i ja obilježeni smo za čitav život. Nakon 35 godina rada danas ne posjedujem baš ništa", svjedočila je tako Jurak, nekadašnja šefica Fimi medije.
Bez posla, na bolovanju, s etiketom priznanja, živi i Branka Pavošević, nekadašnja HDZ-ova blagajnica.
"Žalim što sam se našla u toj situaciji i učinila kaznena djela za koja se smatram krivom. Zbog svega pati moja obitelj", rekla je Pavošević.
A tada je na scenu stupio bivši rizničar, razmetni sin iste stranke. Želio je olakšati savjest.
"Svjestan sam da sam se ponašao kako nisam smio. Risikirao sam kako bi se povratio u život nakon obiteljske tragedije. Svjestan sam da ću biti kažnjen, ali želim olakšati savjest. Ispričavam se svima koji su ispaštali zbog mene i mojih postupaka", zaključio je obranu Barišić.
I doista doznajemo kako je sve pokajnike psihološki teško “prodrmao” boravak u istražnom zatvoru gdje su neki od njih ćelije dijelili s najgorim zločincima, razbojnicima, ubojicama.
Nekoć financijski potkovani, moćni, bahati prema niže rangiranom kadru, ulizice prema nadređenima teško su se šokirali kada su se doslovno preko noći našli iza rešetaka. Dobrim dijelom to ih je i natjeralo, da istražiteljima ispričaju kako su se protuzakonito bogatili.
Upravo takav iznenadni pad vodi ih na rub litice samosažaljenja, osjećaja bezizlaznosti... Uzrok je i mnogih psihičkih bolesti, ali očituje se i u drugim tegobama.
"Pokajanje je duboko intiman čin, u kojem zaista žalite zbog učinjenog. Samo onaj koji se kaje zna koliko se istinski kaje. Sve ostalo, poput unaprijed smišljenih rečenica, teatar je za publiku. Na sudu se pokajanje uzima kao olakotna okolnost, no uvijek se postavlja pitanje: Koliko je pokajanje samo ritualno? Bi li isto ponovili da su opet u prilici, da nisu uhvaćeni? Ipak, ovim osuđenicima se ostvarila najgora kletva: Dabogda imao pa nemao. Oni su zaista u nevolji, koja u konačnici može rezultirati i psihičkom bolesti. Nakon uhićenja njihov život je u komadićima, može uslijediti reaktivna depresija, anksioznost i slično", objašnio je jednom za Express Vlado Jukić iz Psihijatrijske bolnice Vrapče.
Ipak iskusne suce nije lako prevariti. Prepoznaju pravo pokajanje od odglumljenog.
"Pokajanjem i priznavanjem krivnje nastoje ishoditi da sudsko vijeće takav njihov potez cijeni i vrednuje ga kao olakotnu okolnost pri određivanju kazne. Žele je smanjiti. Naravno da se to razmatra od slučaja do slučaja. Samo verbaliziranje kajanja na kraju suđenja ne znači da sudsko vijeće to automatizmom prihvaća. Tijekom cijelog postupka promatra se ponašanje okrivljenika. Drži li se skrušeno u sudnici, ima li možda i medicinsku dokumentaciju koja upućuje na to da se iskreno kaje zbog počinjenja nedjela za koje se tereti, kako govori i kako se drži kada se kaje i slično", objasnio je iskusni sudac.
I njegov kolega govori da je iznimno važno ponašanje optuženog kroz cijeli proces.
"Kada mi kažu: ‘Kajem se’, pomislim: ‘Pa naravno kad su te uhitili’, kaže u šali.
"Ako se optuženi tijekom postupka brine o oštećenom kojeg je ozlijedio, na primjer, u prometnoj nesreći, obilazi ga u bolnici, raspituje se telefonom o njegovu zdravlju, to je jasan pokazatelj da se čovjek iskreno kaje. Naravno da takvo ponašanje onda cijenim kao olakotno pri određivanju kazne", rekao nam je dugogodišnji zagrebački sudac.
Sustav nagodbi, ipak, u očima javnosti ne izaziva uvijek odobravanje. Na primjer, slučaj Darka Beuka, bivšeg šefa Hrvatskih šuma. Tužitelji su ga optužili za malverzacije teške oko milijun kuna u sklopu afere Fimi media.
Od 2005. do 2008. novac državne tvrtke isplaćivao je Fimi mediji bez pokrića i namjene. Beuk je sudjelovao na danas već legendarnom sastanku koji je 2007. sazvao bivši premijer, a na kojem je sudjelovao i Mladen Barišić.
Tada je 20-ak direktora javnih poduzeća bespogovorno prihvatilo da posluju upravo s tvrtkom Nevenke Jurak. Beuk je od Fimi medije bez natječaja naručio isporuke kalendara, rokovnika i drugog propagandnog materijala.
Cijene su bile osjetno više od tržišnih. Dvije godine poslije, u rujnu 2010. činilo se da će ga stići zaslužena kazna. Strpali su ga u pritvor u Remetincu. Tužitelji su spojili sve dijelove najveće hrvatske korupcijske afere.
No neugodnosti zatvorske ćelije on se riješio već tri tjedna poslije. U nju se neće ni vratiti ako se bude držao pravila uvjetne kazne. Na Županijskom sudu u Zagrebu Beuk se nagodio s tužiteljima. Priznao je krivnju i sa smiješkom otišao od suca.
"Bio je to krivi korak u krivo vrijeme na krivom mjestu", rekao je.
Državno odvjetništvo sklopilo je niz nagodbi s okrivljenicima u korupcijskim slučajevima. Odvjetnici ističu da se tako ubrzava rješavanje slučajeva.
"Osnovni cilj suđenja nije postizanje visoke kazne nego utvrđivanje istine. Primjer može biti situacija u kojoj tužitelji okrivljuju za teško ubojstvo, a branjenik priznaje ubojstvo iz nehaja kao djelo koje nosi manju kaznu. Ako nagodbom postigne smanjenje kazne, okrivljenik je spreman priznati i teško ubojstvo", objasnio je jednom prilikom Branko Šerić, odvjetnik i bivši sudac.
Dodaje kako se suci i tužitelji ne mogu pri nagodbama voditi “osjećajima društva”. Bivši HDZ-ov ministar poljoprivrede Petar Čobanković u slučaju Planinska priznao je krivnju i nagodio se.
Sud ga je osudio na godinu dana zatvora koji će zamijeniti dobrotvornim radom za opće dobro, a na suđenju u slučaju Planinska detaljno je objasnio kako je došlo do kupoprodaje zgrade od koje je Sanader navodno dobio 17 milijuna kuna provizije.
Na upit zbog čega se uputio u nezakonitosti na koje ga je, prema prije iznesenim tvrdnjama, nagovorio Sanader, rekao je da mu nije imao dovoljno hrabrosti “reći ne”.
Krivnju u istom slučaju, prema već prije uočenom obrascu, priznao je i Stjepan Fiolić, nekadašnji bliski Sanaderov prijatelj. Splitski poduzetnik Srećko Jurišić nagodio se s Uskokom i priznao da je sudjelovao u akciji u kojoj se sa 700 tisuća eura trebalo promijeniti nepravomoćnu presudu kojom je Branimir Glavaš osuđen zbog ratnih zločina nad srpskim civilima počinjenih 1991. u Osijeku.
Jurišić je dobio uvjetnu kaznu i izazazvao lavinu drugih prizanja i pokajanja suoptuženika. Božica Ćavar-Tadić, supruga osječkog poduzetnika Drage Tadića, Glavaševa prijateljica Sanja Marketić i saborski zastupnik Ivan Drmić, također su dobili uvjetne kazne. Jedino je Drago Tadić nepravomoćno osuđen na dvije godine zatvora.
