Iznad glave mu ogromna svastika. Uokolo sa svake strane još i zastave. Adolf Hitler je za pozornicom, a pred njim ključni automobil njegove automobilske industrije - Volkswagen Buba. Narodni auto. Prototip nosi registraciju IIA - 42802. Ova fotografija je snimljena u Wolfsburgu 1937. kad se polagao kamen temeljac za Volswagenovu tvornicu.

Nacisti su već bili debelo na vlasti kad je, dakle, na današnji taum, 28. svibnja 1937. osnovano automobilsko poduzeće Volkswagen. Proizvodnja narodnog vozila - njemački Volkswagen - bila je dio propagande i razvojnog plana. Izvorni naziv poduzeća bio je Gesellschaft zur Vorbereitung des Deutschen Volkswagens mbH, a ime je promijenjeno u Volkswagenwerk GmbH već sljedeće godine, piše povijest.hr. Proizvodnja Volkswagena izvorno je bila dio programa u sastavu moćne organizacije imena KdF (kratica za Kraft durch Freude, što znači snaga kroz radost). Ta je organizacija bila u sastavu Njemačkog radničkog fronta, pod vodstvom moćnog nacista Roberta Leyja.

Za razvoj Volkswagena bio je osobno zainteresiran Führer Adolf Hitler, a u izradi vozila sudjelovao je znameniti Ferdinand Porsche.  No jedini razlog zašto je on, a ne Josef Ganz, pokupio svu slavu za Bubu kao i za to što je Ganz na kraju umro siromašan i zaboravljen, jest to što je bio Židov, pisao je Express. 

Izbrisani tvorac Bube

U panteonu automobilskih ikona, Volkswagen Buba zauzima posebno mjesto. Simbol njemačkog gospodarskog čuda, kontrakulture šezdesetih i jedan od najprepoznatljivijih dizajna u povijesti, njena priča neraskidivo je vezana uz Adolfa Hitlera i Ferdinanda Porschea. No, službena povijest prešutjela je ključnog čovjeka, vizionara čije su ideje i patenti utrli put slavnom automobilu, samo da bi ga nacistički režim sustavno izbrisao zbog njegovog židovskog podrijetla. Njegovo ime je Josef Ganz, a ovo je priča o tome kako mu je ukraden san.

Josef Ganz rođen je prvog srpnja 1898. godine u Budimpešti, u židovskoj obitelji. Njegov otac, Hugo Markus Ganz, bio je cijenjeni njemački novinar i pisac za Frankfurter Zeitung, a majka Maria Török Mađarica. Od najranije dobi, mladi Josef bio je opčinjen tehnologijom i strojarstvom. Obitelj se 1916. preselila u Frankfurt, gdje su uzeli njemačko državljanstvo. Vođen patriotizmom, Ganz se iste godine dobrovoljno prijavio u njemačku mornaricu i borio se u Prvom svjetskom ratu. Nakon završetka rata, 1918. godine, vratio se svojoj pravoj strasti: studiju strojarstva, prvo u Beču, a zatim na Tehničkom sveučilištu u Darmstadtu.

LEGENDA O DIVOVSKOM STROJU Preša koja je stvarala 'Bismarcka' još je živa. Eno je u splitskom škveru!

Upravo je u tom razdoblju, dok je svijet oko njega vidao ratne rane, u Ganzovom umu rođena revolucionarna ideja. Sanjao je o dizajniranju malog, laganog i sigurnog automobila koji bi si prosječan Nijemac mogao priuštiti, automobila koji bi koštao poput motocikla. Još kao student, 1923. godine, napravio je prve skice vozila koje je nevjerojatno podsjećalo na ono što će desetljećima kasnije postati Buba. Njegov koncept uključivao je sve ključne elemente: zrakom hlađeni motor smješten straga, neovisni ovjes, njihajuće poluosovine, cjevastu šasiju i aerodinamičnu karoseriju. Budući da nije imao sredstava za izradu prototipa, svoju je viziju počeo širiti putem članaka u automobilističkim časopisima.

Njegov talent i inovativnost nisu prošli nezapaženo. Ubrzo nakon diplome 1927. godine, Ganz je imenovan glavnim urednikom časopisa "Klein-Motor-Sport". Časopis je postao njegova platforma za beskompromisnu kritiku tadašnje automobilske industrije, koju je smatrao zastarjelom, neinventivnom i fokusiranom isključivo na teške, nesigurne i preskupe automobile za aristokraciju. Svojim britkim stilom i stručnim argumentima, Ganz je zagovarao tehničke inovacije i koncept automobila za narod. Zbog rastućeg utjecaja, časopis je 1929. preimenovan u "Motor-Kritik".

Heinrich Nordhoff, poslijeratni direktor Volkswagena, kasnije je priznao: "Josef Ganz je u Motor-Kritiku napadao stare i etablirane automobilske kompanije s grizućom ironijom i žarkim uvjerenjem misionara." Takav pristup donio mu je moćne neprijatelje. Uskoro su uslijedile tužbe, kampanje klevetanja i veliki bojkot oglašivača, no to je samo povećalo Ganzov utjecaj i popularnost. On nije bio samo novinar; bio je inženjer s vizijom. Počeo je aktivno tražiti partnere među njemačkim proizvođačima motocikala, poput Zündappa i DKW-a, kako bi svoju ideju pretvorio u stvarnost. Prva je priliku prepoznala tvrtka Ardie, s kojom je 1930. izradio prvi prototip, Ardie-Ganz.

Od "Maikäfera" do Standard Superiora

Pravi proboj dogodio se u svibnju 1931. godine, kada je u suradnji s tvrtkom Adler dovršio drugi, znatno napredniji prototip. Automobil je dobio nadimak "Maikäfer", odnosno "Svibanjska buba", što je bio prvi put da se ime koje će obilježiti povijest vezalo uz njegov dizajn. Vijesti o revolucionarnom malom automobilu brzo su se proširile industrijom. Ganzov ugled toliko je narastao da su ga kao inženjera-konzultanta angažirali automobilski divovi poput Daimler-Benza i BMW-a. Ondje je bio ključan u razvoju prvih modela s neovisnim ovjesom, kao što su Mercedes-Benz 170 i BMW AM1. Ironično, u Daimler-Benzu je u jednom periodu izravno nadgledao rad drugog inženjera, Ferdinanda Porschea, s kojim se često sukobljavao oko tehničkih rješenja.

Kruna Ganzovog predratnog rada stigla je 1933. godine. Tvrtka Standard Fahrzeugfabrik iz Ludwigsburga, prepoznavši genijalnost njegovih patenata, proizvela je prvi serijski automobil temeljen na njegovom radu: Standard Superior. Taj je automobil posjedovao gotovo sve karakteristike buduće Volkswagen Bube i često ga se pogrešno zamjenjuje za rane VW prototipove. Imao je cjevastu šasiju, motor smješten ispred stražnje osovine i neovisan ovjes s njihajućim poluosovinama, a tvrtka ga je čak i reklamirala kao "Volkswagen".

U veljači 1933. godine, Standard Superior predstavljen je na prestižnoj Međunarodnoj izložbi automobila i motocikala (IAMA) u Berlinu. Otvaranje izložbe bio je prvi veliki javni nastup novog njemačkog kancelara, Adolfa Hitlera. Tijekom obilaska, Hitler je zastao upravo kod štanda tvrtke Standard, pokazavši veliko zanimanje za inovativni dizajn i iznimno nisku prodajnu cijenu od samo 1.590 maraka. Dok je Hitler znatiželjno promatrao automobil i navodno radio vlastite skice, Josef Ganz stajao je svega nekoliko metara dalje. No, u Hitlerovoj viziji "narodnog automobila" nije bilo mjesta za židovskog inženjera.

S novom antisemitskom vladom na vlasti, Ganzovi neprijatelji iz automobilske industrije dobili su moćnog saveznika. Njegovo kritičko pisanje i židovsko podrijetlo učinili su ga metom. U svibnju 1933. godine, samo tri mjeseca nakon izložbe, uhićen je od strane Gestapa pod lažnim optužbama za ucjenjivanje automobilske industrije. Iako je na kraju pušten, bio je to početak kraja. Bio je prisiljen napustiti mjesto urednika, a njegov utjecaj sustavno se počeo brisati.

U strahu za vlastiti život, Josef Ganz pobjegao je iz Njemačke u lipnju 1934. godine. Sudbina se okrutno poigrala, jer je istog mjeseca Adolf Hitler službeno zadužio Ferdinanda Porschea da za državu dizajnira masovno proizvediv "narodni automobil" s cijenom ispod 1.000 maraka. Porsche, koji je preko Zündappa već bio upoznat s Ganzovim prototipovima, dobio je neograničenu podršku režima. Tvrtki Standard zabranjeno je korištenje naziva "Volkswagen" u reklamama, čime je projekt u potpunosti "arijaniziran". Godine 1937. osnovana je državna tvrtka koja će kasnije postati Volkswagenwerk GmbH, a Porsche je predstavio automobil koji je svijetu postao poznat kao Buba, model koji je u sebi nosio brojne koncepte koje je Ganz godinama razvijao, patentirao i promovirao. Priča o nastanku Bube dobila je svoje službene heroje, a njen pravi začetnik bio je osuđen na zaborav.

Nakon bijega, Ganz se skrasio u Švicarskoj, gdje je uz pomoć vlade pokušao pokrenuti projekt švicarskog narodnog automobila. No, i ondje su ga sustigli problemi. Bio je pod prijetnjom Gestapa, a švicarski dužnosnici pokušali su prisvojiti njegov rad. Nakon rata, uslijedila je petogodišnja sudska bitka za prava na vlastite izume, koja ga je iscrpila. Preselio se prvo u Francusku, a zatim 1951. u Australiju, gdje se zaposlio u tvrtki General Motors-Holden. Njegovo zdravlje narušeno je nizom srčanih udara početkom šezdesetih. Doživio je i konačno poniženje 1965. godine, kada je tadašnja Zapadna Njemačka zatražila dopuštenje da mu dodijeli časnički križ Reda za zasluge, no australska vlada je, prema tadašnjim propisima, odbila zahtjev. Josef Ganz preminuo je 26. srpnja 1967. u Melbourneu, u potpunoj anonimnosti. Njegova priča ostala bi zaboravljena da nije bilo upornosti nizozemskog novinara Paula Schilperoorda, čije je petogodišnje istraživanje i knjiga "Nevjerojatan život Josefa Ganza" napokon vratilo svjetlo na izbrisanog pionira, čovjeka koji je svijetu dao Bubu.